Umjesto pojma čovječanstvo mogli bi koristiti riječ: plastičanstvo, a umjesto atmosfera – plastisfera. Naime, čovjek je gotovo uništio Zemlju, vlastiti dom, s golemom količinom plastike. Bezumnim ponašanjem, više nego prekomjernom proizvodnjom nepotrebnih plastičnih predmeta i tvari, uspio je zagaditi sve dijelove planeta. Tragovi plastike i mikroplastike nalaze se se posvuda: od najdubjih morskih 11 kilometara dubina, pa do najviših planina, u svim vodama i oceanima, u tlu, i naposlijetku, u tkivima svih živih bića: ljudi, životinja i biljaka.
Procjenjuje se da svake godine između 4,8 i 12,7 zastrašujućih milijuna tona plastike dospijeva u mora i oceane, gdje se akumulira i raspada na manje čestice. Plastika koja završi u moru ne ostaje mrtav materijal, ona postaje dom za mikroorganizme, stvarajući novi oblik života – plastisferu.
Prema studiji koju su nedavno objavili australski i kanadski istraživači, na dnu svjetskih oceana leži između 3 i 11 milijuna tona plastičnog otpada što ih čini pravim globalnim deponijem plastike. U Marijanskoj brazdi, najdubljem svjetskom morskom dnu, pronađene su plastične vreće i tragovi omota nekih besmislenih ljudskih proizvoda.
Plastika užurbano ubija morski svijet, a o njemu ovisi i opstanak sviju na Zemlji, posebice glavnog krivca za opće nevolje – čovjeka. Kako je moguće da je tobožnje ‘najinteligentnije biće’ uspjelo tako neinteligentno svojim nerazumnim destruktivnim djelovanjem devastirati sve oko sebe? Moguće je: vjerojatno će i danas mnogi među nama nehajno otpakirati neki prehrabeni proizvod iz nekoliko plastičnih ambalažnih elemenata – posve nepotrebno – i odbaciti ga u smeće.
Plaža zagađena plastikom
Što dalje, kako se boriti protiv samouništenja? Kako neutralizirati stotine milijuna tona plastike? Pametni ljudi već odavno razmišljaju o tome: odavno se eksperimentira s bakterijama (Ideonella sakaiensis, Pseudomonas putida i Bacillus subtilis) koje ‘jedu’ plastiku, odnosno pomažu u razgradnji plastičnih materijala. Ima i drugih nastojanja: prije više godina smo pisali o projektu The Ocean Cleanup koji je tada, 2018. godine, bio na samom začetku.
‘Naš je cilj propasti nakon što oceani budu čisti’
Boyan Slat, danas 34-godišnjak, u ranoj je mladosti počeo razmišljati o čišćenju svijeta od plastike. Srećom, rođen je u Nizozemskoj, a ne negdje drugdje, pa su tamo odmah prepoznali njegove ideje, te je ubrzo dobio potporu tamošnjih institucija i niz visokih nagrada. U Hrvatskoj ne bi daleko dogurao, jer niti je u HDZ-u, niti je nogometaš, pa makar imao i ostvarivu ideju o spašavanju svijeta. Boyan Slat je čudan svat, kao bi se reklo, jedan od onih koji upornošću i genijalnim idejama nešto mogu učiniti za ovu posrnulu civilizaciju.
Inače, evo zanimljivog podatka: Boyan Slat ili Bojan Šlat je rođen od oca Hrvata iz Istre i majke Nizozemkinje, te je začetnik i utemeljitelj The Ocean Cleanup-a, neprofitne organizacije koju je osnovao u dobi od 18 godina u svom rodnom gradu Delftu u Nizozemskoj, nakon što se vratio s ronjenja. Boyan, koji je inače prekinuo studij aeronautike kako bi se posvetio svojoj ideji čišćenja svijeta od plastike, šokirao se shvativši kako u moru gdje je ronio ima više plastike nego živog podmorskog svijeta. Inače, Boyan svake godine neko vrijeme provodi u Istri, u Hrvatskoj, (kod oca Davora Šlata u Baderni), no nije nam poznato gdje je roneći došao na ideju o potrebi čišćenja svjetskih mora i voda od plastike.
Boyan Slat (2018)
-Svake godine stotine tisuća tona plastike ulazi u oceane, prvenstveno iz rijeka. A plastika koja pluta u oceanima neće nestati sama od sebe. Kako bismo učinkovito riješili problem, moramo zaustaviti protok smeća iz rijeka i istovremeno ukloniti naslijeđenu plastiku iz oceana. Ocean Cleanup, neprofitna organizacija, razvija i širi rješenja za uklanjanje plastike iz svjetskih oceana. Naš je cilj propasti nakon što oceani budu čisti. – duhovito kaže Boyan svojem projektu nazvanom The Ocean Cleanup.
Danas u projektu u kojemu više stotina znanstvenika i drugih , te postoji nepregledna mreža podržavatelja i sponzora među kojima su i Deloitte, JP Morgan, korejska automobilska tvrtka Kia i nizozemska vlada.
