Kad sam nedavno čula kako skupina vrijednih aktivistica organizira seriju kulturnih, edukativnih, eko i gastro događanja tijekom narednih mjeseci pod radnim nazivom “Kistanjsko ljeto”, a da se ono otvara koncertom muškog zbora Bogoslovije Manastira Krka i Akademskog zbora zadarskog Sveučilišta, odlučila sam da to moram vidjeti. Jer nije to tek koncert u srcu Bukovice, to je pokušaj da se udahne život ovom kraju, da okupi njegove ljude na događanju koje nije izborno, nije dirigirano, ponajmanje političko, i da ih poveže muzikom, pjesmom, zvonkom radošću koja ljude spaja bolje od bilo čega. A za taj izniman događaj najveće zasluge pripadaju Danijeli Bjelanović, Zadranki kistanjskih korijena koja i kao gradska cura u srcu još nosi sretne slike svoga djetinjstva koje je provodila s bakomi didom u Kistanjama.
Uz Danijelu, tu su i njezini prijatelji, koji ni pod koju cijenu ne bi propustili na tako važan dan, makar je i njima vikend, doći u Kistanje i pružiti joj svakovrsnu podršku.
Studenti i bogoslovi ujedinjeni pjesmom
I tako, eto nas u Kistanjama u povodu otvaranja tamošnjeg kulturnog ljeta gdje se u Društvenom domu općine okupilo mnoštvo mladih i nešto starijih domicilnih stanovnika da bi čuli “pojanje” učenika Bogoslovije koje vješto vodi otac Stefan, i “zlatna grla” zadarskih studenata u sveučilišnom zboru pod paskom profesora Tomislava Košte.
Kako to sad “usred ničega”ovakvo glazbeno veselje? Koje je, nota bene, nakon službenog, planiranog dijela, imalo i svoj neformalni, spontani “koncert”, ispred doma, kada su udružene pjevačke snage nastavile s popularnijim repertoarom, i zajedno zapjevali nezaboravnog Olivera Dragojevića. Jedva su se razišli nakon što je noć već debelo sjela na krovove zamalo usnulog bukovičkog mjesta.
Na pitanje kako je to uspjela postići, Danijela se vraća koju godinu unazad i priča:
-Ja sam 2019. s još tri članice, osnovala udrugu Verige u Kistanjama koja je iste godine imala prvi projekt “Žene s pruge”. Nakon toga je došla korona, pa smo malo stagnirali, a ove godine su nam se pridružile još tri nove članice koje su se odnedavno odlučile živjeti u Kistanjama i to mi je bila neka nova pokretačka snaga- objašnjava nam početke svog zavičajnog aktivizma Danijela, ekonomistica koja cijeli život, kako kaže, radi u turizmu, od korone se počela baviti i fizioterapijom, bowen tarapijom, a završila je edukaciju i za fitoterapiju jer joj je plan vratiti se u selo i “baviti biljkama”.
Trenutno živi na relaciji Zadar- Kistanje, s tim da je, precizno odmjerava, zasad 60 posto vremena u Zadru a 40 posto u Kistanjama. Ali, kako joj dijete ove godine odlazi na fakultet Strojarstva u Split, i kad je, veli, odradila taj najvažniji zadatak života i podigla sina, sad bi htjela više vremena provoditi u Kistanjama nego u Zadru.
-U Kistanjama imam kuću pokojnih bake i djeda i cijela ta moja ljubav prema Kistanjama, i to osnivanje udruge, sve to potiče iz djetinjstva i tih lijepih uspomena s bakom i djedom na selu. Usput, primijetila sam da je sve snažniji trend povratka na selo, ali ne vraćaju se oni koji su otišli u grad s ratom i zbog rata, nego se vraćamo mi, gradska djeca koja nikada nisu živjela na selu. Nekidan mi je jedan divan čovjek, koji također ovdje u Kistanjama provodi dosta vremena, a inače živi u Nizozemskoj, rekao: Ja sam odrastao uz radijator, a obožavam ovdje ložiti vatru. A onaj tko je ovdje u djetinjstvu ložio vatru, taj danas uživa uz radijator…
Arsen i “Slatke boje zavičaja”
Danijela smatra da na cijelom prostoru Bukovice nedostaje kulturnih sadržaja, pa je sa svojim curama iz udruge Verige osmislila program znakovitog nostalgičnog naziva “Slatke boje zavičaja”, koji istodobno neizbježno asocira i na velikog pjesnika Arsena Dedića koji je opjevao ovaj kraj.
