*priredio: Goran Šimac
Tris, portal koji čitate, obilježio je deset godina rada. Nismo to obilježili s tortama, pečenim volovima i vatrometima, nego s tribinom sadržaja netipičnog za rođendanske proslave, ali u skladu s ozbiljnošću društvenih (ne)prilika u Hrvatskoj i šire. Tribina je nazvana ‘Zakonom u glavu neovisnog novinarstva’, a radilo se o nekim dijelovima prijedloga novog Zakona o medijima, te predloženih odredbi kaznenog zakona koji se tiče slobode medija, ali i općih i svačijih sloboda. O temi ugrožavanja medijskih sloboda i neovisnosti, te nekim namjerama državne vlasti govorili su predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko, te filozof i teolog Marko Vučetić, inače kolumnist Trisa sa stalnom kolumnom nazvanom ‘Oslobađanje zbilje’, a koju oslobađa svaki tjedan i tako tisuće čitatelja potiče na razmišljanje o bitnim temama. Tribinu je vodila treća osoba za govornicom: Trisova urednica Davorka Blažević, a u nastavku evo svojevrsnog izvještaja za one koji nisu mogli prisustvovati.
Upozoravamo one koji nisu skloni duljem čitanju kako je tekst podulji, a one koji se boje snažnih riječi i važnih tema kako je bolje da ga zaobiđu. Koristimo ovu zadnju rečenicu uvoda da se još jednom zahvalimo vama koji nas pratite ovo desetljeće, jer smo, bez patetike, najviše radi vas odlučili opstati unatoč teškoćama, sudskim tužbama, besparici… i tako dalje. Hvala!
U polupraznoj, odnosno više praznoj nego punoj dvorani šibenske Gradske knjižnice Juraj Šižgorić, tribinu je započela uvodnim riječima Davorka Blažević.
-Hvala vam što ste došli i što ste svojim dolaskom podržali našu malu godišnjicu Tris portala, jedinog neprofitnog portala u županiji, i što ste imali volje da ovo popodne podijelite s nama. Osim našeg jubileja tu su i dva sugovornika koja su u svakom slučaju respektabilna, osim za temu o kojoj smo naumili danas govoriti, koja je iznimno aktualna, a riječ je o novim Zakonu o medijima koji je u pripremi. Isto tako i o izmjenama kaznenog zakona o kojem ste vjerojatno informirani, a radi se o curenju informacija tijekom istrage koje će se smatrati kaznenim djelom. Prema tome, da ja previše ne duljim, mi se nećemo hvaliti što smo deset godina preživjeli, iako je to zaista umijeće u ovakvim okolnostima u kakvim danas živimo, pogotovo što smo neprofitni pa nemamo dovoljno sredstava kojima bi mogli platiti ljude koji će nam raditi. No to je sad žalopojka i to se u svečanim prigodama ne radi. Zbog toga krenimo odmah na temu koju smo naslovili ‘Zakonom u glavu neovisnog novinarstva’. – kazala je Davorka Blažević.
Umjesto kukanja i plakanja krenulo se odmah u glavu, u skladu s naslovom tribine.

S lijeva na desno: Hrvoje Zovko, Davorka Blažević i Marko Vučetić, Trisova tribina povodom 10 godina portala, listopad 2023., Šibenik, knjižnica (foto TRIS/G. Šimac)
-Itekako ima razloga da bar mi nešto kažemo o ovoj temi. I tu se malo možda čudim našim kolegama koji ne pokazuju nikakav interes. Jedna mala anegdota: danas me jedan kolega pitao: ‘a zar se to nešto događa s nama, hoće li nam biti gore?‘. Dakle, ljudi vrlo često nemaju pojma što im se sprema niti što se oko njih događa, a bave se poslom koji za pretpostavku ima barem to da su dobro informirani. Ali, na žalost, nisu. S moje desne strane je predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko, a s moje lijeve strane Marko Vučetić, filozof i teolog i kolumnist Tris portala. Njih dvojica će, svatko iz svog aspekta, govoriti o ovoj temi, o tome kako uopće neovisno novinarstvo u u ovakvim uvjetima sve manjeg stupnja demokratičnosti u društvu može preživjeti i na koji način može uopće funkcionirati, a da bi taj pridjev neovisnog sačuvalo… – kazala je Davorka.
Prvi je progovorio Hrvoje Zovko, s obzirom da je predsjednik HND-a, krovne novinarske organizacije u Hrvatskoj, jedine institucije koja se kontinuirano bori za novinarstvo i novinare u Hrvatskoj.