-Danas je The Ocean Cleanup najistaknutiji projekt na svijetu kada je u pitanju uklanjanje plastike iz vodenih okoliša, bilo da se radi o rijekama ili oceanima. Vizualno privlačan proces donio mu je i ogromnu publiku na društvenim mrežama: TikTok račun The Ocean Cleanupa ima 2,6 milijuna pratitelja, a njegov najpopularniji video skuplja preko 50 milijuna pregleda, a mnogi drugi preko šesteroznamenkasti iznos. Čišćenje oceana ima ambiciozan cilj uklanjanja 90 posto sve plutajuće plastike iz oceana do 2040. To uključuje presretanje plastičnog otpada u rijekama i vađenje naslijeđene plastike iz oceana, kao i čišćenje kopna radi uklanjanja plastičnog onečišćenja s obala i obližnjih područja. – opisuju projekt na platformi Reasons to be Cheerful.
Cilj ukloniti 90 posto sve plutajuće plastike koja zagađuje oceane – do 2040. godine.
Kako se ističe, i u ovom trenutku u Los Angelesu, Mumbaiju, Kuala Lumpuru i nekoliko drugih gradova diljem planeta, autonomni roboti koji jedu plastiku žvaču i izvlače mase umjetnog otpada – vodeni “presretači” praćeni dronovima, GPS uređajima za praćenje, kamerama za daljinsko istraživanje i snimanjem ubrzanim tempom – nalaze se na prvim crtama borbe protiv ulaska plastike u naše oceane.
Plastično smeće pluta u dubrovačkoj luci (foto Facebook)
Raspoređivanjem autonomnih “presretača”, nizozemska neprofitna organizacija ima za cilj ukloniti 90 posto sve plutajuće plastike koja zagađuje oceane – do 2040. godine.
Zvuči ambiciozno i neostvarivo, moramo priznati. No Boyan Slat ne dijeli naše mišljenje…
-Borimo se s globalnom ekološkom krizom onečišćenja oceanima i rijekama plastikom.Trilijuni plastičnih komadića ugrožavaju morski život, ekosustave i utječu na živote i egzistenciju milijuna ljudi jer se plastika razgrađuje u mikroplastiku koja ulazi u hranidbeni lanac. U 2025. godini uklonili smo preko 27.000 metričkih tona plastičnog otpada, a ukupna brojka sada je preko 66.000 tona zahvaljujući desecima presretača koji su raspoređeni u 11 zemalja. Ocean Cleanup zapošljava tim od oko 200 ljudi. Ostajemo ambiciozni i optimistični, uz značajan napredak postignut i u tehnologiji i u opsegu ostvarenog čišćenja od plastike – dodaje Slat.
Kriza onečišćenja plastikom jedan je od najhitnijih svjetskih ekoloških problema. Godišnja globalna proizvodnja plastike naglo je porasla s 1,5 milijuna tona 1950. godine, kada je industrija krenula, na 430 milijuna tona 2024. godine. Velik dio toga se ne reciklira niti se njime pravilno upravlja. Umjesto toga, svaki dan se u svjetske oceane, rijeke i jezera odbaci oko 2000 ‘novih’ kamiona smeća punih plastike. Svaki dan!
Milijun kamiona plastike
Godišnje je to blizu milijun kamiona plastičnog otpada koji se iskrca u – vodu.
A ako se takvi zastrašujući trenutni trendovi nastave, globalni plastični otpad utrostručit će se do 2060. godine, pri čemu će otprilike polovica završiti na odlagalištima, a manje od petine reciklirati, prema procjenama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj.
Među vodećim stručnjacima za plastični otpad postoji jasan konsenzus o najboljem načinu rješavanja ove krize: hitnim smanjenjem nevjerojatnih razina proizvodnje plastike u čovječanstvu.
-Moramo se usredotočiti na strategije za prestanak proizvodnje plastike. Sprječavanje ulaska plastike u okoliš jednostavno mora biti naš najveći prioritet- kaže Richard Thompson , profesor morske biologije i ravnatelj Morskog instituta na Sveučilištu u Plymouthu.
Slažemo se i mi, dakako, mo kako to izvesti? Kako prisiliti svjetske vlade i krupne korporacije da prestanu proizvoditi plastiku?
Ne znamo. U međuvemenu makar treba čistiti ono što se počistiti da…
Boyan Slat smatra kako je ključno „zaustavljanje plastike na izvoru“.
The Ocean Cleanup je proveo istraživanje o tome kako i gdje plastika ulazi u mora. Studija, koju je naručila organizacija i objavljena u časopisu Science Advances 2021. godine, procijenila je da samo 1000 od tri milijuna svjetskih rijeka služi kao put za 80 posto plastike koja dospijeva u ocean. Stoga je donijela odluku o postavljanju presretača u takvim rijekama.
Otok plastike kao tri Francuske
Neke su u obliku slova U i usidrene su na ušćima malih rijeka kako bi skupljale otpad, druge su bolje ojačane riječne barikade koje mogu izdržati jake struje, pa čak i tsunamije. Ipak, najčešći presretač koji koristi The Ocean Cleanup je autonomni brod na solarni pogon s transportnom trakom za skupljanje plastike.