-Imamo jako zanimljiv program. Bile smo neiskusne u privlačenju europskih i drugih sredstava i donacija za naše programe, a sad smo napokon dobile i novac za svoje ideje, svi su nas malo pofudrali. Općina nam je apsolutno izašla u susret, što infrastrukturno, što donacijom, Srpsko Narodno Vijeće nas je, također, podržalo, Turistička zajednica Šibensko-kninske županije, zapravo, kome god smo se javili svi su prepoznali to što radimo i podržali nas.
Imali smo nedavno koncert Ane Paške, sad imamo koncert zborske muzike, a u paketu s tim su i Otvoreni dani Sveučilišta u Zadru kako bi se potakli mladi u našoj i susjednim općinama na daljnje obrazovanje. Bukovica je bila siromašna plodnom zemljom ali je baš zato dala velik obol u akademskoj zajednici bivše države, a taj trend je poslije rata završio. Moj djed je završio fakultet jer je to bio bijeg iz siromaštva. Sad se to nekako promijenilo i mislila sam, onako sama za sebe, pa ova će djeca jednog dana vladati s nama, pa daj da bar budu pismeni, kulturni, da imaju neko kritičko razmišljanje. U prosincu smo imali jednu dječju predstavu ovdje i bila sam oduševljena s djecom i tom njihovom željom za kazalištem. Predstava koja inače nije tako zamišljena, pretvorila se u interaktivnu – priča zadovoljno Danijela, i nastavlja nabrajati što su sve organizirali dosad.
-Imali smo glumačku radionicu HNK Zadra. Nismo imali profesionalce, nego nam je Žana Bumber, naša članica koja je inače glumica HNK Zadar i vodi glumački sudio pri HNK, radi s djecom i amaterima, i ona nam je gostovala sa “Snježnom kraljicom”. To je bilo divno. Okupilo se jako puno djece, k’o mali pačići su dolazili ovdje u Dom. Ovo je divan prostor i treba ga što više koristiti da kultura doslovce uđe u zidove ove zgrade i da se napije tih kulturnih sadržaja- govori entuzijastički naša sugovornica.
Večer šansone, Bižis, “Posljednji tango u Đevrskama”…
A bit će, najavljuje, i programa na otvorenom.
– Imat ćemo Večer šansone 20. srpnja, kada će nastupiti Nela Šarić, sopranistica i solistica HNK Split, uz klavirsku pratnju profesora Tomislava Košte, i to će se održati na otvorenom, pod zvjezdanim nebom. Zatim imamo u planu jednu kazališnu predstavu, pa jednu književnu večer, pa izložbu fotografija, a 9.kolovoza, na novoj pijaci, u Eko- centru će biti sajam OPG-ova i rock koncert. Nastupaju nam Bižis, bend iz Drniša. Slušala sam ih u Skradinu i jako mi se svidjela ta njihova energija , svi su nešto rodbinski povezani kao Kelly family, već su bili u Kistanjama i svidjela im se cijela ideja. A i drago mi je da se povezujemo, jer zajedno smo jači. Na kraju, ono što nam je posebno važno, 17. kolovoza imamo event koji se zove “Posljednji tango u Đevrskama”. Naravno, mjesto radnje su Đevrske gdje nam dolaze škole tanga i to će biti večer revijalnog plesa, a imat ćemo i DJ-a, bend, bit će jako lijepo- pomalo će zaneseno jedna od ključnih kistanjskih “veriga”.