Facebook bojna i Seljačka buna
-Prije svega čestitke na deset godina, čestitke na ljudskom i profesionalnom poštenju i ustrajnosti u gotovo nemogućim uvjetima… vama Davorko i Gorane, i svima koji rade s vama. Ne ‘gotovo’, nego nemogućim uvjetima. Hvala svima koji ste došli, pogotovo onima koji nisu došli, no to govori o njima… Jer će vjerojatno Facebook bojna biti najglasnija, ali kad treba negdje doći i podržati poštene i drage ljude, e onda ih nema. Takvi su Hrvati. Pa imali smo Seljačku bunu, nećemo sad pretjerivati, čekat ćemo još 500 do tisuću godina da dignemo svoj glas. Ja neću okolišati vezano uz teme koje je najavila Davorka. Vi svi morate znati bez obzira jeste li novinari ili radite neki drugi posao: nama se priprema najgori crni mrak. Najgori mrak po uzoru na Orbanovu Mađarsku, Vučićevu Srbiju ili Lukašenkovu Bjelorusiju. Dakle, iduća godina je izborna, a ono što rade vladajući je nastojanje uništiti svaku kritiku, svaku informaciju koja im može štetiti. Ova najava sankcioniranja curenja informacija je nešto zastrašujuće i ona ide primarno na novinarsku profesiju. Iako oni govore kako to nema veze s novinarskom profesijom, to itekako ima veze s novinarskom profesijom.- krenuo je bez okolišanja Hrvoje Zovko.
Odmah je upozorio prisiutne, a ovim putem i sve vas koji čitate, kako se svi ti navedeni sporni prijedlozi zakona odnose na sve građane Hrvatske, a ne samo na tamo neke, te kako je izrazito pogrešno pomisliti to se mene ne tiče.
-Ono što morate znati: to se tiče i vas. Vi možete biti okrivljenik, odvjetnik… i možete uočiti nepravilnosti u postupku u kojem rade državno odvjetništvo i vaš će interes biti da javnost obavijestite o tome, na kraju krajeva da spasite vlastitu kožu, što bi se reklo narodski. Ako to objavite, vi ste u prekršaju. Najplastičniji primjer je ono što je napravila Klara Buntić – ona bi po ovom zakonu bila sankcionirana. Uopće ne moramo ulaziti u detalje te mučne i jezive priče, i tog prezira koji vlada u sredini i u društvu tipa: ‘zašto tek sada?’. Grozomoran narativ. Ali ona bi sa snimkom koju je objavila bila u prekršaju. Po novom zakonu mi ne bismo smjeli znati ništa o ubojstvu u Osijeku. Dakle, po ovom zakonu vi o tome možete izvještavati tek kada se potvrdi optužnica. Recimo… Milanu Bandiću je trebalo pet godina da se potvrdi optužnica. Imamo slučajeve i od deset godina. Pa ja vas ovdje sve prisutne pitam: pa koga će 2036. godine zanimati da se nešto objavilo nekom aktualnom slučaju? – kazao je Zovko.

Hrvoje Zovko na Trisovoj tribini (foto TRIS/G. Šimac)
Pa da, koga će zanimati eventualna presuda za korupciju nekog od besprizonih lopova po vlastima ako postane pravomoćna 2039. godine, kada mnogi od danas živih više neće biti živi, pa neće za života iskusiti kako ‘ima pravde’ u slučajevima odvratne pljačke, lopovluka i gramzljivosti kakvoj na dnevnoj, tjednoj… razini svjedočimo u redovima vladajućih. .
-Dragi ljudi, ovo nema veze s time da se zaštiti privatnost nekog čovjeka iz Šibenika, Imotskog ili Umaga koji je išao… ne znam… orobiti kiosk. Ovdje je poanta da se zaštiti vlast, politika. Ovim zakonom se štiti državno odvjetništvo, koje može onda raditi što god hoće. Ali ne donosi se zakon zbpg njih, iako će uživati taj benefit. Ovo je isključivo, razlog ovome je isključivo taj što se AP pojavio u transkriptima koji su javno objavljeni. Gabrijela Žalac, Josipa Rimac… i tako dalje. 13. veljače ove godine je AP, najmoćnija figura u ovoj državi, najavio da će se sankcionirati ‘curenje informacija’ kako se više ne bi dogodila politička šteta. Znači ovo je prema onoj Staljinovoj zloglasnoj: ‘Nema čovjeka, nema problema’. U ovom slučaju nema izvora, nema informacije, nema političke štete. Znači novinara se formalno neće kazneno goniti, ali ga se može pratiti, izlistavati pozivi, može ga se privoditi. Ali ovo se tiče i svih vas. To treba objasniti svima koje znate. Pokušali su Zakonom o medijima izvesti jedan državni udar na slobodu medija, ali to je propalo, pa se sad mora ovo. Prije toga je premijer najavio sankcioniranje, a sada: improvizacija, akrobacija, licemjerje vlasti da ovaj zakon donose u paketu sa zakonskim odredbama o femicidu gdje će svatko priseban, pri zdravoj pameti, podržati tako nešto, kao i zakon o napuštanju životinja. Ali onda u taj vlak