Zbog čega, na primjer, u Velikoj Britaniji, svoje davno zatvorene rudnike ugljena uspješno koriste za grijanje čitavih gradova pomoću geotermalne energije, a u Hrvatskoj, na primjer u Promini, bivše rudnike koriste kako bi tamo bacali smeće i po zdravlje i živote ljudi opasan otpad? Zbog čega u brojnim engleskim (kao i u drugim državama s pametnijim vlastima) bivšim rudnicima rudarske jame nastoje iskoristiti kako bi uštedjeli velike količine energije, a u nas, kao u slučaju Promine, zlotvori truju vlastiti narod tako što su prije 20 godina tamo brutalno strmoglavili otrovni mulj i kemikalije koje su (radi nečije zarade) brodovima dopremili iz Italije i bacili u srce planine, nadomak izvora pitke vode, rijeke Krke i nacionalnog parka?
Na ta pitanja zna se odgovor: u navedenim drugim državama lokalne i državne vlasti nisu na tako niskom stupnju ‘razvoja’, nisu tragično kriminalne, nepopravljivo korumpirane i lišene ikakvih kvaliteta, sposobnosti i namjera za djelovanje za opće dobro. Kako je ovo rubrika rezervirana za pozitivne primjere, projekte i prakse u nas i svijetu, odmaknut ćemo se od gore navedenoga i predstaviti jedan od najboljih primjera kako pametni ljudi s blistavim i korisnim idejama zajedno sa sposobnim lokalnim vlasima i susretljivim državnim institucijama u zajedničkom djelovanju mogu učiniti čuda.
Grad iznad rudnika
Nevjerojatno čudo, barem za hrvatske prilike, desilo se u Velikoj Britaniji, u gradu Gateshead, u kraju koji se nalazi doslovce iznad labirinta golemih podzemnih dvorana nekadašnjih rudnika ugljena.
Naime, velikobritanska Uprava za sanaciju rudarstva podržala je tvrtku Gateshead Energy Company, u vlasništvu Gradskog vijeća, u izgradnji sustava grijanja rudničke vode za potrebe gradskog sustava grijanja. Projekt gradnje, financiran od strane Investicijskog projekta toplinske mreže (HNIP) i Gradskog vjeća Gatesheada, trajao je oko 3 godine, te je pokrenut 29. ožujka 2023 i postao najveća toplinska mreža (koja se zasniva na vodama koje leže u bivšim rudnicima) u Velikoj Britaniji i jedna od najvećih u Europi.
Dio sustava u Gatesheadu (Velika Britanija)
A sad malo tehničkih podataka: toplina iz ‘rudničke vode’ koja se nalazi u jamama 150 m ispod centra grada Gatesheada koristi se za opskrbu toplinske mreže: toplinska pumpa vode-voda snage 6 megavata (MW) obnavlja toplinu i distribuira je putem kilometrima duge mreže toplinskih te opskrbljuje toplinom veči dio zgrada, uključujući: Gateshead College, Baltički umjetnički centar, nekoliko ureda i 350 kuća u vlasništvu općine, 270 kuća u privatnom vlasništvu, novi konferencijski centar i hotelski kompleks, crkvu i mnogobrojne druge objekte.
Dakle, geotermalna toplina iz rudnika je niskougljični, siguran i održiv izvor energije koji je od velike važnosti za Veliku Britaniju: potrebe za toplinom i grijanjem čine polovicu energetskih potreba Ujedinjenog Kraljevstva, a većina se trenutno dobiva iz plina. Međutim, tamošnje vlasti više ne žele priključke za plin u novoizgrađenim kućama i poduzećima, te su se uvelike okrenule alternativnim gorivima i izvorima topline, pa je zaključeno kako će ‘rudničke vode’ i ubuduće igrati veliku ulogu u zadovoljavanju energetskih potreba Velike Britanije u godinama koje dolaze.