Sve se nekako referira na neponovljivog Arsena Dedića koji je stihove posvetio “djevojci iz moga(ovog ) kraja” i Đevrskama, pa je red da mu na neki način zahvale svojim programima i posvetom.
– Arsen je veliki umjetnik i on je uvijek veliki izvor inspiracije. Osim toga nitko nas nije opjevao kao Arsen- smije se Danijela.
Ali, ne radi se samo o kulturnim i koncertnim programima. Udruga Verige ostvaruje i izvanrednu suradnju s Poduzetničkim inkubatorom u Kistanjama što im daje dodatnu pokretačku energiju. Imali su u prostorima Inkubatora radionice prerade ljekovitog bilja, 8. lipnja slijedi zanimljiv programa Taste like Kistanje koji će biti održan u Eko-centru, a sve to, naglasit će nam Danijela, vodi direktorica Inkubatora Branka Ivanović, i sretni su što se pojavila u Kistanjama jer je, hvali je Danijela, na neki način, uz Verige, postala spiritus movens ovog kraja.
-Ne može čovjek sve sam, ali ne treba ti pomoć puno njih. Da imaš i jednog uz sebe, ako ima tu pozitivnu energiju, dovoljno je. Mislila sam da ti treba vojska da nešto pokreneš, napraviš, ali ne, dovoljan ti je jedan čovjek neiscrpne energije i velike volje da stvari mijenja.
U malim mjestima, kazuje Danijela, uvijek ima nekih previranja, pri čemu ne misli na nacionalna, nego više neka međusobna koškanja. To je malo mjesto i ono ima svoje draži, ali i svoje mane. Nekad je na njih bila previše osjetljiva jer su je boljele, ali nekako ih je prihvatila i to je više ne smeta. No, u ta se interna previranja ne da uvući.
-Ja sam zaljubljena u ljude i ako ćete se voljeti sa mnom, volite, ako nećete, ne morate, ali to činite bez mene. Ja volim svih i nadam se da su takvi i oni koji mene prihvaćaju.
Ženska mreža
Nije nikakva zakleta feministkinja, ističe, ali “ovdje se stvorila jedna snažna ženska pokretačka energija, i sve te žene koje nose tu energiju jako su zainteresirane, tako da ja ne znam što ću sa svim tim ženama.”
– Stvorila se jedna divna mreža žena koje nisu došle ovdje zato što nisu bile uspješne u gradovima, nego zato što su tamo dosegle jedan level koji im je bio dosta i odlučile su se vratiti u neki mirniji način života. Sve su one došle tu sa svojim pozamašnim iskustvima, znanjem, elokvencijom, širinom, sjetom… Od nas sada pet ovdje koje smo se umrežile, dvije rade, jedna je u privatnom poslu koji je sama pokrenula, jedna još nije tu za stalno, sređuje kuću i još je vani, i tu sam ja. One su se vraćale iz udaljenijih gradova, ja iz Zadra, a to je udaljenost koja se može na dnevnoj bazi prevaljivati. Tako da nam je ta egzistencijalna situacija mirna, sigurna, koliko to danas može biti, pa sad imamo vremena da nešto drugo pokrećemo. U rujnu imamo radionice ljekovitog bilja, pa ćemo imati radionice kiselog tijesta… Moja mama je od toga napravila “akademiju”, rekla sam joj da mora doći tu žene obučavati. Mama je u Zadru, ona nije toliko zaljubljena u Kistanje kao ja. Ona nije odavde, a interesantno je da je i moj otac rođen u Zadru. Ja sam već druga generacija gradskog djeteta- veli Danijela uz široki osmijeh koji joj gotovo ne silazi s lica tijekom cijelog razgovora.
Za početak svoga “kulturnog ljeta” odlučili su se za zborski koncert gdje su zvijezde večeri bili studenti iz Zadra i dječaci iz Bogoslvije s četiri djevojke, dvije iz Kistanja i dvije iz Knina, koje vodi otac Stefan. Doista lijepo pjevaju i uvježbano zvuče, vrijedi ih poslušati.
