Bicikl je nesumnjivo jedan od najboljih izuma u povijesti čovječanstva. Teško da će čovjek ikada smisliti nešto pametnije, makar u domeni prometala i prijevoza. Ne mogu mu konkurirati ni najbrža vozila ni rakete. Prvi jednostavan stroj na dva kotača izumljen je prije 200-ak godina kada je Karl von Drais konstruirao 1817. godine prvo drveno vozilo s upravljačem kojega je nazvao Laufmaschine ili stroj za trčanje. Princip kretanja je bio ponešto jednostavniji nego današnji: umjesto da je vrtnjom pedala uz pomoć lanca pokretao kotač, prabiciklist se nogama odgurivao od poda. Navodno je Drais dobio ideju za ovaj izum jer je zbog jake zime 1816. godine zavladala glad, pa su konji koji su tada bili glavno prijevozno sredstvo masovno poumirali.
Dakle, kako se smatra, jednostavan i genijalan stroj promijenio je način na koji se krećemo, oblikovao moderne gradove i donio nebrojene koristi za zdravlje i okoliš. Bicikl je povijesno omogućio siromašnijim slojevima stanovništva i radničkim klasama jeftino i brzo putovanje na posao i izvan svojih sela, te je pridonio i emancipaciji žena od kraja 19. stoljeća.
U vremenima kada se svijet guši i skapava u sušama i vrućinama zbog stakleničkih plinova zbog prekomjerne samoubilačke upotrebe fosilnih goriva, bicikl je formula za ekološku i ekonomsku održivost. Ne troši gorivo, ne zagađuje zrak i ne proizvodi stakleničke plinove, te je energetski najučinkovitije prijevozno sredstvo koje je čovjek ikada stvorio — pretvara ljudsku energiju u kretanje s nevjerojatnih 99% učinkovitosti, kako neki tvrde. (Nije nam jasno gdje se izgubio taj 1 posto?)
Izaziva dobro raspoloženje
Nadalje, nema troškova registracije, skupog goriva, skupog održavanja niti plaćanja parkinga, a za vozače je zdraviji od ferrarija: redovita vožnja jača srce, smanjuje stres, sagorijeva kalorije i čuva zglobove jer nema velikog opterećenja. Smanjuje nesnosne gužve u gradovima: više bicikala na cestama znači manje automobila, manje buke i više prostora za zelene površine u gradovima.
A izaziva i dobro raspoloženje kod onih koji ga voze.
O blagodatima biciklizma moglo bi se naširoko i nadugo, no opet to nikada neće razumjeti brojni načelnici, gradonačelnici, pročelnici, direktori, predsjednici i ostali ‘funkcioneri’ u balkanskim državama, gdje je službeni automobil više klase njemačke proizvodnje i crne boje najpopularnije prijevozno sredstvo.
Poklonjeni bicikli
Inače, u Republici Hrvatskoj ima ukupno 576 jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, i to: 428 općina, 127 gradova i 20 jedinica područne (regionalne) samouprave – županija.
Koliko je to službenih limuzina? Puno… Previše.
O prekomjernom broju besmislenih općina u Hrvatskoj (a od kojih neke broje i manje od stotinu zbiljskih stanovnika) se pisalo tko zna koliko puta. Najčešće služe samo za to da nekolicina potkapacitiranih poslušnika neke partije na vlasti dobije dobro plaćeno radno mjesto na kojima uglavnom ne radi ništa korisno. Najčešće je i bolje da ne rade ništa, jer u suprotnom to bude još štetnije po sve nas.
No kako je ovo rubrika za neke pozitivne vijesti, projekte i događaje, tako ćemo lokalne vlasti i bicikle povezati s odličnim vijestima koje stižu iz nekih jedinica lokalne uprave u Hrvatskoj ali i iz drugih krajeva svijeta.
Tako su do nas stigle vijesti kako je Općina Jarmina u Vukovarsko-srijemskoj županiji, mjesto s oko 2000 stanovnika, po drugi put darovala nove bicikle i kacige svim učenicima prvih razreda OŠ Matija Gubec.
