Neovisni novinarski portal
29.3.2024.
ekoslov
Grad Drniš dobio spor protiv države: Ćorićevo ministarstvo godinama izdaje nezakonite dozvole Kalunu za spaljivanje opasnog otpada, unatoč sudskom osporavanju…

Grad Drniš dobio spor protiv države:
Ćorićevo ministarstvo godinama izdaje nezakonite dozvole Kalunu za spaljivanje opasnog otpada, unatoč sudskom osporavanju…

Ministar gospodarstva i održivog razvoja, Tomislav Ćorić, Plenkovićeva “Katica za sve ” ( ovo mu je treći ministarski resor) koja ostavlja dubinske, negativne tragove gdje god dođe, već šest godina izravno ugrožava zdravlje i život građana Drniša, odobravajući dozvole tamošnjoj tvrtki GIRK Kalun za spaljivanje toksičnog otpada, između ostalog, i mulja iz zagrebačkog pročistača otpadnih voda. Grad Drniš nije na tu kriminalnu rabotu stajao skrštenih ruku. Tužio je državu, odnosno Ćorićevo ministarstvo Upravnom sudu u Splitu, i spor dobio! Slučaj je dospio i na Visoki upravni sud u Zagrebu koji je, baš kao i sud u Splitu, poništio sporne dozvole, i ovih je dana spor okončan u korist Drnišana. Bitka je dobivena, ali rat, kako veli drniški gradonačelnik Josip Begonja, rat će još potrajati…

Jesu li Drnišani sada sigurni od spaljivanja toksičnog otpada i Plenkovićevog antiokolišnog ministra Ćorića kojemu su interesi i profit jednog poduzetnika važniji od zdravlja i života građana Drniša? E, to je veliko pitanje. Jer, koliko god je puta sud dosad osporavao izdane dozvole Ministarstva, toliko puta ih je Ministarstvo iznova recikliralo. Baš kao da ih se nimalo ne tiče što sud misli o tome!

foto Girk-Kalun

Okolišna dozvola kao “premosnica”…

Takva drskost, arogancija i bahatost još među hrvatskim ministrima nije viđena, jednako kao što je nezapamćeno da neko ministarstvo u hrvatskoj vladi tako egzemplarno radi protiv temeljnih načela i ciljeva zbog kojih je ustrojeno.

Ćorić je najprozivaniji Plenkovićev ministar koji bi u svakoj pristojnoj zemlji odavno bio, ne samo razriješen, nego i procesuiran, a kod nas i dalje pliva istim slobodnim, samouvjerenim stilom, potapajući i nacionalne interese i sigurnost građana, u korist poduzetničkih lobija. I možebitnog osobnog interesa.

-S Kalunom i Ministarstvom “ratujemo” već godinama, i imamo tri spora s njima. Prošli tjedan je, na glavnom ročištu u Splitu, Upravni sud donio presudu kojom su poništene dozvole izdane od Ministarstva zaštite okoliša i energetike, danas Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, te štoviše sud nalaže Ministarstvu da Gradu Drnišu podmiri sve sudske troškove. Nije puno, ali veseli, za nas je to satisfakcija- kaže gradonačelnik Begonja.

Dvije dozvole su poništene, Grad je dobio dva spora, ali u međuvremenu je Girk Kalun od susretljivog Ćorićevog ministarstva dobio tzv. okolišnu dozvolu koja im, priča Begonja, omogućava da usprkos svemu nastave raditi, i ako ne bi bilo tužbe, predvidjeli su i mogućnost termičke obrade opasnog otpada u svojim postrojenjima u Drnišu, požalit će se zabrinuti gradonačelnik. Grad neće popustiti, tvrdi, i gdje god vidimo i “o” od opasnog otpada ustajemo tužbom, spremno poručuje.

Na pitanje što za njih znači ovakav sudski epilog, je li najnovija presuda označila kraj drniškoj agoniji s nezakonitim spaljivanjem kojekakvog kontaminiranog otpada u Drnišu, a na štetu zdravlja tamošnjih stanovnika, Begonja odgovara:

-Iskreno, mislim da bi tako trebalo biti, jer oni se sad mogu žaliti samo Vrhovnom sudu, jer su i Upravni sud u Splitu i Visoki upravni sud u Zagrebu nama dali za pravo. Prema tome, preostaje im samo Vrhovni sud, ali nisam siguran da je naša bitka za čisti i zdrav okoliš završena- priznaje zdvojno Begonja.

Otrovni mulj iz zagrebačkog pročistača u Kalunovoj vapnari

Svojevremeno su, kaže, ugradili dvije mjerne stanice u gradu za utvrđivanje kakvoće zraka. Jedna je postavljena 500-600 metara od GIRK Kaluna, a druga je u centru grada. Ljudi vrlo često kontroliraju stanje na mjernim postajama i komentiraju zagađenost, što, smatra gradonačelnik, pokazuje kako se svijest građana u pogledu zaštite okoliša znatno podigla.