Janjevačka zajednica
Zanimalo nas je sudjeluju li u svim tim aktivnostima, bilo kao aktivisti ili kao pratitelji i konzumenti programa, i janjevački Hrvati iz Kistanja.
No, Danijela nam nije mogla reći drugo do li da zasad u tome ne sudjeluju.
-Ali ja se trudim, i trudit ću se dok sam živa na inkluziji i zajedništvu ovog stanovništva. Em, ja dolazim iz miješanog braka, oduvijek živim u Zadru i bilo je teških trenutaka ali ja sam bogata žena jer sam iz jedne takve mješavine nastala, a onda i moje dijete je iz miješanog braka, i to se nastavlja, a ja smatram da je to bogatstvo, da je bogat čovjek koji raste uz tolike različitosti. I trudit ću se dok sam živa da oni to shvate, a ako ne shvate govorit ću to cijelog života.
Danijela napominje kako su u njezinom neposrednom okruženju, s ljudima s kojima se druži, ti odnosi besprijekorni, a u nekom širem okruženju, što se dešava iza vrata i da li oni nju prihvaćaju ili ne, to ne zna, ali “ja ću stajati ispred tih vrata dok sam živa”, poručuje.
Sva su djeca ista, veli , i kad su imali kazališnu predstavu u Društvenom domu sve je bilo puno, bila su tu sva kistanjska djeca, a to su mahom janjevačka, jer srpske obitelji jedva da ih imaju budući da su to uglavnom starija domaćinstva. Danijela ima kontakte s nekim istaknutijim članovima janjevačke zajednice, i svaki put kad nešto organiziraju ona ih zove da im se pridruže. I za ovaj koncert zbornog pjevanja nadala se da će im se odazvati djevojke iz crkvenog zbora Serafine, ali imale su svadbu i zaista nisu mogle. Eto, kaže, poklopilo se. Ali, neće odustati, kucat će, veli, na ta vrata dok je živa jer smatra apsolutno iracionalnim da tog kontakta i suradnje među ljudima nema.
-Prošle su tolike godine od rata i tu nitko nije bio izravni sudionik. A ako oni iz Lišana mogu piti s onima iz Žažvića, kako mi ne bi mogli…Kad je Srbija na Eurosongu ušla u finale Baby Lasagna je grlio srpsku pjevačicu, baš se vidjelo da se iskreno raduje. I zato ja velim, možete činiti što hoćete, ali djeca se vole. Nove generacije su zahvaljujući Internetu djeca svijeta, a mi smo bili djeca Jugoslavije, njima je sve otvoreno, imaju puno veću širinu…
U Domu upravo pjeva Akademski zbor zadarskog sveučilišta, vodi ih profesor Tomislav Košta. Zvuče moćno, snažno… Prije njih nastupili su učenici iz Bogoslovije i djevojke iz Knina i Kistanja koje vodi otac Stefan. Unijeli su u ovu obnovljenu zgradu mistiku Crkve, protkanu duhovnošću. Neki mir. Dvorana je puna. Ovdje s publikom, ne biste, možda, vjerovali, nema problema. Svi su željni takvih programa, druženja, pjesme…
Danijela mi “privodi” oca Stefana da nešto kaže o svom bogoslovnom zboru, o sebi. U Manastir Krku je došao 2017., inače je iz Brčkog, a sada je na službi u Skradinu. Ni sam ne zna koji mu je kraj ljepšti, skradinski ili onaj uz manastir, uz Krku i nabujalo zelenilo. Gdje će ga služba odvesti dalje, to samo dragi bog zna, veli. Zadovoljstvo mu je raditi s ovom djecom, no nije tu, kaže, samo u pitanju “pojanje”, to je nešto više, povezivanje sa Svevišnjim, s duhovnošću, izgrađivanje odgovornosti. Otac Stefan marljivo vježba i sa ženskom pjevačkom grupom i rado nastupaju u ovakvim prigodama. Nije važan samo dobar glas i sluh, tu ima nešto više, prožimanje duhovnog i radosti ovozemaljskog.
Otvorena vrata zadarskog Sveučilišta u Kistanjama.
