Nakon što smo objavili dramatičnu priču o 1500 tona otrovnog, kancerogenog i mutagenog industrijskog mulja iz Italije koji je 2008. godine iz šibenske Luke prevezen i deponiran u napuštenim rudarskim oknima oklajskih rudnika boksita, gdje je i danas, javili su nam se brojni Prominjani ogorčeni odnosom lokalne i državne vlasti prema ljudima i okolišu na tom području. I dok aktualni načelnik općine Tihomir Budanko tvrdi da je općina sama uklanjala dio spornog otpada i demantira optužbe mještana da je izdao narod, da je u sprezi s onima koji su na račun dopremanja talijanskog smeća u Prominu i trovanja sumještana, zaradili znatan prljavi novac, mještani nas uvjeravaju da sanacija nikad nije provedena niti je u ovih gotovo dva desetljeća otrovni materijal, mahom azbest i teški metali, uklonjen iz rudarskih jama. Naposljetku, a i kud bi s njim kad znamo da u Hrvatskoj odlagališta opasnog otpada nema, kao ni spalionica otpada…?
Mega solari iznad napuštenih rudnika s kancerogenim otpadom
Zapravo je jedna mračna, godinama zataškavana priča, dolaskom novih tehnologija u proizvodnji energije, gurnuta još dublje u prominske rudnike od kojih neki sežu i do gotovo 300 metara ispod zemlje. Tu bi možda i ostala, da nije bilo vanjskih okidača. S jedne strane eskalacija situacije u Gospiću gdje je kriminalna skupina, umrežena s državnim i lokalnim institucijama, nezakonito ostavila 37 tisuća tona, mahom talijanskog opasnog otpada i odložila ga u i pored silosa bivšeg PPK Velebit na gospićkoj periferiji, a s druge strane mega solari na prominskim poljima koji se grade, ili bi se tek trebali instalirati baš iznad i oko nikad saniranih rudarskih jama s kancerogenim otpadom, pokrenuli su lokalne aktiviste i mobilizirali mještane prominskih sela u otporu, kako kažu, samovolji načelnika Budanka i njegovim ambicijama da uz 300 hektara solarnih polja koja se upravo prekrivaju panelima, dade u koncesiju još 800 hektara, dijelom i poljoprivredne površine, za solarne elektrane.
Kako nas upozorava aktivist udruge Hrvatski krški pašnjaci Ivan Tešija, pravo je pitanje inzistira li načelnik općine na hipertrofiranom solarnom „popločavanju” Promine, kao dokazu senzibiliziranosti općine na nove, zelene tehnologije, ili je motiviran potrebom da se ekološka bomba u nekadašnjim rudnicima boksita trajno sakrije i učini nedostupnom za bilo kakva nova ispitivanja i analize zakopanog sadržaja na PFAS spojeve i teške metale. Želi li se, zapravo, budućim solarima zaključiti stravičnu priču o uvozu toksičnog otpada iz Italije i njegovom trpanju u rudarske jame odakle godinama potencijalno truje podzemne vode ( jer ovo je krški teren kao i u Gospiću gdje je PFAS već prodro u vodotoke ), a na taj način i sve malobrojnije stanovništvo ovog kraja ? Nevjerojatno je kako nikome u lancu odgovornosti otvaranje stare prominske priče nije zazvonilo na uzbunu, ni zbog zdravlja ljudi ni zbog zaštite okoliša, kamoli zbog budućnosti Nacionalnog parka Krka koji živi od svoje izvorne, prirodne ljepote, a toksični otpad mu je pred vratima!
U Promini su trenutno solarne elektrane, one u izgradnji, i one u perspektivi, osjetnije utjecale na rast tenzija na relaciji mještani-lokalna vlast, negoli kancerogeni otpad iz Italije 2008. kamionima dopremljen iz Luke Šibenik do prominskih rudnika ( Gluvače i Tomislav ) i nikad uklonjen, iako ugrožava zdravlje ljudi i prirodu u prominskim selima.
Protiv solara potpisivala se i peticija, prikupljeno je oko 540 potpisa, sve glasnije su optužbe na račun lokalne vlasti koja, navodno, nikog ništa ne pita, pa čak i Općinsko vijeće ignorira, a načelnik, tvrde mještani, sam donosi odluke od dalekosežnog značaja za lokalno stanovništvo i njegov opstanak u ovom kraju.
Nitko nas ništa ne pita, jednostavno vam uzmu što im treba!