guraju jednu sramotnu i skandaloznu zakonsku odredbu koja će pasti na sudu u Strasbourgu, a postupci na tom sudu traju osam do deset godina. Pa kad 2038. godine sud u Strasbourgu donese presudu jer je Davorka Blažević ili Goran Šimac podnio tužbu, koga će to onda zanimati. Ukratko, prijeti nam ogroman mrak. Ako je vladajuća koalicija najavila, oni će to provesti u parlamentu. Nema tu nekog ljudskog poštenja. Mene čudi kako neke naše kolegice i kolege misle da ih se to ne tiče. Ovo se donosi isključivo radi novinarki i novinara. Zbog toga da se informacije ne objavljuju. Mogu vas pratiti, mogu vas prisluškivati. Imali smo to i prije. 2010., 2009., ne sjećam se, policijom su vladali Tomislav Karamarko i Vaso Brkić, Oliver Grbić. Tada je bila afera Fimi medija. Pa su išli tražiti krticu, onoga koji dila informacije. Meta im je bio tadašnji državni odvjetnik Mladen Bajić. Ali su tražeći Bajića izlistavali telefonske pozive naših kolega. Isti model je sa SLAPP tužbama. Oni će vas ispitivati, privoditi… Vi nećete biti optuženi, ali ćete biti kontaminirani i jednostavno nitko više se neće usuditi kontaktirati s vama i dati vam neku informaciju. Ovo je udar i na zviždače, da budemo jasni. Dakle, svatko tko vidi neki kriminal u svojoj zajednici, na razini države, bilo gdje… dobro će se zapitati hoće li reagirati ili će biti slijep pored zdravih očiju i živjeti sa spoznajom da je prešutio nešto odvratno ili će imati građanske hrabrosti i to prijaviti, pa će krenuti hajka na njega. Ja to moram otovreno reći. Žao mi je što moram kvariti veselje, ali uz dužno poštovanje prema brojnim sutkinjama i sucima koji su doijeli hrabre presude, isto tako će dobar dio sudaca s guštom provoditi ovaj zakon, kao što ga već provode donoseći sulude presude protiv naših kolegica i kolega. Državni teror nad zdravim razumom. Nad slobodom riječi. U sumanutom društvu u kojem živimo su novinari krivi za sve. Ne shvaćaju da će i njima pokucati na vrata. Ovo je usmjereno protiv vaše slobode. Ovo je isključivo donešeno da se zaštiti lik i djelo najmoćnijeg čovjeka u Republici Hrvatskoj. I njegovih najbližih suradnika. Kako više nikada ne bi izašlo u javnost nešto čime bi se njih moglo kompromitirati. Dogodine je superizborna godina, stvar se ne može prepustiti slučaju, veliki ulog je u igri, veliki su milijuni i milijarde… – smatra Hrvoje Zovko.
‘Mi smo zlotvori koji smo stvorili ovakvu državu’
Dakle, kako bi se opstalo na vlasti i zadržale kontrole nad milijardama, neće se, kao što je poznato iz mračne povijesti čovječanstva, prezati niti od gušenja sloboda. Je li taj novac vrijedi toliko? Razmišljaju li aktualne vlasti imalo o tome kako će biti zapamćeni u povijesti… ako se o njima bude objektivno pisalo u nekim budućim povijesnim udžbenicima nekih budućih generacija hrvatskih školaraca… Ako ih bude, dakako.
-Marko, je li suština u tome da vlast ide na to da ono što nije objavljeno, to se nije ni dogodilo? Dakle nema afera… – upitala je Davorka Blažević Marka Vučetića.
-Budući da sam najavljen kao filozof i teolog, onda ću govoriti iz filozofsko-teološke perspektive. Iz filozofske perspektive teologiju zanima duša. Ja se predstavljam kao teolog u hrvatskom društvu isključivo s namjerom da lociram hrvatsku dušu, da je iščupam i pošaljem u pakao. Sadašnja hrvatska duša je duša čovjeka koji nema apsolutno nikakvo dostojanstvo. Ovo što se nama događa, ne događa nam se slučajno. To smo mi stvorili. Mi smo zlotvori koji smo stvorili ovakvu državu. Iz naše demokratske volje je proizašla ovakva vlast. Andrej Plenković se ne boji građana jer su ga građani stvorili. Najbolje od sadašnje hrvatske teološki neiščupane duše je Andrej Plenković. I on zna da će u ovakvom društvu uvijek pobjeđivati. Ali i da njegovu pobjedu jedino remeti istina o njemu samome. A to je istina da će se pronaći u nekim istražnim sudskim spisima kao AP. To je ono što direktno proizlazi iz onog Sokratovog navještaja kad kaže što će se s demokracijom dogoditi kada na vlast demokratskom voljom na vlast dođu lopovi. Demokracija se pretvara u tiraniju. I to je naš scenarij. Mi ćemo naš javni um, našu građansku svijest, naše osobne slobode, bit će potpuno potisnute i zatrovane tiranijom koja je krenula zloupotrebom demokracije.- bez uvijanja je odgovorio Marko Vučetić.