Sa sveučilišnim zborom u Kistanje je došla i Slavica Vrsaljko, profesorica sa Sveučilišta koja je ovdje bila u poebnoj misiji, imala je zadatak da održi kratku prezentaciju o mogućnostima koje Sveučilište u Zadru nudi mladim ljudima.
Kao profesorica na Odjelu za izobrazbu učitelja i odgojitelja zadarskog Sveučilišta došla je u Kistanje , na inicijativu i poziv Danijele Bjelanović, promovirati studijske programe koje nudi Sveučilište u Zadru. A nudi širok spektar studija, od onih atraktivnijih studentima kao što su Studij kulture i turizma, studij za izobrazbu učitelja i odgojitelja, za koji vlada velik interes u zadnjih nekoliko godina, pa do studija agronomije, studija pomorstva, studij sestrinstva, sve su to studiji 3+2, znači preddiplomska i diplomska razina.
-Naše sveučilište nudi i cijeli niz filoloških programa, studija engleskog, talijanskog, njemačkog jezika, klasične filologije, latinskog i grčkog, studija arheologije, povijesti …Smatramo da zaista treba promovirati studiranje jer je nekako intencija u zadnje vrijeme da obrazovanje nije važno, srednjoškolci sve više praktično razmišljaju, zašto bi gubili vrijeme studirajući kad mogu za to vrijeme zarađivati radeći. To je ta laka internetska zarada. Prije nismo imali program promoviranja, jer je uvijek bila velika lista upisanih i onih koji se nisu uspjeli upisati, ali to se promijenilo. Imamo i niz stipendija koje sveučilište nudi : 60 stipendija za izvrsnost, 50 stipendija za studente u stanju socijalne potrebe, i 5 stipendija za sportaše. Posebno bih naglasila da naši sveučilišni programi nude i izvanredne studije, što je važno s aspekta praktičnosti današnjih srednjoškolaca koji preferiraju rano uključivanje u rad. To su programi koji su organizirani uglavnom vikendima, studenti ih sami plaćaju i prilično su povoljne školarine u odnosu na ostala sveučilišta. Takvi su studiji- studij informacijskih znanosti koji je vrlo popularan u zadnje vrijeme, digitalnog komuniciranja, kulturne baštine, prirodne baštine u turizmu itd . A što se tiče prijediplomskih jednopredmetnih studija koji su izvanredni, i studenti ih mogu uz rad pohađati, to je brodostrojarstvo i tehnologija pomorskog prometa, kultura i turizam, menadžment, nautika i tehnologija pomorskog prometa, podvidbene znanosti i tehnologija, primijenjena tehnologija u poljoprivredi, predškolski odgoj i obrazovanje i informacijske tehnologije. S kistanjskog područja nemamo studenata, odnosno imali smo nekoliko studentica iz Kistanja na studiju predškolskog odgoja, ali s područja Šibensko-kninske županije jako puno je studenata, jer je odgojitelj jako deficitarno zanimanje, čak nas ravnatelji vrtića kontaktiraju da im damo imena apsolvenata kako bi odmah s njima stupili u kontakt. No, neki studiji, prije svega filološki, tu nema dovoljno interesa i ne mogu se popuniti upisne kvote. U moje vrijeme studij engleskog jezika je bio iznimno popularan. Ali- reći će profesorica Vrsaljko– mijenjaju se vremena i današnja djeca su vrlo praktična.
Studiranje, nažalost, više nije in. In su influenseri, blogeri, vlogeri, gameri…
Je li u Kistanjama te večeri bilo zainteresiranih za studijske programe na zadarskom Sveučilištu ne znamo, ali da su pozorno slušali kakve im mogućnosti Sveučilište pruža, jesu. Tko zna, možda srednjoškolci Bukovice i nisu tako praktični kao ostali, možda nas čeka oživljavanje starog trenda studiranja, pa makar i kao bijega od siromaštva ili svojevrsne izolacije koje po sebi ruralne sredine podrazumijevaju, a mladost teško prihvaća.