Prije nekoliko godina ovdje su najprije stigle vjetroelektrane ( Vrbnik ) s golemim elisama koje su utjecale na život ljudi i staništa ptica i životinja. Potom su došli solari. Španjolska kompanija Acciona Energia na području Mratova i Razvođa gradi najveću solarnu elektranu u Hrvatskoj, na poljima površine 300 hektara, a ono što je izazvalo bijes dijela stanovnika je uvrštavanje novih prominskih 800 hektara za solarne elektrane u Prostorni plan županije i to, navodno, na osobni zahtjev načelnika općine Tihomira Budanka.
– Koga je on za to pitao, s kim se konzultirao, kad je bila sjednica Općinskog vijeća na kojoj je ta odluka donesena- revoltirano nam govori mladi poljoprivrednik Ivan Sarić koji ima posebno razloga za ljutnju jer, kako veli, bori se za svoj posao i za svoj opstanak. A budući solari su mahom oko njegovih pašnjaka ili pašnjaka Hrvatskih šuma koje je uzeo u zakup. Uz takve gigantske solarne ploče nema mjesta stočarstvu i poljoprivredi, iza njih ostaje samo pustinja.
– Bio sam dijete kad se kamionima počeo dovoziti kancerogeni azbestni mulj u Prominu. Ne znam puno o tome, ali moj problem su solarna polja i namjera načelnika Budanka da još 800 ha površine općine uđe u Prostorni plan županije za potrebe solarnih elektrana. Ljudi su se digli protiv toga, a da smo šutjeli načelnik bi nam prodao priču da mu je to županija naredila. Svi mi koji se bunimo protiv novih solara od načelnika smo trenutno proglašeni neprijateljima i Promine i Hrvatske. Znači. Svih nas 548 koji su potpisali peticiju protiv nove mega solarne elektrane, svi smo mi neprijatelji. Trenutno se gradi na 300 ha solarna elektrana, radi čega mi je aneksom ugovora s Hrvatskim šumama oduzeto 2000 kvadrata zemlje, i taj sam aneks potpisao bez problema. Ne ovisim ja o tome, ali želim vam opisati kako država kod nas funkcionira, nitko nas ništa ne pita, jednostavno vam uzmu što im treba– priča nam Ivan, inače informatičar, diplomirao na PMF-u, a danas se bavi poljoprivredom i stočarstvom. Ima stotinu mliječnih krava i isto toliko ovaca i od toga njegova obitelj živi. I zato se bori…
– Da se sada krene s realizacijom novih 800 ha solara, to bi za mene značilo da ću ostati bez bar 80 hektara pašnjaka. Ali, ni to ne bi bio smak svijeta, da su nas išta o tome pitali, umjesto da načelnik sam donosi odluku o ovako velikom projektu. Da se ljude 2018. pitalo što misle, možda bi i pristali na dogovor, ali ne ide to tako kad vas nitko ništa ne pita, kao da i ne postojite. Već sada smo s izgradnjom ove dvije solarne elektrane, jedna na 140 a druga na 180 ha površine, dobili ogroman brisani prostor, sve je samljeveno, iskrčeno, hrastovi posječeni…I onda mene načelnik proziva da sam povezan s nekekvim Facebook objavama, s Hrvatskim krškim pašnjacima, i sl., klasična metoda zastrašivanja. I pritom se uvijek poziva na svoje ratne zasluge, prijeti svojim suborcima, pa zaboga, rat je odavno iza nas- kaže Sarić, jedan od onih, kako su nam naglašavali i njegovi sumještani, koji je posebna „meta” načelnika Budanka.
Latinica je ukinuta zbog prominskog otpada
I Tešija je jedan od njih. Jer, Hrvatski krški pašnjaci su otvorili priču o opasnom otpadu u starim rudnicima boksita. Zbog toga ga načelnik proziva da radi za nečije tuđe, a ne prominske interese.