Marko Vučetić na Trisovoj tribini (foto TRIS/G. Šimac)
Pa je nastavio:
-Andrej Plenković nije čovjek u Hrvatskoj. On mene ne zanima kao osoba. On mene zanima kao metafizička utvara koja ulazi u sve institucije. Ušao je u državno odvjetništvo, ušao je u školstvo, u znanost, u kulturu. Putem Hasanbegovića koji je pripremio Plenkovića. Komadić Plenkovića se nalazi u svemu onome što je vodilo prema njemu. On je evolucija i jedan uosobljeni primjer što evolucija nezrele demokracije u nezrelom društvu može napraviti. On je Hrvatsku degradirao zato što smo mi to sami napravili. To ne može napraviti samo jedan čovjek. Ako bi trebao opisati hrvatskog čovjeka, ja bi ga opisao u svim terminima egzistencijalističkim. Hrvatski čovjek je ljigav, odvratan, bez dostojanstva. Hrvatski čovjek je lažov. Hrvatski čovjek je lopov. Sve i od čovjeka, lažova, lopova, ljigavca, konvertita vi očekujete nekoga tko će stvoriti zakone koji će štititi nečije slobode, vaš osobni život i dostojanstvo. Osobno dostojanstvo se čuva osobnim otporom. Novinarske slobode se čuva s novinarskim otporom. To čini Tris. To je portal koji je doživio 10 godina zbog toga što se deset godina opire svima onima koji pokušavaju uništiti slobodnu misao i novinarsku čast. Novinarska čast ne proizlazi iz plaće. Andrej Plenkovć je za vrijeme korone okupio urednike, novinare, vlasnike medija i na taj način ih je pretvorio u – kako ja to nazivam – oruđe koje piše. Oruđe koje govori su bili robovi. Novinare koji su se pretvorili u oruđe koje piše po nalogu urednika i vlasti – to su bivši ljudi. Nije problem što je novinarstvo ugroženo izvana. Problem je što je novinarstvo ugroženo i dokinuto – iznutra. Novinari, mnogi, su odustali od vlastitog dostojanstva. I sad kad mogu pisati, kad mogu rušiti, jer rušili su ministre, zašto ne sruše premijera dok ne donese ovaj zakon? Zašto? Zbog toga što prihvaćaju antropologiju oruđa koje piše. To je oruđe u ruci metafizičke utvare koja se zove Andrej Plenković. Sutra to može biti metafizička utvara koja će se zvati Karamarko, Hasanbegović ili ne znam kako… ali mi ne zaustavljamo ovaj lanac odsustva naše vlastite slobode i našeg dostojanstva. Mi se ne bunimo. Mediji će opstati, novinarstvo će umrijeti, kako je to rekao vaš kolega Viktor Ivančić. Mediji će izvještavati o tome što je napravio neki političar, mediji će stvarati lažne mesije, ali nitko neće obraniti ovu nesretnu tvorevinu koja se zove Republika Hrvatska. Psihijatar Robert Torre je rekao: ‘Hajmo, za početak, ako želimo nešto napraviti, suočiti se s time da je ova država neuspjela’. Dok se s time ne suočimo, ne možemo pokrenuti nikakav prirodni proces, a biološki odumiremo. Mi starimo. Ako igdje tražim Boga, ja Božji govor prepoznajem upravo u ovom našem odumiranju. Nešto ovakvo nije zaslužilo da preživi. – reče Marko Vučetić.
‘Mi ne možemo biti kukavice’
-Dobro, da sad baš ne odemo tim smjerom, hajdemo sad pokušati vidjeti šta dalje… Država ima svoju strategiju, i Hrvoje je dobro opisao što oni čine i kakve su im namjere. Učinio je to i Marko, ali na jedan drugačiji način. Imamo li mi strategiju? Što ćemo mi činiti u takvim okolnostima? – upitala je Davorka Blažević sugovornike.