Od prljave do čiste energije
-Ono što imamo u Gatesheadu nasljeđe je iz vremena rudnika ugljena, što je bila prljava energija. Sada prednjačimo u proizvodnji čiste, zelene energije iz tih rudnika. Pokazujemo što je moguće kada se uloži u ovu tehnologiju. – veli zadovoljni vijećnik John McElroy, član kabineta za okoliš i promet u Vijeću Gatesheada.
Imaju razloga za zadovoljstvo, osim što su drastično smanjili račune za grijanje i gradskim službama i velikom broju stanovnika tog grada, smanjili su zagađenje u gradu i okolici korištenjem gotovo potpuno čistog energenta… Zamislite neku lokalnu upravu u Hrvatskoj u gradu (npr. Benkovac, Gospić… ) koja postupi jednako tako, umjesto da nasuprot tome dopusti trovanje vlastitog stanovništva i da pritom šuti o tome…
Dio sustava u Gatesheadu (Velika Britanija)
-Ponosni smo što smo bili dio ovog revolucionarnog projekta u bliskoj suradnji s Vijećem Gatesheada, koje je prednjačilo u pružanju pravog radnog primjera grijanja rudničke vode, otvarajući put drugim lokalnim vlastima i organizacijama za stvaranje sličnih programa. Vjerujemo da je ovo ogromna prilika za Veliku Britaniju koja može igrati ključnu ulogu u ispunjavanju ambicioznih ciljeva smanjenja emisija, i ohrabrujuće je znati da će ove zajednice, koje su imale tako veliku ulogu u našoj industrijskoj prošlosti, biti važan dio zelenije budućnosti – svečano kaže Richard Bond, direktor za inovacije i angažman u državnoj Upravi za ugljen.
Inače, U gradu Gatesheadu na sjeveroistoku Engleske rudarilo se još od 14. stoljeća, točnije od daleke 1344. godine, a prestalo se prije 46 godina kada je ondašnja britanska premijerka Margaret Thatcher dala pozatvarati većinu rudarskih tvrtki i rudnika.
-No iako industrija ugljena u Gatesheadu više ne postoji, njezina baština živi. Doista, u skladištu Lanchester Wines u istočnom Gatesheadu, Chris Smith voli misliti o sebi kao o čovjeku koji slijedi svog djeda pod zemljom. Njegov djed bio je rudar, ali Smith, menadžer za energiju i obnovljive izvore energije u Lanchesteru, sada pomaže u izvlačenju drugačije vrste energije iz iste zemlje: topline iz tople vode koja poplavljuje stare gradske rudnike ugljena. „Ovdje sam gotovo i radim isto, samo na drugačiji način“, kaže. „Još uvijek se nekako vraćam u rudnike… i izvlačim toplinu i energiju.“ Zastaje, a zatim se smiješi simetriji toga. „Smatram to prilično poetskim.“ – kako piše Reasons to be Cheerfull.
Uštedio 600 funti
A sad još malo o tehnologiji… Dan Mallin Martin, hidrogeolog u Upravi za sanaciju rudarstva (MRA), javnom tijelu izvan ministarstva odgovornom za upravljanje ekološkom ostavštinom povijesnog rudarstva ugljena i metala diljem Ujedinjenog Kraljevstva, kaže da su stari rudnici u Gatesheadu prirodno ispunjeni vodom, geotermalno zagrijanom na oko 15 stupnjeva Celzija. Ta se voda pumpa s dubine od oko 150 metara, prolazi kroz izmjenjivač topline, a zatim u veliku industrijsku toplinsku pumpu, koja podiže temperaturu na otprilike 80 stupnjeva Celzija za okružnu mrežu. Rudnička voda vraća se pod zemlju oko pet stupnjeva hladnija, gdje postupno apsorbira toplinu iz okolne stijene prije nego što se ponovno pumpa.