– Davnih dana je Denis Latin radio Latinicu o prominskom otpadu i optužio tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Tomislava Karamarka, i njegova suradnika Dilbera, kuma Ante Gotovine, da štite dovoz kancerogenog talijanskog otpada iz šibenske Luke u prominske rudnike. Osim u Promini dio tog otpada odlagao se i u Obrovcu. U to vrijeme su mediji pisali da talijanska mafija Camara izvozi otpad u Hrvatsku preko svojih hrvatskih veza. Nakon emitiranja tog priloga, Karamarko je ukinuo Latinicu, i ona o otpadu u Promini bila je zadnja– priča Tešija. Upozorava da nikad nigdje nije službeno objavljeno da je opasni otpad iz rudnika saniran, a niti je u poslovnim knjigama općine evidentiran trošak sanacije o kojoj govori načelnik. Uostalom, i sam je Budanko na stranicama općine izjavio da sporni otpad nikad nije saniran, a ono što je općina uklanjala, i za to potrošila stotinjak tisuća kuna, je miješani kućni otpad. Trošak uklanjanja cijelog otpada dovezenog preko Luke kamionima tvrtke Viatoni d.o.o., bivšeg donačelnika općine Željka Džape, svojevremeno je procijenjen na 1,5 milijuna eura koliko je Džapo trebao platiti po rješenju Državnog inspektorata. No, to je duga priča…
Tešija tvrdi da su u ovu priču s opasnim otpadom u Promini uključeni „veliki igrači” i zato se taj slučaj godinama zataškava.
– Zgrožen sam priopćenjem načelnika Budanka koje je potpuno neprimjereno. Optužuje mene za spregu s nekim investitorima, s izvjesnim Tošićem kojeg uopće ne poznajem. Zbog svoje borbe s “vjetrenjačama” ja sam odavno „poginuo”, već nekoliko godina ne dobivam ni poljoprivredne poticaje zbog načelnikove odmazde, a on mene optužuje za nekakvu urotu– ljutito će Tešija.
Smatra da je glavni razlog načelnikova bijesa otpor prema novim solarima koji su ušli u Prostorni plan županije na njegovu osobnu inicijativu, o tome nije bilo riječi ni na Općinskom vijeću niti je organizirana javna rasprava, a na tim česticama, predviđenim za buduću mega-solarnu elektranu, nalaze se rudnici. Mi smo smatrali da načelnik ne može samostalno disponirati općinskim rudnim blagom i davati ga u ruke strancima. Zbog toga smo se odlučili na potpisivanje peticije protiv novih solara. Ali, briga njega što mi mislimo. Novac je opijum!
Savjetnik općine za okoliš sudjelovao u dopremanju otrovnog otpada u Prominu ( ?! )
Zamislite- nastavlja Tešija– načelnik je za savjetnika angažirao svog prethodnika Duvančića koji je sudjelovao zajedno s Džapom u dovozu kancerogenog otpada u Prominu. A Budanko ga postavlja za savjetnika općine za okoliš!? Pa gdje je njegov nalaz, izvješće o stanju okoliša? Nema toga…
Tešija posebno ističe kako je Prominjanima žao što Vlada nije vidjela potrebu da se „ovi naši jadni krški krajevi revitaliziraju kao poljoprivredni i stočarski, jer to je identitet Promine, nego se daje 1100 ha za solare!? Time se mijenja krajobraz, identitet Promine”- poručuje aktivist Hrvatskih krških pašnjaka.
Neki su mještani odlučili podnijeti prijave protiv načelnika Budanka zbog nelegalnog iskapanja otrovnog materijala iz rudnika za potrebe asfaltiranja ceste Karalići- Marići i čvor Čveljići. Iz rudnika Gluvače i Tomislav iskapao se neatestirani materijal iz rudnika i koristio za „posteljicu” ceste. Poslao sam prijavu DORH-u uz apel da se utvrdi i objavi što se nalazi u napuštenim rudnicima i zašto ih čuvaju strani radnici, Nepalci. U rudniku Tomislav načelnik je napravio odlagalište otpada za podobne. Ljudima koji mu oponiraju odbija dovesti asfalt, kao da oni nisu stanovnici općine, osvetoljubiv je i voli demonstrirati moć. A mi smo samo postavili pitanje je li Krka zatrovana kancerogenim sadržajem koji je gotovo 20 godina u krškim rudnicima, s obzirom da je u Gospiću PFAS pronađen u podzemnim vodama nakon samo godinu i pol dana – kaže Tešija, i zaključuje:” On je privatizirao Prominu.”
Rajko Žulj, branitelj, član Mosta, navodi da je „Crno brdo” iz Biljan Donjih prvotno trebalo doći u Prominu. Samo nam je još to trebalo, veli. „Znate da u Krki više nema ni pastrve, ni klena, ni štuke, a iza rata bilo je k’o u priči. Sve je to od zagađenja. Pa i onog Debeljakovog, koji je ispuštao mazut u Krku. Prije sam žabu znao rukom uhvatiti, danas nema ni žaba. Sve je to od ovog otrova u rudnicima. Prije deset godina Promina je imala 1600 stanovnika, danas nas nema više od 300-tinjak. Budanko je doslovce istjerao mlade ljude iz Promine, a naša je općina dobila najviše novaca od države u odnosu na broj stanovnika. Da bi sada imali 52 učenika u školi, samo tri prvašića. Budanka štiti predsjednik Milanović, a on štiti one koji su uz njega i pogoduje im na sve načine. Pogledajte samo gdje je Džapo izgradio kuću, na putu, bez građevinske dozvole…, a načelnik tvrdi da ima sve papire. Pogledajte na Internetu, u zemljišnik. Iselio je mlade ljude iz Promine, kao i Plenković iz Hrvatske, i sad nema tko dignuti glas protiv njegove samovolje, organizirati otpor- reći će Žulj.
