Kad bi se u Hrvatskoj zaštita prirode i okoliša shvaćala doista ozbiljno, mnoge ekološke katastrofe bi se izbjegle. No, kod nas se najčešće djeluje tek kada se trebaju sanirati posljedice, a i tada procedura dobivanja suglasnosti nadležnih tijela i odobravanje provedbe sanacije često su žrtva hiper birokratizirane države. A dok se birokracija lopta s nadležnostima, zagađenja, najčešće izazvana ljudskim faktorom, uzimaju svoj danak u prirodi, izvorima pitke vode, zdravlju ljudi i sve to, nerijetko u navodno zaštićenim područjima. Upravo to se nedavno dogodilo u Kistanjama kada je nakon kiša došlo do prelijevanja potkapacitirane septičke jame iz koje potok fekalija otječe kroz zaštićeno područje Natura 2000, samo 500 metara zračne linije od Nacionalnog parka Krka…
…i povremeno od fekalnih voda stvara jezero koje ugrožava stanište ptica. Naravno, potencijalna zaraza koja prijeti iz fekalnog jezera ugrožava i zdravlje ljudi, pogotovo onih čije su kuće stotinjak metara dalje i koji, dok je jezero puno, jedva preživljavaju od smrada. Glavni problem su suglasnosti i dozvole nadležnih tijela, tvrdi načelnik Kistanja Goran Reljić. Dakle, birokracija!
Jezero od fekalnih voda u zaštićenom području ( !? )
Radi se o problemu starom gotovo 30 godina, koji datira iz 1999. kada je izgrađena velika septička jama s pročistačem, namjenski za Novo naselje sa 130 kuća u koje su doseljeni Janjevci, Hrvati s Kosova, za koje su te kuće i građene. Kasnije se na taj pročistač priključilo još 70-ak kuća, pa je trenutno najmanje 200 stambenih objekata vezano na ovu kolektivnu septičku jamu koja tu količinu otpadnih fekalnih voda ne može apsorbirati. I kad dođu veće kiše, jama se prelijeva a fekalije otiču niz zaštićeno područje.
– Kako se radi o kraškom tlu, voda je vjerojatno našla put i do kanjona rijeke Krke – tvrdi mještanin Kistanja Božo Šuša čija se kuća nalazi nedaleko od područja zagađenja, pa nije ni čudo da je na ovaj problem upozoravao godinama, redom, sve relevantne institucije.
– Osim toga- napominje Šuša- tu su i tri izvora vode stara stotinama godina koja nikada u svojoj povijesti nisu presušila. Jedno je u Manastiru Krka ( čuvena manastirska česma ), drugo je Javornik i treće Čučevska česma, koja je najstarija. U Javornik je još davne 1930. moja baba odlazila po vodu za igumana manastira jer je on smatrao da voda iz manastirske česme nije ni približno takve kvalitete kao ova iz Javornika- priča nam Šuša. Sada su, dodaje, s ovim izlijevanjem septičke jame sva tri izvora potencijalno ugrožena što bi bila katastrofa za kistanjsko područje ali i za NP Krka. Jer, ovo je krško porozno tlo, upozorava Šuša, voda lako nađe put i stigne do same rijeke Krke.
Potkapacitirana septička jama prelijeva se već 17 godina
Nakon kiša nastaje veliko jezero fekalija koje nepodnošljivo zaudara, kao i potok kojim se fekalne vode slijevaju iz septičke jame stvarajući na dnu usjeka golemo jezero. Svake godine općina sanira ovaj, kako veli načelnik Reljić, incident, ali ove godine zbog velikih kiša to nisu mogli na vrijeme. A kad se septička jama prelije dođe na samo 20-ak metara od prvih kuća, tvrdi Šuša. Osim toga, kaže, tuda prolaze i brojni turisti kada idu u Trošenj grad, jedan od povijesnih lokaliteta koji bi uskoro trebao biti bolje valoriziran izgradnjom najavljenog visećeg mosta. A do tog lokaliteta dolazi se područjem koje u proljeće prekriju fekalne vode iz kojih se širi nesnosni smrad, što je na sramotu svima nama, a napose, kaže ogorčeni Šuša, onima koji su odgovorni za trajnu sanaciju tog problema.