23 prvašića – 23 bicikla
-Već drugu godinu zaredom Općina Jarmina prvašićima daruje bicikle i pripadajuće kacige na početku školske godine. U rujnu 2026. godine nove bicikle dobilo je 23 prvašića OŠ Matija Gubec, što roditeljima znatno olakšava financijske troškove na početku škole. Iako je prošle godine bilo nešto malo više podijeljenih bicikala, u ovoj općini su ponosni na broj prvašića. Nakon dugogodišnjeg pada broja učenika, u školi bilježe i prve znakove oporavka. Ravnateljica Osnovne škole Matija Gubec Jasna Varga istaknula je da je prije 15 godina školu pohađalo više od 300 djece. Prije nekoliko godina broj učenika pao je na 144, a sada ih je 150. – kažu medijski izvještaji o ovom za hrvatske prilike pohvalnom događaju.
Nije neki novac, a ljude (posebice djecu) veseli. Nabavka dvadesetak dječjih bicikala ( s kotačima od 20 inča), opremljenih svim potrebnim reflektirajućim oznakama, svjetlima i obaveznom zaštitnom kacigom jednom godišnje je odličan potez, a košta manje od jedne mjesečne plaće nekog općinskog namještenika.
Poklonjeni bicikli
I u Općini Sibinj odnosno u Osnovnoj školi “Sibinjskih žrtava” podjeljeni su novi bicikli nabavljeni sredstvima Općine, ali nisu ih dobili prvašići nego učenici koji su postigli najbolje školske uspjehe u protekloj godini. Opet pohvalno.
I Općina Podstrana svečano nagrađuje najuspješnije učenike Osnovne škole Strožanac za školsku godinu 2025./2026, pa je i ove godine najboljim učenicima od 5. do 8. razreda uručila osam sportskih bicikala kao priznanje za njihov trud, rad i izvrsne rezultate tijekom školske godine.
Ima još: čak 20 bicikala razveselilo je učenike u Općini Sikirevci. Jedina razlika u odnosu na Jarminu je ta što bicikle nisu dobili učenici prvih, nego polaznici trećih razreda osnovne škole.
Ima toga i u Gorskom kotaru: Društvo „Naša djeca” Fužine je u Fužinama podijelilo bicikle učenicima petog razreda Osnovne škole Ivanke Trohar u sklopu projekta „Bicikl za peti”.
Prije par godina su se dosjetili toga pa su shvatili da im za nabavku bicikala treba ondašnjih 12.000 kuna, koliko je koštalo šest novih prometala
– Pronaći željenu svotu novca bilo je izazovno. Prva je u pomoć priskočila Primorsko-goranska županija koja nam je odobrila pet tisuća kuna. Općina Fužine dodala je 2.500 kuna, a preostale potrebne novce osigurali su privatni donatori – Ivan Bočina i Predrag Sloboda. cilj projekta da djeca dobiju mogućnost provođenja slobodnog vremena na zraku i u aktivnom druženju sa svojim vršnjacima te da se nauče ponašati u prometu. – rekla je tada Nataša Marohnić Trglavčnik, predsjednica Društva naša djeca Fužine.
“BUŠ – Biciklom u školu”
Idemo dalje sa zanimljivim primjerima vezanim uz dodjele bicikla i tome slično.
Ekonomska i trgovačka škola (ETŠ) Čakovec kroz tradicionalni projekt “BUŠ – Biciklom u školu”, koji podržava Međimurska županija, učenicima koji skupe najviše dolazaka biciklom u školu tijekom školske godine daruje novi sportski bicikl, dok ostali osvajaju role, tenisice ili opremu za bicikl. Prvo mjesto i glavnu nagradu, sportski bicikl ove godine je zaslužio Leo Mesarić, učenik 1.KŠ razreda, koji je u školu biciklom došao čak 112 puta.
Poklonjeni bicikli
Nije isto, ali je slično: u sklopu velikog projekta širenja mreže javnih bicikala Bajs, Grad Zagreb postavlja tisuće plavih bicikala na oko 180 lokacija diljem grada, a mnoge od tih stanica smještene su upravo u blizini osnovnih i srednjih škola te sportskih objekata kako bi ih učenici i studenti mogli svakodnevno koristiti za dolazak na nastavu.