Hrvatskoj nesumnjivo treba suvremena, sofisticirana spalionica gdje bi se opasni i drugi otpad spaljivao u strogo kontroliranim uvjetima i uz potpunu zaštitu okoliša. Ovako, svuda niču divlji deponiji na kojima se odlaže i spaljuje čak i medicinski otpad, jer je preskup odvoz u inozemne spalionice, i situacija postaje krajnje ozbilja i opasna. U Hrvatskoj postoji samo jedna vapnara, ova u Drnišu u kojoj se može spaljivati otpad, a imamo i još nekoliko cementara. U Kaštelima je Cemexova cementara dobila dozvolu za oporabu opasnog otpada ali je nikad nisu konzumirali, jer je pritisak udruge Eko-kaštelanski zaljev bio tako snažan da su morali od toga odustati. Druga je cementara Koromačno, i treća Našice- cement. Otpad se uglavnom izvozio vani, što ima svoju cijenu- kazat će Begonja.

No, Grad Zagreb je iz sasvim praktičnih i financijskih razloga svoj otpadni materijal iz pročistača odlučio voziti u Drniš i u Kalunu spaljivati jer im je to bilo najpovoljnije.

-Računali su, to je mali grad, nitko neće ni primijetiti, proći će ispod radara. Planirali su se toga riješiti, a da se i ne zna, podmuklo i ne pitajući za zdravlje Drnišana– zaključuje Begonja. Samo, tu su se prevarili. Grad je poput kopca stajao nad Kalunom i na svaku izdanu dozvolu Ministarstva reagirao tužbom.

U svibnju 2019., u razmaku od samo desetak dana, Upravni sud u Splitu dvaput je presudio u korist Grada Drniša i osporio Kalunu dozvole za gospodarenje otpadom koje im je izdalo Ćorićevo ministarstvo. Obje su presude imale identičan zaključak: Dozvole Ministarstva odobrene su nezakonito!

Antiokolišno ministarstvo i ministar sudu usprkos

Splitski sud pritom se mogao pozvati i na presudu Visokog upravnog suda u Zagrebu iz studenoga 2017. koji je pravomoćno osporio dozvolu tvrtki GIRK Kalun za gospodarenje opasnim otpadom, odnosno njegovo termičko obrađivanje u staroj drniškoj vapnari koja se nalazi samo pet kilometara od Nacionalnog parka Krka! Ali, ta činjenica, kao ni ona da je Drniš dio programa Natura 2000, kao zaštićeni prostor, nije bila zapreka za Ministarstvo da uporno izdaje dozvolu za dozvolom Kalunu, iako su morali znati kakav utjecaj njihova djelatnost oporabe opasnog otpada ima na okoliš i zdravlje ljudi.

I dok je sud išao drumom, Ministarstvo okoliša je uporno nastavljalo- šumom. Na svaku osporenu dozvolu, izdavalo je novu, potpuno nezainteresirano za zdravlje ljudi i zaštitu okoliša na širem području Drniša. Umjesto da posao, ako nisu osigurani svi propisani standardi za sakupljanje i oporabu opasnog otpada, pada u Ministarstvu zaduženom skrbiti o javnom interesu, a nema većeg i važnijeg javnog interesa od zdravlja ljudi, ovdje je arogantno i bešćutno upravo Ministarstvo bilo perjanica bezakonja! Gotovo je perverzna situacija da oni koji propisuju standarde za očuvanje prirode i njihovu rigoroznu kontrolu, jer im je prioritet , po slovu zakona, kvaliteta života građana, besramno ruše te standarde, prkoseći presudama sudova. I od toga obrasca ponašanja ne odustaju. Gdje im je odgovornost prema ljudima i okolišu, briga za očuvanje prirode i zdravlja građana?

Kad je Visoki upravni sud u Zagrebu, u studenome 2017., pravomoćnom presudom potvrdio da je Kalunu dozvola izdana protivno prostornom planu županije, Grada Drniša i protivno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, Kalun je mrtvo-hladno, očito anticipirajući benevolentnost Ministarstva, zatražio novu dozvolu za zbrinjavanje i spaljivanje otpada i, dakako, u srpnju 2018. je i dobio! Što ne bi, pa nije to najgore što je Ćorić napravio kao najodgovornija osoba na čelu Ministarstva.

Prva dozvola za oporabu otpada iz šibenskog TEF-a, druga za čak 28 vrsta otpada!