Naposljetku, nedaleko od mjesta zagađenja, jedva 50-ak metara od rijeke fekalija koja teče, nalazi se i Poduzetnički inkubator, mjesto u kojem se spravljaju i degustiraju jela vrhunskih chefova, gdje se polaznici gastro radionica educiraju, pa ovaj problem, upozorava, ugrožava i njihovo djelovanje. To prelijevanje septičke jame konstanta je, kaže, već 17 godina. – Ne mogu vjerovati da se u 17 godina nije moglo naći trajno rješenje – žali se naš sugovornik, zamjerajući načelniku Reljiću što nije odavno problem riješio jer je na toj dužnosti već 14 godina, točnije od 2012. godine!
– Slao sam dopise na sve relevantne adrese, naravno i općini, komunalnim redarima, svima, ali ni od koga nije bilo odgovora. Kad sam se obraćao Ministarstvu zaštite okoliša rekli su da nisu za to nadležni, da je to nadležnost Voda Split, oni tamo kažu, nismo mi nego Vode Zadar, pa onda nisu ni oni nego vodopravna inspekcija, i tako su me vrtili u krug, i na kraju sam došao do Javne ustanove Priroda šibensko kninske županije čija je ravnateljica Anita Babačić odmah poslala svoje ljude na teren i ozbiljno shvatila problem. Ali, sad treba riješiti ne samo septičku jamu koja se prelijeva nego i pitanje nadležnosti nad objektom, a kad će to Šibenski vodovod učiniti i dokad će ovaj narod ovdje živjeti u smradu i potencijalnoj zarazi, tko zna – zdvojno će Šuša.
- – Umjesto toga, načelnik nekidan govori za jednu komercijalnu televiziju kako septička jama ima nekoliko preljevnih jama i da iz nje izlazi samo tehnička voda, koja je, veli – bistra!? Ma dajte, molim vas, kako može biti bistra voda puna fekalija? Brani se i da je sporno pitanje nadležnosti, jer je općina od 2015. do 2017. intenzivno radila na projektnoj dokumentaciji za izgradnju novog pročistača i kad su trebali dobiti suglasnost na glavni projekt, došlo je do promjene zakona po kojima općina više ne može biti ni nositelj projekta ni investitor, pa dakle nije nadležna ni za dokumentaciju niti može aplicirati na natječaju za sredstva jer je sustav odvodnje sada u nadležnosti Šibenskog vodovoda. No, Vodovod formalno još nije preuzeo pročistač jer njihovi inženjeri koji su u međuvremenu, kako nam je potvrdio i načelnik Reljić, izašli na teren i utvrdili stanje temeljem kojega moraju procijeniti je li oportuno raditi rekonstrukciju ili ići na izgradnju novog pročistača znatno većeg kapaciteta.
Reljić: Incident je saniran, čekamo da Vodovod preuzme uređaj
Načelnik općine Goran Reljić kaže da je incident saniran, a sada će, kao i svake godine, veli, cijelo to kontaminirano područje razgrnuti i očistiti.
– Prošli smo inspekcijski nadzor i reviziju, te je zaključeno da Šibenski vodovod preuzima objekt a mi ga do tada održavamo. Netko mora. Dali smo nalog da se očisti mulj i nakon toga nam slijedi primopredaja objekta sa Šibenskim vodovodom koji će ubuduće biti nadležan za ovaj problem. Uglavnom smo se oko toga dogovorili, ali je ostalo visjeti u zraku tko će biti odgovoran za održavanje cijelog sustava. Treba napraviti dokumentaciju, odlučiti hoće li se ići u rekonstrukciju postojećeg ili izgradnju novog pročistača. Kako se u međuvremenu povećao broj korisnika septičke jame, tražili smo od Vodovoda da se radi pročistač za puno veći kapacitet od dosadašnjeg. U dokumentaicji koju smo mi radili do 2017. predvidjeli smo 1500 korisnika, jer smo htjeli dati mogućnost svima da se priključe na sustav i da riješimo centar mjesta.