Potopljeni rudnik kao resurs za grijanje stanova
Stanovnik koji živi u istoj kući u Gatesheadu posljednjih 52 godine prije dvije godine prebačen je na gradsku mrežu grijanja rudničkom vodom i tad mi je rečeno mu je da će novi sustav biti jeftiniji…
-Postavili su cijevi i to je bilo to. Nisam znao što me čeka. Nisam ni imao puno izbora. Ali praktični rezultat bio je dobar. Moji računi su niži… mjesečno plaćam 100 funti na svoj račun za energiju i stvorio sam saldo u plusu za oko 600 funti – što znači da sam platio 600 funti više energije nego sam potrošio. Sama usluga djeluje obično na najbolji mogući način. Radi točno onako kako biste željeli – veli stanovnik Gatesheada za britanske medije.
Michael Smith, izvanredni profesor psihologije na Sveučilištu Northumbria koji je istraživao stavove lokalnog stanovništva prema zagrijavanju vode u rudniku, kaže da su oni jasni: zadovoljni su jer su jeftiniji računi, niže su lokalne emisije štetnih tvari, a tu je i ponos zbog ponovne upotrebe rudarske infrastrukture koja je bila zapuštena, a itekako je ‘u krvi’ većine žitelja tog kraja: nema obitelji koja nije imala nekakve veze s rudarskom tradicijom u Gatesheadu.
Potrebne su inteligentne vlasti
Doduše, nije baš sve teklo tako glatko: bilo je inekih početnih poteškoća, problema s bušotinama i slično: od 12 izbušenih bušotina samo četiri bilo uspješno, dijelom zato što su stariji rudnici bili loše mapirani.
Prilika za novo rudarenje se proteže daleko izvan Gatesheada. Britanija ima oko 23 000 napuštenih dubokih rudnika ugljena, a procjenjuje se da se u toj državi četvrtina domova i poduzeća nalazi iznad bivših kopova ugljena . Ta procjena sektora iz 2021. identificirala je 42 potencijalna britanska projekta koji bi, ako se razviju, mogli podržati gotovo 4500 izravnih radnih mjesta, stvoriti dodatnih 9000 do 11 000 radnih mjesta u lancu opskrbe i izbjeći oko 90 000 tona ugljikovog dioksida.
Potopljeni rudnik kao resurs za grijanje stanova
Diljem svijeta je u 2025. godini funkcionirao čak 51 sličan sustav korištenja energije iz rudničke vode, osiguravajući oko 85 megavata grijanja i 20 megavata hlađenja, a još 61 projekt je planiran ili u fazi proučavanja. Većina se nalazi u Njemačkoj, Velikoj Britaniji i SAD-u, gdje se, logično je, duga povijest rudarstva podudara s velikom potražnjom za grijanjem. Rane priče o uspjehu uključuju Springhill u Kanadi, koji radi od 1988. i Heerlen u Nizozemskoj, čiji bivši rudnici sada podupiru mrežu grijanja i hlađenja. Još jedno ogromno potencijalno tržište: milijuni Amerikanaca žive u područjima iznad napuštenih rudnika ugljena. Hoće li se i tamo koristiti na isti način ili će pak biti upotebljena u neke druge svrhe? Naime, uključilo se i američko Ministarstvo energetike koje testira mogu li milijarde litara vode ispod bivših rudnika u jugozapadnoj Virginiji hladiti golema postrojenja koja u posljednje vrijeme radi velikih potreba industrija umjetne inteligencije i drugih informatičkih sustava niču posvuda – tzv. podatkovne centre.
I Kina, dakako, brzo grabi tim istim koracima. Bilo gdje gdje su nekada bili rudnici ugljena, a ima pametnih ljudi, postoji mogućnost njihova pametnog korištenja u korisne svrhe.
Dakako, potrebno je još nešto: inteligentne, a ne kriminalne vlasti na lokalnoj i državnoj razini, to jest one koje žele svojem narodu donijeti dobrobit i prosperitet, a ne otrovni otpad i bolest.
Panorama Gatesheada