Grad Drniš podnosi tužbu, baš kao što je učinio i nakon prve dozvole iz listopada 2015., radi koje se u Drnišu potpisivala i peticija koja je sa svim potpisima, na ukupno 40 stranica, bila dostavljena na znanje i ravnanje Ministarstvu da čuju vox populi koji se digao kontra spaljivanja opasnog otpada u gradu. Spor su dobili 2017., no, Kalunu je Ministarstvo ponovo izašlo u susret novom dozvolom, pa je uslijedila i nova tužba. I opet je Grad dobio. Prije tjedan dana i konačno, na obje instance. Ali, Ministarstvo ide dalje, zajedno s GIRK Kalunom kojemu je u međuvremenu izdana okolišna dozvola…

Sve je počelo kad je GIRK Kalun dobio prvu dozvolu, radi “viših interesa”, za spaljivanje opasnog otpada iz nikad do kraja sanirane šibenske Tvornice elektroda i ferolegura ( TEF ) za koju su Šibenčani, zajedno s Vladom, imali velike planove. A kad se jednom priča zakotrljala, ambicije Kaluna su samo rasle. Već je druga dozvola obuhvaćala čak 28 vrsta otpada, od kojih su samo dvije bile neopasne! U Kalunovoj vapnari spaljivao se ne samo TEF-ov opasni otpad ( fenoli ), ne samo toksični mulj iz zagrebačkog pročistača otpadnih voda, nego i drveni, željeznički pragovi premazani otrovnim kemikalijama. Nota bene, Kalun je, kad mu je već posao krenuo, zatražio dozvolu za zbrinjavanje i oporabu velikih količina opasnog materijala.

Ali, nije problem u tvrtki koja pokušava zaraditi u uvjetima nesređene procedure i uvjeta sanacije opasnog otpada u Hrvatskoj. Problem je u Ministarstvu zaštite okoliša jučer, odnosno Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja, danas. U oba slučaja, problem je u osobi ministra Tomislava Ćorića. Antiokolišni ministar protežira profitabilno spaljivanje opasnog otpada u drniškoj tvrtki ( samo suspaljivanje zagrebačkog mulja iz pročistača, Kalun je ugovorio za 50 milijuna kuna ! ) i ne razbijajući glavu time ima li ta tvrtka uvjete za tako zahtjevan, opasan posao, a još manje se zanimajući za posljedice po zdravlje Drnišana. Pa da je samo to Ćorićev krimen, u svakoj državi koja se zasniva na vladavini prava, letio bi kroz zatvorena vrata Vlade. Kod nas, premijer, koji se kune u pravnu državu i demokratske, transparentne procedure, Ćorića drži svojim najpotentnijim ministrom koji ide iz resora u resor kao nekakva sveznalica, a zapravo je tek lisica u kokošinjcu koja djeluje razorno na sve čega se prihvati.

Ministar Ćorić kao aferaški mastermind

Samo da podsjetimo: Tomislav Ćorić je onaj Plenkovićev ministar koji kotira kao aferaški mastermind, tu mu baš nijedan kolega u Vladi ne može parirati. Opterećuju ga brojne afere, od suspektnog memoranduma kojim je, svojim potpisom, dao suglasnost da se hrvatska nafta odvozi na preradu u mađarske, umjesto u riječku rafineriju, kako bi Orbanove rafinerije zarađivale na hrvatskoj nafti, dok se domaće zatvaraju. To je onaj ministar koji je Lager Bašićevom vjetroparku Krš Pađene dao blagoslov i bez glavne studije utjecaja na okoliš, iako je njegov prethodnik Mostov ministar Slaven Dobrović to odbio. Radi involviranosti u sumnjive poslove s vjetroparkom Krš Pađene ( pogodovanje, podmićivanje itd. ) bivša kninska gradonačelnica i državna tajnica Josipa Rimac provela je u zatvoru nekoliko mjeseci i sada je na optuženičkoj klupi, kao i investitor vjetroelektrane Milenko Bašić kojemu su iz Ćorićevog kabineta osiguravane sve beneficije.

Isti je to ministar koji je odlazio na druženja u Slovensku 9 kod Dragana Kovačevića s kojim su ga povezivali i unosni poslovi u Janafu na čelu kojega je Kovačević bio.
Za neke je zastupnike Ćorić veleizdajnik, višestruko kompromitirani ministar koji je svoju poziciju i moć koristio i kod zapošljavanja u neke javne ustanove, ne obazirući se na zakone i sudski pravorijek. Štoviše prkoseći mu, kao i u slučaju malog Drniša, čiji su birači tradicionalno većinski optirali za HDZ, a HDZ iza njih i njihovog egzistencijalnog interesa nikad nije stao.
Plenković je dosad uvijek birao stranu svoga beskrupuloznog ministra koji se ogriješio u svemu što je dotakao. A zašto to premijeru nimalo ne smeta, sam Bog zna…

 

Čorić… (foto TRIS/G. Šimac)

Tags: , , , ,

VEZANE VIJESTI