Glavni problem u ovom slučaju su suglasnosti i dozvole nadležnih tijela. Nama je drago da je javnost alarmirana o svemu, jer će to možda potaknuti nadležne službe da problem brže rješavaju. Nemamo ništa protiv toga ni da Šibenski vodovod preuzme objekt, jer mi kao općina nemamo novaca za to, po zakonu ne možemo biti investitori ni nositelji projekta a niti komunalno možemo svojim kapacitetima održavati sustav. Sad još samo čekamo formalno preuzimanje sustava od Vodovoda- kazao nam je Reljić.
Od direktora Vodovoda Šibenik tražili smo odgovor na pitanje što se čeka s preuzimanjem i zašto se problem ne rješava urgentno s obzirom na ugrožavanje zaštićenog područja Natura 2000, a i samog Nacionalnog parka Krka. Nota bene, i mještana Kistanja koji godinama trpe nesnosni smrad…
–Od prosinca prošle godine pregovaramo s općinom Kistanje o preuzimanju sustava i to više nije sporno, ali moramo snimiti situaciju i vidjeti u kakvom je stanju uređaj. Bez odluke Skupštine Vodovoda ne možemo i formalno preuzeti objekt, a to ćemo učiniti na prvoj sjednici Skupštine za koju pripremamo dokumentaciju. To je sustav od prije 30 godina i u kakvom je stanju tko zna, to tek trebamo utvrditi, naši ljudi na tome rade. Bili su na terenu već dva -tri puta s ljudima iz općine. Ne mogu reći precizno, ali vjerujem da ćemo u narednih mjesec dana imati dokumentaciju za formalno-pravno preuzimanje objekta– kaže direktor Vodovoda Zvonimir Štrkalj i dodaje:
- – Eksces koji je nastao je saniran, općina je angažirala izvođače koji će to područje očistiti, jer općina gospodari objektom do preuzimanja. Ne mogu ovog trenutka reći hoće li se ići u rekonstrukciju ili izgradnju novog prečistača, kad budemo imali sve informaicje s terena i svu dokumentaciju, moći ćemo o tome govoriti preciznije, a do tada, sve što mogu reći je da radimo na tome i djelujemo promptno– zaključno će Štrkalj.
No, za takvo „promptno” priroda i ljudi na tom području nemaju razumijevanja, oni više ne mogu čekati…
Uz jezero fekalija, zatrpano divlje odlagalište otpada
U mandatu bivše općinske vlasti, u neposrednoj blizini Poduzetničkog inkubatora nastalo je divlje odlagalište miješanog komunalnog, ali i opasnog otpada, koje je zatrpano zemljom i kamenjem. Deponij je nastao kada su mještani, doseljavajući se u Kistanje, na tisuće tona otpada, gume, plastike, željeza, azbestnih ploča s pomoćnih objekata, štala i garaža, odlagali na tom platou, a tadašnji načelnik općine naložio je da se sve to zatrpa i prekrije zemljom. U studenome 2019., po prijavi Bože Šuše, inspektor zaštite okoliša Goran Radulović obavio je inspekcijski nalaz i utvrdio da se lokacija, koja se prostire na 10-12 tisuća četvornih metara, nalazi u ekološkoj mreži Nature 2000 ( Krka i okolni plato ) čije je očuvanje značajno za staništa ptica. Na površinskom dijelu platoa uočene su manje količine otpada raspršene po cijeloj lokaciji ( plastika, gume, staklo…), a što je ispod toga tko zna.
Kako je put, koji se nalazi u blizini samog deponija, zapravo jedan od ulaza u NP Krka, ali i put prema njegovoj kući kojim dnevno prolazi dva-tri puta, to je bio i jedan od razloga zašto je Šuša tražio sanaciju divljeg odlagališta. Do danas, sedam godina nakon inspekcijskog nadzora, sanacija nije ni započela, a kad će, ne zna se…