Još jedna zanimljivost uz Grad Zagreb i bicikle: Grad Zagreb je nabavio 45 službenih bicikala namijenjenih zaposlenicima gradske uprave, s ciljem poticanja održive mobilnosti i smanjenja korištenja službenih automobila za kraće relacije unutar grada. Bicikli su raspoređeni na 16 različitih adresa (lokacija) na kojima se nalaze poslovni prostori i uredi gradske uprave, a zaposlenici ih koriste tijekom radnog vremena za brzi odlazak na sastanke i obavljanje drugih službenih obveza. Bicikli se ne smiju koristiti u privatne svrhe niti odvoziti kući nakon radnog vremena, već služe isključivo kao zamjena za službene automobile ili pješačenje među gradskim uredima.
Nadalje, Grad Varaždin već tradicionalno provodi javne pozive za sufinanciranje kupnje novih bicikala (100 €) ili servisa postojećih (50 €) za svoje građane, što, smatra se, obiteljima znatno olakšava opremanje školaraca i studenata za novu školsku godinu na dva kotača.
Sve navedene brojke djeluju majušne u usporedbi s vijestima iz grada Kilisa u Turskoj, na granici sa Sirijom, u području koje je često stradavalo u ratnim razaranjima.
Poklonili 4.000 bicikala
Gradonačelnik Hasan Kara želi vidjeti Kilis kao grad koji nije razoren konfliktom već kao grad koji otvara svoja vrata izbjeglicama i zajedništvu, pa je inicirao brojne civilne i infrastrukturalne projekte s težnjom da Kilis postane grad po mjeri čovjeka. Jedna od možda najneobičnijih inicijativa je darivanje više tisuća bicikla lokalnoj djeci.
—Dosad smo isporučili preko 4.000 bicikla, a cilj nam je barem 15,000 tisuća – rekao je Kara te dodao da im je biciklistički projekt od velike važnosti jer je grad krcat motociklima.
Zanimljivi su uvjeti za dobivanje besplatnog bicikla – dijete treba zadovoljiti tri uvjeta: mora imati rođaka koji je prestao pušiti, mora održavati visok prosjek ocjena i obećati da će voziti bicikl najmanje sat vremena dnevno.
Malo istočnije, u Indiji, to jest u indijskim državama (poput Zapadnog Bengala i Bihara) provodi se masovni projekt podjele besplatnih bicikala učenicama. To je pokrenulo pravu revoluciju jer je djevojčicama iz ruralnih krajeva, koje su pješačile kilometrima, omogućilo da nastave školovanje i ne odustaju od obrazovanja.
Poklonjeni bicikli
Kolumbija i Zambija također dijele bicikle: kroz suradnju tamošnjih ministarstava obrazovanja i organizacija poput World Bicycle Relief učenici dobivaju bicikle na korištenje, a ako uspješno pohađaju školu dvije godine, bicikl prelazi u njihovo trajno vlasništvo.
O razvijenijjim i bogatijim europskim zapadnim državama i njihovom tretmanu bicikla, biciklizma i biciklista ne treba previše govoriti: zna se kako su nerijetko bicikli tamo tradicionalno i društveno najprihvatljivija prometala. Tamo nije sramota voziti bicikl, kao (među nekima) u našem okruženju. Razvija se biciklistička infrastruktura, stimulira se bicikliranje na sve načine…
Irska: jedna škola u Dublinu otvorila je posebnu “knjižnicu” u kojoj se, umjesto knjiga, učenicima posuđuju bicikli kao dio standardnog školskog paketa za lakši dolazak na nastavu. SAD: u nekim američkim gradovima škole koriste ekološke grantove kako bi iznenadile najmlađe učenike besplatnim biciklima, dok organizacije poput CYCLE u Houstonu surađuju sa školama i nagrađuju učenike biciklima kada ispune svoje ciljeve u čitanju i učenju.