Azbest u Trbounju, kninske lagune…
No, ipak se kreće. Lavina se zakotrljala pa je ovih dana i Skupština Šibensko-kninske županije raspravljala o „crnim točkama” u županiji i njihovoj sanaciji, od opasnog otpada u rudnicima boksita u Promini, preko azbesta u vojarni Trbounje, do kninskih laguna koje izravno kontaminiraju Krku iz koje se pitkom voodm snabdijela cijela županija. Neki su vijećnici tražili i tematsku sjednicu ( Ivica Ledenko, Most ).
-To nije problem- odgovorio je na taj zahtjev župan Paško Rakić, smirujući skupštinare pričom o prošlotjednom sastanku s ministricom Marijom Vučković. A bez podrške ministarstva, kaže, ” to nećemo moći sanirati”. Jer, samo sanacija azbestnog otpada u Trbounju procijenjena je na 4 milijuna eura i za to je prijeko potrebna državna pomoć. Rakić je optimist i vjeruje da bi potporu države za tu sanaciju mogli dobiti, ako ne do kraja ove, a onda kroz 2027. godinu. Ni kninske lagune, problem koji se godinama vuče bez ikakvog pomaka, ne mogu se sanirati bez države, a i tu pomoć Rakić očekuje 2027.
-Ajmo se strpiti još malo pa ćemo vidjeti u kojem obimu nam država može pomoći, a nakon toga, ako nešto zapne, nije problem sazvati tematsku sjednicu Županijske skupštine. Ne treba bježati od toga- kaže Rakić, mirno, bez panike i žurbe, ali i bez stvarnog razumijevanja o koliko teškim problemima se radi, prije svega za one kojima je otrov pred kućnim vratima. Oni naravno ne mogu imati ni strpljenja ni razumijevanja za indolenciju i tromost vlasti i institucija kojima je posao reagirati na ovakve ugroze za ljude i okoliš. A činjenica je da ne reagiraju godinama…
Kronologija zločina: Kako se talijanski otpad našao u prominskim rudnicima?
Na kronologiju zločina, uvoz i odlaganje kancerogenog talijanskog industrijskog mulja u prominske rudnike ovih je dana podsjetio portal Javno dobro.
Promina je rudarski kraj još od 18 stoljeća, a procvat je doživjela zahvaljujući rudnicima boksita, aluminijske rude koja ju je učinila jednim od najvažnijih rudarskih središta u ovom dijelu Europe. Posebno su izdašne bile jame Gluvače i Tomislav, te eksploatacijska polja u selima Razvođe i Mratovo.
No, do početka 90-ih rudna ležišta bila su iscrpljena, rudnici su zatvoreni, rudari otpušteni. Ali, nikada nije provedena sanacija i zatrpavanje otvorenih jama koje su postale meka za otpadnu mafiju.
Od 2008. počinje prominska ekološka katastrofa koja traje do današnjih dana.
–Teretnim brodovima iz sjeverne Italije (regije Lombardija i Veneto) u Luku Šibenik 2008. godine stiglo je oko 1.500 tona otpada, lažno deklariranog kao sekundarna sirovina za građevinsku industriju. Stvarna analiza ubrzo je otkrila stravičnu istinu: radilo se o visokotoksičnom, kancerogenom i mutagenom industrijskom mulju punom azbesta i teških metala– piše Javno dobro.
Luka Šibenik odlučuje se ukloniti kancerogeni teret iz grada, angažira tvrtku Viatoni d.o.o. koja kamionima, pod okriljem noći tijekom proljeća i ljeta 2008. prevozi u nekoliko desetaka tura, oko 1500 tona talijanskog otpada u zaleđe. Cijeli kancerogeni materijal jednostavno je, bez ikakve zaštite, iskipan u rudarska okna na lokacijama Razvođe i Mratovo u Oklaju ( Promina ), gdje je trajno deponiran, ne mareći da se radi o vodopropusnom krškom tlu uz sam rub Nacionalnog parka Krka.