-Ipak ću dodati kako još postoji dobro novinarstvo. Postoji. Ovakav zakon mračnjak, zakon opasnih namjera, se ne bi ni donosio da postoji potpuna kontrola Andreja Plenkovića nad medijima. Pogotovo zato što ide izborna godina i što oni ipak do kraja ne kontroliraju sve medije i nisu sigurni hoće li za dva, tri mjeseca iskočit afera u kojoj će biti neki novi AP. Zbog toga moraju sve skupa to nekako disciplinirati. Ne želim ovdje propustiti reći kako je skandalozna izjava državne odvjetnice koju vi svi ovdje plaćate pri kojoj ona optužuje medije. U nekoj drugoj normalnoj državi takva osoba na toj funkciji ne bi bila ni sekunde. Da je njima stalo, onda bi najprije platiti dostojno ljude koji rade u državnom odvjetništvu. Ispada da se tamo ide po kazni. Pogledajte u kakvim uvjetima rade ti ljudi, kakva im je oprema, čime se bave, imaju li slobode. To bi državi trebalo biti priroritet. Ali državu nije briga.Treba zaštiti lik i djelo gospodara i njegove Hrvatske. To je sukus cijele priče. Ti koji govore: neće hapsit novinare, neće dirati novinare – lažu vas. HND ima svoju strategiju. Obavijestili smo sve međunarodne institucije, ambasade, pisat ćemo komentare na zakon, borit ćemo se. Mi smo društvo koje postoji od 1910. godine i jednostavno ne možemo biti kukavice da se naši osnivači od Matoša do Marije Jurić Zagorke okreću u grobu, a da mi nismo ništa poduzeli. Mi, HND, smo jedina i najveća brana, institucija koju Hrvatska demokratska zajednica nikada nije kontrolirala. I neće. Osnivali su stotine fantomskih društava i nisu uspjeli. U HND-u postoje ljudi različitih opredjeljenja: i desni i lijevi. Ali poanta je sljedeća: mi smo HND.- ustvrdio je Hrvoje Zovko.
Jedan od najvažnijih problema Hrvatske je mlaka ili još češće nikakva reakcija građana na nebrojene nepravilnosti i štetne politike…
-Mene zabrinjava činjenica da javnost ne reagira, da neke naše kolege nisu svjesne što se događa. Na kraju krajeva, na ovakvoj tribini je trebalo biti 200 ljudi. A na Facebboku svi imaju mišljenje. Ukini Hrvatima Facebook i gdje će prosvjedovati. Ovo nije stvar koja se tiče novinarskih sloboda nego stvar svakog pojedinca. Ja ne želim živjeti u državi koja se pretvara u Bjelorusiju ili Vučićevu Srbiju. Ina kraju , nemojmo se zavaravati, nemamo ni mi baš puno saveznika u EU. I EU je odustala od nekih svojih ideala. Dana sutra će netko drugi doći na vlast i koristiti ovaj zakon. Nemojmo zaboraviti ni kako je SDP donio katastrofalan zakon o HRT-u 202. godine. HDZ-ovci su tada bili nominalno protiv, ali su 2017. koristeći ga u par dana smjenili 74-oro ljudi. A građani ne reagiraju. A oni računaju na to da građani neće reagirati, da su građani poslušni. Ne reagiraju. Na primjer, smanje im plaću za 50 posto, a oni kažu: pa nema veze, ostalo mi je još 50 posto. Ali – ljudi – ovo ne može ovako. Ovo ide u provaliju. Ali ako se ne reagira, i ako mi doputimo da se uvede medijski teror, onda smo to i zaslužili. – zaključuje Zovko.

Hrvoje Zovko na Trisovoj tribini (foto TRIS/G. Šimac)
Davorka Blažević se prisjetila kako je i ranije, na samim počecima tada mlade države Hrvatske, bilo sličnih pritisaka na novinarske i medijske građanske slobode…
-Ali možda treba napomenuti kako ovo nije prvi put da se nešto slično događa. I devedesete godine su bile iznimno rigidne za hrvatske novinare. Ako se neko sjeća i veliki broj novinara koji su kritički pisali o Tuđmanovim režimu su imali dosjee u tajnim službama. Tek negdje 2000-te dolaskom Račanove koalicije na vlast ti su dosjei otvoreni i novinari su pozvani da ih pogledaju ako žele. Moram reći da sam i ja tako imala priliku da vidim svoj dosje i – iskreno – čovjek se uhvati za glavu kad vidi to i zapita se je li moguće da netko u opisu svog radnog mjesta ima takvo nešto. Da prati nekoga iz dana u dan i gleda što radi, što i kome piše, s kim se sastaje… to je naprosto nevjerojatno. A danas imamo beatifikaciju tih ljudi koji su to radili u devedesetim. I nije im se ništa dogodilo… – istakla je Davorka Blažević.
Nadovezao se i Zovko...