Italija: Grad Firenca nudi posebne subvencije i sporazume za kupnju e-bicikala namijenjene obiteljima i studentima kako bi smanjili ovisnost o automobilima tijekom školske godine. Francuska (Nacionalni plan “Génération Vélo”): francuska vlada je pokrenula masovni program s ciljem da svako dijete do polaska u srednju školu (oko 11. godine) nauči samostalno i sigurno voziti bicikl u prometu. Država financira obuku u školama, a gradovi osiguravaju školske flote bicikala kako bi djeca koja nemaju vlastiti bicikl mogla nesmetano sudjelovati.
Sigurni školski putevi
Nizozemska (Projekt “ANWB Kinderfietsenplan”): U Nizozemskoj je odavno bicikl glavno prijevozno sredstvo do škole (ali i do posla), zaklada ANWB u suradnji s općinama prikuplja rabljene bicikle, obnavlja ih i donira djeci iz socijalno ugroženih obitelji kako niti jedno dijete ne bi bilo izolirano ili zakinuto za dolazak u školu s vršnjacima.
Ujedinjeno Kraljevstvo (Model “Bikeability”): državni program ne samo da obučava djecu, već u suradnji s lokalnim vlastima osigurava privremene ili trajne bicikle za učenike u područjima s nižim socioekonomskim statusom, potičući ih da školske autobuse zamijene aktivnim kretanjem.
U zemljama Skandinavije tretman bicikala i biciklista je još bolji, očekivano.
U Švedskoj postoje školske knjižnice bicikala (“Cykeldepåer”): mnoge švedske općine i osnovne škole posjeduju vlastite flote bicikala i pripadajućih kaciga. Ovi bicikli služe kako bi svi učenici – bez obzira na imovinski status ili to jesu li tog dana u školu došli pješice ili autobusom – mogli ravnopravno sudjelovati u izletima, nastavi tjelesne kulture u prirodi ili terenskoj nastavi.
Poklonjeni bicikli
Nadalje, pojedine općine surađuju s lokalnim udrugama (poput Fritidsbanken, švedskog sustava “knjižnica” sportske opreme) gdje učenici i mlade obitelji mogu potpuno besplatno i dugoročno posuditi bicikle, role, skije i kacige za školu i slobodno vrijeme. Tu su i milijunska ulaganja u “Säkra skolvägar” (Sigurne školske puteve): Švedska ulaže ogroman novac u gradnju odvojenih, osvijetljenih i grijanih (zimi) biciklističkih staza koje vode izravno do škola. Smatraju da je osiguravanje besprijekorno sigurnog puta do škole najbolji poticaj obiteljima da djeci kupe i omoguće vožnju biciklom.
A u Norveškoj? Tao postoji Nacionalni program “Alle Barn Sykler” (Sva djeca bicikliraju) u kojem se provodi sveobuhvatni program u osnovnim školama kako bi se unaprijedilo prometno obrazovanje i stvorila sigurnost za djecu na biciklu. Kroz program, škole dobivaju opremu i bicikle kako bi svako dijete, bez obzira na pozadinu, svladalo vještine vožnje prije nego što počne samostalno sudjelovati u prometu.
Dakako, tu su i obilate gradske subvencije za obiteljske teretne (Cargo) i e-bicikle: gradovi poput Osla i Bergena povremeno provode iznimno izdašne programe subvencioniranja. Primjerice, Oslo je nudio subvencije u iznosu do 10.000 kruna (oko 850+ eura) za kupnju električnih i teretnih bicikala. Te su mjere osmišljene upravo kako bi roditelji mogli lakše i ekološki prihvatljivije prevoziti mlađu djecu u vrtiće i škole, te kako bi se srednjoškolci lakše kretali brdovitim norveškim gradovima.
Jasno je zašto
Treba li još primjera iz Švicarske, Njemačke, Danske?
Ma ne treba, svi imaju vrlo slične programe s jasnim ciljem: daljnja popularizacija bicikliranja, posebice među djecom.
Jasno je zašto: bicikl je najbolji čovjekov izum.
Još da to postane jasno i u drugim općinama i gradovima izuzev nabrojane nekolicine s početka ovog teksta. Od 576 jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj, tek njih šest se odlučilo na neki način ozbiljnije (a ne samo deklarativno) stimulirati korištenje bicikla.
Preostalo ih je još 570 da učine isto.