Ovaj model se trenutno koristi u nekoliko zemalja, uključujući Indoneziju, Maleziju, Dominikansku Republiku, Vijetnam, SAD i Tajland.
Izuzev toga, koriste se i drugi modeli čistača. Jedan od njih, o kojemu se najviše zna, koristi se u oceanu za rješavanje problema tzv. Velikog pacifičkog otpada – najveće nakupine plastike u oceanu na svijetu, smještene u vodama između Havaja i Kalifornije i tri puta većeg od Francuske. Taj uređaj može očistiti područje veličine nogometnog igrališta za pet sekundi, kako se tvrdi.
Plastika koja se pritom prikupi u oceanu se reciklira i, u nekim slučajevima, koristi u različitim proizvodima. Na primjer, plastiku s Velikog pacifičkog područja smeća Kia je koristila za izradu obloge prtljažnika automobila, kao i za ograničeno izdanje LP-a benda Coldplay, još jednog partnera u projektu.
U novije vrijeme organizacija pojačava svoje napore u urbanim rijekama. U lipnju 2025., nakon pilot projekta u Kingstonu na Jamajci, najavila je program koji će se provesti u 30 ključnih gradova u Aziji i Americi. Tvrdi se da bi to do kraja desetljeća moglo spriječiti da do trećine sve plastike iz svjetskih rijeka dospijeva u ocean.
Prije postavljanja na novu lokaciju, The Ocean Cleanup provodi „Smart River Survey“ (Pametno istraživanje rijeka), koje uključuje istraživanje lokalnih uvjeta na rijekama, izvora onečišćenja i obrazaca protoka u gradskim područjima. Zračni dronovi, analiza slika pomoću umjetne inteligencije i GPS-označene „lažne“ plastike koriste se za mapiranje plovnih putova i praćenje kako se otpad kreće „s ulica u more“. Kao odgovor na te informacije, presretači se prilagođavaju lokalnim uvjetima.
Recikliranje nije dovoljno
Uz presretanje nove plastike, program urbanih rijeka također će uklanjati otpad s obližnjih obala, mangrova i koraljnih grebena.
No pristup organizacije The Ocean Cleanup suočio se sa znatnim kritikama.
Inicijativa je imala težak početak, praćen tehničkim poteškoćama i zastojima. U rujnu 2018. poslana je naprava s dizajnom brane i mreže na Veliko pacifičko smetište, s ciljem rješavanja polovice otpada u pet godina. No, u roku od nekoliko mjeseci, naprava je morala biti odvučena natrag na kopno jer se prepolovila.
Iako su se modeli od tada značajno poboljšali, postoji i zabrinutost zbog utjecaja koji bi presretači mogli imati na bioraznolikost, uključujući nehotično hvatanje i usmrćivanje životinja te narušavanje ekosustava.
No, istraživanje koje je naručila udruga The Ocean Cleanup otkrilo je da su njihove operacije u Velikom pacifičkom području smeća bile manje štetne za morski život od onečišćenja plastikom. Ipak, priznaju i kako šteta nije bila zanemariva: tijekom dvije i pol godine rada, na primjer, 47 morskih kornjača ušlo je u strojeve i dok je većina bila neozlijeđena, 11 ih je uginulo.
Na žalost, problem je i što se plastika u stvarnosti može reciklirati puno manje nego što se obično misli zbog različitih vrsta kemikalija koje se koriste u različitim plastičnim proizvodima.
U The Ocean Cleanupu se ne boje golemog opsega posla čišćenja oceana, ali priznaju kako je u budućnosti puno važnije spriječiti dolazak novog smeća u mora, a to je moguće jedino zaustavljanjem plastike na ‘izvoru’, to jest u rijekama.
Organizacija za čišćenje oceana otvoreno priznaje da njezini napori ne mogu riješiti značajan problem mikroplastike koja se već nalazi u oceanu.
Pobijediti glupost
Niti se može uhvatiti u koštac s plastikom koja potone, tj. ne pluta na površini. Pa koliki bi tek koštalo sakupljanje smeća s morskog dna na, primjerice, 10 kilometara dubine?
Kako to obično biva, silni entuzijazam, stručno znanje i dobri rezultati nisu dovoljni da neki nesumnjivo koristan projekt teče neometano i bez teškoća. Najveći problem su, dakako, spori i tromi birokratski aparati u nekim državama. Čak i onda kada im dolaze očistiti njihove rijeke, neke vlasti ih u tome usporavaju – osiguravanje dozvola za postavljanje presretača također može “potrajati”, prema Slatu, a prilagodba različitim lokalnim uvjetima u riječnim projektima je “ključni izazov”.
U širem kontekstu plastičnog otpada, razgovori usmjereni na ograničavanje proizvodnje plastike – koja se gotovo u potpunosti proizvodi korištenjem fosilnih goriva poput nafte, plina i ugljena – godinama su u zastoju.
Sve dok se to ne promjeni, plastika će i dalje teći rijekama i plutati oceanima, a čak ni sjajni projekti poput The Ocean Cleanupa neće moći pobjediti ljudsku glupost.