– Znači ova vlast provodi ono što je Karamarko sanjao, a Hasanbegović priželjkivao. Dakle, Karamarkova deviza je bila: možeš u svoja 4 zida govoriti što misliš. A sad? Pitanje hoćeš li moći i u svoja četiri zida, jer ćete prisluškivati. Hoće li ugraditi kamere i gledati što pišemo? Ovo zvuči malo naglašeno, ali mi smo zemlja koja je cijelo vrijeme u jednom izvanrednom stanju. Dakle zemlja koja je očuvala svoje granice, koja je pobijedila u ratu, članica EU-e, NATO-a, mi konstanto živimo u izvanrednom stanju, konstantno se traže neki vanjski i unutrašnji neprijatelji. Evo premijer je posljednjih dana na tragu Tomislava Karamarka i sličnih spominjao neprijatelje države, medije koje vode hibridne ratove… Ponašamo se kao najveći luzeri, kao najveći gubitnici. Ljudi odlaze iz ove zemlje. Ne zato što nemaju posla nego zato što je društvo suštinski nepravedno. Jednostavno bježe od toga. Pronalaze svoju sreću negdje drugdje s namjerom da se nikad više ne vrate. Ovo što nam se događa je nezabilježeno. Mi smo kroz stoljeća imali raznorazne sisteme, ali nikad veći egzodus se nije dogodio. Generalno, koja je poruka mladim ljudima? Razmišljajte: ako vidite kriminal – prijavite ga? Ne, ako vidite kriminalm i prjavite ga završit ćete u bajbokani. Jer oni time štite vašu privatnost. – kazao je Hrvoje Zovko.
Ljigavci i lažljivci
No što sad? Kako dalje?
-Marko, što sad mi možemo protiv takvih ljigavih i lažljivih Hrvata? Kako se možemo protiv njih boriti? Kako uopće mijenjati situaciju s takvim ljudima? – upitala je Davorka Blažević Marka Vučetića.
-S takvim ljudima ne možemo mijenjati ništa, ali među takve ljude trebamo unositi ideje od kojih će oni bježati. Smisao mog javnog djelovanja je taj da se sve budale maknu od mene. To je jedan benefit javnog djelovanja, zato što sam izrekao svoj stav koji oni ne mogu niti podnijeti niti razumjeti niti taj stav dijele sa mnom. Što se tiče političke situacije, potpuno ste u pravu. Bilo koja vlast da dođe: oni će nastaviti s ovim zakonom. Ti Andreji Plenkovići se pronalaze u svim političkim opcijama: znam ih iz prošlog saziva sabora. Mogu vam reći da na prste jedne ruke ne bi mogao nabrojati nekoga tko bi uz jednu psihorehabilitaciju bio normalan i u mogućnosti djelovati na političkoj sceni. Sasvim je svejedno radi li se o Mostu, SDP-u, Domovinskom pokretu… Pronaći ćemo kontinuitet kako postoje ljudi koji žele zagospodariti javnim umom. Ja novinare iznimno cijenim: one prave novinare. Ne one koji podilaze: njih uopće ne cijenim niti malo. Zato sam ih i nazvao oruđem koje piše. Da na portalu Tris nisam pronašao takve ljude ja tu slova ne bi napisao. Uopće se ne bi trudio oko toga da trošim svoju energiju za nešto što je nepotrebno i suvišno. Hrvatsko društvo se može promijeniti ali isključivo šok terapijom. Dokle god mi živimo u Tuđmanovoj Hrvatskoj. Dokle god mi živimo u početnim postavkama Domovinskog rata mi ćemo živjeti u HDZ-ovoj državi. I to HDZ-ovu državu koja je progonila novinare i pratila ljude. Mi se i dalje možemo boriti protiv njih, ali ne smijemo se boriti na teritoriju na kojemu je nama stalo jer je to zajednički teritorij. Pravilo je da nekoga možete poraziti isključivo ako on shvati da nemate isto područje djelovanja. Sad ću vam ispričati jednu sliku: kada sam jednom sreo zadarskog nadbiskupa na rivi, kad je tek došao, on me pitao: profesore što je gore u svijetu ideja, jer me htio proglasiti Cervantesom. On me smjestio tamo negdje gore. Ja mu odgovaram: ‘Puno toga lijepoga. Recite mi što ima u vašem prizemnom svijetu...’ Ne dijelimo isti prostor. Nismo na istoj visini, ni na istoj nizini. Ne dijelim apsolutno nikakav prostor s tobom. Kada bi uspjeli napraviti takvu građansku svijest, kada bi na čelu ironije mogli nešto promijeniti, pokazati, zavezati ljude… Evo sad se raspravlja o tome da li šesnaestogodišnjaci trebaju glasovati. Pa ja bih samo 16-godišnjacima dao da glasuju. Ja bi dao da glasuju onima koji su tek naučili čitati i pisati pa do 16. godine. Pa da kampanju Andrej Plenković provodi na način da se obraća djeci do 16 godina. Jer ako bi on tu djecu do 16 godina pokušao poniziti onda bi se možda, vjerujem, angažirao roditeljski gen koji bi htio zaštititi svoju djecu. Ovako će se Plenković, Karamarko, Petrov -. bilo tko od njih, to je isti materijal otpadni, u smislu političkog otpada – obraćati nama i mi to trpimo zato jer mislimo da zaštićujemo djecu. Ne! Ponižen roditelj ne može biti roditelj svoje djece. Mi sa šok terapijama i drugim pričama možemo proširiti taj horizont. Da kažemo: poniženo je novinarstvo, poniženo je roditeljstvo, ponižena je ljudskost. Čovjek koji je ponižen živi besmislenim životom. A čovjek koji ima namjeru drugoga ponižavati živi životom ljudskog otpada. Gazili su vas novinare i devedesetih, gaze vas i sada. Ali preživjet će se. Ne smijemo ostati bez riječi. Ja sam ljut na kolege na sveučilištima. Imaju previsoke plaće i odlučili su šutjeti. Oni šute… – kaže Marko Vučetić, inače sveučilišni profesor, doktor filozofije s diplomama teologije i povijesti.

