Vrlo poštovano i drago čitateljstvo, evo danas imamo – punih sedam godina. Prije točno 2555 dana, 5. listopada 2013. godine u 12.45 sati, u bespuća virtualne (neo)zbiljnosti lansiran je Tris. Čim ovo čitate, vjerojatno nas volite čitati, i zato vam baš puno hvala.
Dosad je naša malobrojna ekipa na Trisu objavila otprilike 10.980 tekstova i barem 50-ak tisuća fotografija. Dovoljno da se tiska bogato ilustrirana knjiga koja bi imala barem 30.000 stranica i oko 9 milijuna riječi.
Usporedbe radi, u Bibliji ima oko 783.000 riječi, a hindusitički ep Mahabharata sadrži oko 1.800.000 riječi.
Kažu kako je sedma godina braka prijelomna. Ovo nije brak, ali se čini kako je to s brojkom sedam pomalo točno. Nakon sedam godina prespajanja krajeva s krajevima s minimalno malo novca za maksimalno više rada, došli smo, logično za prilike u državi, do trenutka kada je naš daljnji opstanak došao u pitanje, kako se to kaže.
Nismo baš, znate valjda to, skloni kukanju ni cmoljenju ni moljakanju – nikada do sada nismo tražili pomoć niti smo žicali novac od bilo koga, a posebno ne vas – putem nekih tugaljivih kampanja prikupljanja novca i tome slično. Nismo prodavali ni majice s natpisom Tris, niti šalice za kavu s našim logotipom za sto kuna, niti smo tražili pretplatu od vas, niti smo ikome naplatili preuzimanje naših sadržaja, tekstova, fotografija… niti išta slično.
Nismo organizirali humanitarno TV-telefoniranje i akciju ‘Dajmo da pišu’ ili tako nešto.
Oslanjali smo se samo na nekolicinu, za tržišne prilike, malo plaćenih oglasa, ali isključivo javnih ustanova i to nacionalnih parkova, izbjegavajući one čije su nam djelatnosti bile nedostojne oglašavanja na našim stranicama., pa makar njihove ponude bile obilate. Nismo oglašavali kladionice, setove noževa, inozemne trgovačke korporacije…
Dakako, moćnim poduzetnicima tijesno povezanima s politikom nije padalo na pamet oglašavati se kod nas, jer bi brzo dobili po prstima i ušima ako se reklamiraju na onom nekom portalu na kojem se ‘piše protiv naših’.
Potpore ministarstava kulture, kakve su u razvijenim demokracijama posve normalna i nužna praksa kada se radi o nekomercijalnim, neprofitnim i nezavisnim medijima, ne postoje. Premda su bile kratkotrajne , mizerne i dostatne za isplatu trećine prosječne godišnje plaće za samo jednog radnika, ionako ih je ekspresno i naprasno ukinuo onaj Z. Hasanbegović, ako ga se sjećate. Njegovim stopama, ali zamotana u celofan, nastavlja i njegova aktualna nasljednica.
Manje-više su vladajući (uspješno) učinili puno toqa da pogase i ušutkaju šačicu preostalih takvih medija, jer im, kao i svakoj autoritativnoj vlasti, nimalo ne odgovara da ih netko kritizira i ukazuje na štetu koju nam nanose dok se na naš račun bogate, banče i glume domoljube.
ARHIVA s petog rođendana…Krafna na asfaltu (foto Tris/G. Šimac)
Nismo se dali, zahvaljujući i kolegama koji su stvarali i stvaraju ‘gratis’ na našim stranicama ili sa skromnim honorarima nedostatnima za ‘normalan’ život, a kamoli za dugotrajnu egzistencijalnu stabilnost.
Jedini koji još potpomažu ovakve poput nas, i to ovdje treba jasno, glasno i razgovijetno reći, jest Fond za pluralizam pri Agenciji za elektroničke medije.Na svojim natječajima za koje treba prirediti brižljivo, pažljivo i dugo pripremani projektni prijedlog uvijek dodjeli dio sredstava i za ovakve poput nas, dostatne pak za skromni dohodak za jednog radnika, a koji treba opravdati kvalitetnom i predanim radom.
Onda je došla i nesretna korona. Nema tko nije dobio pomoć od države: kockarnice, trgovci luksuzom, komercijalni mediji koji zarađuju milijune… svi.
Ali ne i mi. Ne može, kazala nam je teta službenica.
I tako… da skratimo i ne maltretiramo vas i ne točimo suze u litrama jer nam to ne ide, došlo je vrijeme da pošteno zatražimo pomoć, ponajprije od časnih i slobodoumnih poduzetnika koji bi nas poduprli i reklamirali se na našim stranicama koje su čitane diljem Hrvatske i svuda u svijetu gdje žive ljudi s našeg govornog područja.
Znamo kako od vas, naših čitatelja, ne možemo tražiti puno – većina vas dijeli sličnu sudbinu, s nedovoljnim plaćama i prekomjernom neizvjesnošću.
No eto, ako vam je stric ili prijatelj bogati industrijalac, tetka ultra uspješna poslovna žena, a brat dobrostojeći obrtnik, slobodno im recite da se mogu reklamirati i kod nas. Ako znate nekog hrabrog marketinškog stručnjaka, nekog plemenitog mecenu, Batmana ili bilo koga sličnog… uputite ga k nama.
Zasad, prije nego li malo bolje razradimo sistem donacija koje su uveli neki od najuglednijih svjetskih medija (npr. The Guardian), evo danas dolje niže barem primjera uplatnice imaginarnog uplatitelja Trisomira Trisića s podacima o broju našeg računa. Upisana cifra je simbolična… doslovno, odnosno dobrobrojno. Budite naš dobrotvorni dobrobrojni dobročinitelj.
Inače, naši podaci su u ovom codu ili dolje niže:
Udruga za promicanje civilnog društva, medijske kulture i razmjene informacija – TRIS
ili skraćeno
Udruga Tris
Drniških žrtava 12
22000 Šibenik
OIB 50741067371
broj žiro računa kod HPB; HR4923900011199009684
Mail: tris@tris.com.hr ili inbox Facebook Tris .
Što reći?
Hvala svim našim dosadašnjim kolegama, hvala Vama na čestikama i… svemu…