Međutim, tadašnji načelnik općine Paul Cota ( HSP ) doznao je za ovu mračnu, kriminalnu operaciju, uglavnom zahvaljujući mještanima Promine koji su uočili intenzivan noćni promet kamiona tvrtke Viatoni, čiji je vlasnik bio tadašnji HDZ-ov donačelnik Željko Džapo, prema napuštenim rudnicima boksita. Nije dugo prošlo, ljudi su počeli osjećati nesnosni smrad koji se širio, pogotovo iz jame Dočina, a dolazio je od industrijskog kancerogenog uvoznog mulja. Cota je s komunalnim redarom obišao rudnike i otkrio tragove nelegalnog odlaganja otpada te pokrenuo postupak zabrane daljnjeg odlaganja na području općine.
Na teren je izašao i inspektor zaštite okoliša, utvrdio da je deponiranje otpada nezakonito, ali uzorke materijala nisu uzeli niti naručili analizu. Cota se s tim nije pomirio pa je u ime općine naručio i platio analizu od Zavoda za javno zdravstvo „Andrija Štampar” i potkraj 2008. dobio rezultate koji su potvrdili da se u rudniku nalazi 1500 tona visokotoksičnog azbestnog i kancerogenog otpada. S predsjednikom županisjkog HSP-a Ivicom Ledenkom ( danas zastupnik Mosta ) sazvao je izvanrendu konferenciju za novinare i javno optužio Luku Šibenik i tvrtku Viatoni za trovanje naroda. Slučajem i eko mafijom koja je stajala iza ove priče se pozabavila i HRT-ova Latinica, no bio je to njezin kraj. Nakon toga je ukinuta…
Cota je podnio kaznenu prijavu ODO Šibenik protiv Željka Džape i tvrtke Viatoni zbog „ugrožavanja okoliša otpadom”. Pokrenut je sudski postupak, a Džapo se branio da su oni bili u tom poslu samo obični prijevoznici, nisu znali sastav materijala koji se prevozio, bili su samo logistički podizvođač šibenske Luke te da im je materijal predan uz prateću dokumentaciju u kojoj je bio deklariran kao „neopasni industrijski supstrat”, ili sekundarna sirovina.
Maksimalno su se angažirali i sami mještani sela Razvođe, Mratovo i Čveljići i organizirali seoske straže i blokade, jer institucije nisu djelovale. Zapriječili su seoske puteve koji vode prema jami Dočina i ostalim otvorenim rudokopima i blokirali prolaz kamionima tvrtke Viatoni ili drugih kooperanata, onemogućavajući daljnje iskrcavanje opasnog otpada. Na kraju je pod pritiskom naroda reagirao i Državni inspektorat i pod hitno tražio da se zapečati lokaciju i naloži prekid operacije.
Analizu koju je naručila općina i načelnik Cota žestoko je napao i osporio Džapo braneći vlastitu kožu. Govorio je da je uzorkovanje obavljeno nestručno, da su uzorci kontaminirani i da ne predstavljaju stvarno stanje materijala. Ministarstvo okoliša naložilo je novo uzorkovanje, a tu onda nastupa tipičan hrvatski kaos. Onaj tko je otrovni otpad u Prominu dopremio i odložio sada uzima uzorak i predaje ga na analizu. U međuvremenu je, prije uzorkovanja, s golemim količinama boksitne jalovine i kamenja „razvodnio” sadržaj i kod nove analize „Andrije Štampara” otpad je 2009. reklasificiran kao „neopasni otpad”. Džapo je mogao slaviti, aferu je proglasio poliitčkim linčem i podmetanjem načelnika Cote s ciljem diskreditiranja HDZ-a i njega osobno. Sud je odbacio optužbe za ekološki kriminal i ugrožavanje zdravlja ljudi a Džapo je platio samo prekršajnu kaznu jer radove na iskapanju mulja i sanaciji, po nalogu inspekcije, nije završio u predviđenom roku.
Ministarstvo okliša, s ministrom Mihaelom Zmajlovićem na čelu, 2012. slučaj proglašava zaključenim i „uspješno saniranim” zahvaljujući Džapinom manevru s uzrokovanjem prethodno „prepariranog otpada”. Slučaju su presudili oni isti koji su ga i stvorili. To, pak, može biti samo u Hrvatskoj, državi koja je daleko od vladavine prava.
Promina, pogled prema Dinari (foto TRIS)