Marko Vučetić na Trisovoj tribini (foto TRIS/G. Šimac)
Činjenica je kako u Hrvatskoj šute građani, ali još više šuti tzv. akademska zajednica, a koja bi trebala biti prva na braniku ugroženih društvenih vrijednosti. Ali nije.
-Akademska zajednica u Hrvatskoj. Ne znam što bi rekao. Ta naša elita… Ti najveći umovi su zapravo katastrofa. Šutnja. Slijepi pored zdravih očiju. Čekaju nas teški dani. Ali mi ćemo kao HND svoje napraviti. A ja bi s ovog mjesta pozvao građanske i građane Republike Hrvatske i poručio im da se ovo itekako njih tiče. Neka dignu glas. Jer Andrej Plenković i slični političari računaju da nećemo dići glas. Svima njima odgovara ovakav zakon. Na kraju krajeva: SLAPP tužbe, zastrašivanje… Njih zanima zaštititi političku elitu, krajnji cilj im je zastrašiti ljude da se nikada ne jave Davorki, Goranu ili bilo kome od kolega. Oni će biti kontaminirani. Njih više nitko neće zvati. To je taj cilj, Ne može me nitko na ovoj planeti uvjeriti da to nije tako. Ni da bi se ovo desilo da se u jednom transkriptu nisu pojavili inicijali AP. Ono što je važno: niti jedan političar nije pao zbog sudske presude, nego je pao zbog novinarske snage. Moram dodati da svi ovi političari, ministri.. koji su prethodnih godina morali otići nisu otišli zato što su bili nesposobni, nego zato što je pritisak javnosti bio velik, a došao je zahvaljujući našim kolegama. – ustvrdio je Zovko.
Malo se shvaća kako je u slabije razvijenim demokratskim društvima slobodni mediji i novinari ostaju jedini korektiv društvenih nepravilnosti. Eliminacijom takvih medija društvo ostaje neobranjeno…
-Netko u ovoj državi mora skrbiti o javnom dobru. O javnom dobru ne skrbe ni političari. Niti crkva: crkva ne skrbi niti o nebeskom dobru. Crkva nam je komprimitirala nebo, političari su nam kompromitirali zemlju. I sad nam ostaje jedina snaga koja može uspostaviti nekakav red, gotovo kao alkemičari pod prismotrom, a to su novinari… Ako imate 15 godina prakse novinarske neslobode, kontrole medija, stvara se mentalitet posluha. Europski sudovi mogu donositi presude kakve god hoće, no stvorio se mentalitet koji nas je krajnje ponizio. To je nešto što se naziva aktivna nesloboda. Kad je pasivna nesloboda onda vam netko nešto zabrani i vi to ne radite. Ali kad je aktivna nesloboda onda vi vičete Andrej, Andrej.. i mašete HDZ zastavicama. Novinari koji su kupljeni, prodani…ja ih prepoznajem. To su nekadašnje novinarske veličine koje sad da bi se zaštitili, oni se uvjeravaju da su u pravu. – kazao je uz ostalo Marko Vučetić.
Osvrt na budućnost
-Svakim danom, tjednom… se sužava prostor sloboda. Ovo bi trebalo biti neko veliko finale devastacije jedne profesije. Treba reći da ima kolegica i kolega koji ne rade ovaj posao po pravilima struke. Na kraju krajeva, tu je i novinarsko Vijeće časti HND-a koje itekako ima posla s takvim kolegicama i kolegama. Ova profesija ima svoje slabe točke, ali ona je u proteklih desetljeća u ovoj državi postigla značajne stvari. Probajmo zamisliti što bi bilo u u ovoj otužnioj državi da nema naše profesije. Za koliko afera, raznih malverzacija, potkradanja.. ne bi znali. Kakva bi hajdučija bila na vlasti da nje tih ljudi? Da nije naših kolegica i kolega? I Davorke i Hedla, Šimca… Tu smo danas zbog Trisa, koji je preživio deset godina, iako bi ga sustav uništio, spalio napalm bombama ovaj tren. Oni su preživjeli. Deset godina poštenja, ljiudskog i profesionalnog. I ustrajnosti. Mi se nećemo predati. – ustvrdio je Hrvoje Zovko.
A onda se Marko Vučetić osvrnuo na budućnost.
-Ja dolazim iz obrazovnog sustava. Mogu svjedočiti o budućnosti. Naša budućnost je ovakva: imamo nepismene kroatiste, filozofe koji ne shvaćaju filozofsku ideju, imamo liječnike koji liječništvo doživljavaju kao demonstriranje religijskih vještina pa imaju priziv savjesti… Naša budućnost je budućnost očaja. Sad nastupam kao Nietzche, kao da me treba hospitalizirati. Nastupam kao svjedok naše budućnosti. Nisam kao filozof upućen na pojedinačne slučajeve, kao što to radi novinar, ja promatran čitav ljudski rod. Ljudski rod koji se manifestirao u Hrvatskoj je uisitinu onaj koji je trajni nepopravljiv. I netko to treba reći: hrvatski čovjek, kakav sad postoji, on je trajno nepropravljiv. Mi trebamo uništiti takvu sliku. Ako je mjera ljudskosti ovo što se manifestira u Hrvatskoj, ja sam mizantrop, ja to mrzim i prezirem uz dna duše, I to želim uništiti. I kad to tri puta ponovim, onda steknem poklonike, jer i oni to misle, ali ne usude se reći. Meni je drago zbog ovih praznih sjedalica. Ja bi samog sebe prezirao da je ova dvorana bila puna, jer bi to značilo da se radi o neiskrenosti. Bitni su mi prisutni, ali još bitniji su mi neprisutni. Neka nikada ne dolaze. – zaključio je Marko Vučetić.
Onda je Zovko rekao ponešto o onima, tj. većini u Hrvatskoj, koji uporno ne izlaze na izbore, pa se onda kasnije žale na rezultate izbora. Oni su možda i najodgovorniji za ovakvo stanje…

Hrvoje Zovko na Trisovoj tribini (foto TRIS/G. Šimac)
-Građani se ne mogu amnestirati. Pogotovo ne oni koji ne izlaze na izore. Koliko ljudi oldučuje o našim sudbinama. 25 do 30 posto, 35 najviše. One dvije trećine stoje kući. Ili im je hladno, ili im je vruće, ne mogu, ne stignu, baš imaju skijanje taj vikend. Po meni ti ljudi nemaju pravo ništa reći sljedeće četiri godine. Mogu samo šutjeti. Nemaju pravo. To je to. Mediji isto snose svoj dio odgovornosti. Posebice na lokalnoj razini, Posebice zato što lokalni šerifi misle da su novci njihovi i da su mediji oglasne ploče. Zato Tris koji je nezavisni medij živi kako živi, a ne uživa benefite oglasnih ploča. To je odgovor na pitanje kako biti neovisan… – reče Hrvoje Zovko.
Na koncu, Davorka Blažević je odgovorila na pitanja iz gledališta o tome je li je i kako je uopće moguće biti neovisan medij i novinar….
– Naravno da je moguće. Biti i ostati neovisni novinar. Ali cijena je vrlo visoka. Morate biti spremni na to da vam se prijeti, vrijeđa, nipodaštava na svaki način, da imate vrlo mali broj iskrenih prijatelja, da bi svi radije da vas nema. Ljudi vam često plješću ali iza toga, naravno, prvi bi vas pokopali i riješili bi se vas. Dakle, nije lako biti u toj koži. I morate biti krajnji nematerijalist da biste tako živjeli i da biste za taj ideal cijeli svoj radni vijek ginuli. Jer ljudi koji su se odlučili biti neovisni novinari fakat ginu za taj posao. Znam puno svojih kolega koji su praktički cijeli radni vijek proveli po sudovima, bojeći se izići na ulicu jer im je uvijek netko prijetio. Ali to nisu bile prijetnje iz prazne puške, nego vrlo ozbiljne. Vrlo je teško živjeti na takav način. Ja sam živjela u bivšem i sadašnjem sustavu. Moj sin se nikad nije mogao zaposliti nigdje u sustavu. Ja nikad u životu nisam dobila stambeni kredit, a kamoli nekakav stan, bilo kakvu beneficiju od bilo kakvog sustava. Dakle, na to morate biti spremni. Pitanje je što vam je draže: čast ili mast – zaključila je glavna urednica portala koji čitate, Davorka Blažević.
A vama koji ste došli do ove zadnje rečenice u ovom tekstu: svaka čast!
I mast isto.

S lijeva na desno: Hrvoje Zovko, Davorka Blažević i Marko Vučetić, Trisova tribina povodom 10 godina portala, listopad 2023., Šibenik, knjižnica (foto TRIS/G. Šimac)