Mađarski članovi Uprave Ine, Ferenc Horváth i József Simola, podnijeli su ostavke, iako nisu involvirani u nezakonito izvlačenje novca iz Ine. Prije njih, još prošle srijede, nakon izbijanja mega afere u kojoj je Damir Škugor s partnerima oštetio naftnu kompaniju za milijardu kuna, ostavku je podnio i predsjednik Uprave Ine, Sandor Fasimon, smatrajući da treba snositi moralnu odgovornost za poslovanje cijele Ine. Kod nas se tako što ne viđa. Hrvatski članovi Uprave, očigledno ne osjećaju nikakvu odgovornost za kriminal koji se dogodio u kompaniji kojom su ( su)upravljali, pa su potpuno ignorirali najavu premijera i ministra gospodarstva da će zatražiti razrješenje kompletne Uprave ali i modela korporativnog upravljanja u Ini. Za njih ostavke nisu opcija, jer ako već ostaju bez dobro plaćenih funkcija, ne žele ostati i bez pozamašnih otpremnina.
To je taj moral hrvatskih gramzljivih (kvazi)menadžera…
Horvat i Simola su u Upravi Ine od 1. veljače 2021.. “Aferom milijarda”, čiji je, zasad, ključni insajderski akter Damir Škugor, ostali su konsternirani. Kao i Škugorovim malverzacijama u trgovanju s plinom, ali, iako nisu bili upleteni u te rabote, nisu bježali od tzv. zapovjedne odgovornosti te su podnijeli ostavke, slijedeći primjer predsjednika Uprave Fasimona.
Hrvatski članovi Uprave Barbara Dorić, Niko Dalić i Darko Markotić o ostavkama, čini se, i ne razmišljaju, unatoč poruci premijera Plenkovića da ova Uprava više ne uživa povjerenje Vlade, jer bi u slučaju ostavki ostali bez, kako se spekulira, golemih otpremnina. Kolike su točno te otpremnine, ministar gospodarstva Davor Filipović nije mogao javno govoriti jer su one, rekao je, u sferi poslovne tajne(!? ). Novinare je stoga uputio da o tome pitaju izravno članove Uprave koji se i dalje ne daju iz svojih fotelja…
Ministar Filipović, unatoč tome što to nije dogovoreno s MOL-om, najavljuje odluku po kojoj će plin proizveden u Hrvatskoj ostati u zemlji. Sav domaći plin, rekao je, prodavat će se HEP-u i to po trenutno najnižoj cijeni koju je odredila ( slučajem Škugor inkriminirana ) HERA, što znači da će cijena za građanstvo biti 41 euro po megavatsatu, dok je trenutna cijena na burzi 227 eura po megavatsatu. Sav taj plin HEP će, tvrdi ministar Filipović, biti distribuiran građanstvu i institucijama. Nema načina da MOL tu vladinu odluku spriječi, tvrdi Filipović. A može li MOL tražiti neku vrst kompenzacije za takvu “socijalnu odluku” hrvatske vlade, s obzirom da će izgubiti dio zarade, e, na to ministar kaže kako treba “sagledati vrijeme u kojem živimo i kako pomoći građanima i poduzećima”. Uostalom, ističe, današnja cijena plina i struje ionako je posljedica špekulacija, a” ne može netko na špekulativnim potezima, preko leđa naših građna, plin koji se proizvodi u Hrvatskoj prodavati po nekim cijenama koje sada apsolutno nisu prikladne”.
Davor Filipović u NU2 (foto HRT)
Gle vraga, još jučer je član iste Plenkovićeve vlade, Tomislav Ćorić takav stav smatrao gotovo blasfemijom jer izravno zadire u temelje tržišnog gospodarstva. Činjenica je da Hrvatska više od 40 posto plina dobiva iz vlastite proizvodnje, samo za razliku od “socijalno osjetljivog” ministra Filipovića, njegov prethodnik Ćorić smatrao je da Vlada nema baš ništa s povećanjem njegove cijene, i ako njega pitate, nema nikakve odgovornosti države za povećanje cijena plina.
Zanimljivo, Ćorić je bio ministar gospodarstva u istoj vladi, istog premijera, Andreja Plenkovića čiju je politiku i provodio. Kako to da ista vlada i isti premijer koji su se do pred koji mjesec kleli u tržišnu ekonomiju sada propovijedaju državni intervencionizam i očekuju da građani njihovom licemjernom populističkom “socijalnom paketu”vjeruju?
Ćorić je za politiku nemiješanja države u formiranje cijena plina, navodno, nagrađen mjestom viceguvernera u HNB-u, gdje ga je, vjerojatno, Plenković obećao skloniti od očiju javnosti zbog njegove suspektne povezanosti s aferom Vjetroelektrane u kojoj bi, sudeći po istrazi USKOK-a, mogao imati bitnu ulogu. Čime bi mogao biti nagrađen Filipović za poslušno praćenje zaokreta premijerove politike s tržišne na intervencionističku, i štrebersko, poltronsko ponavljanje svake riječi svoga šefa baš kao izvorno svoje? Oba ministra je izabrao sam Plenković. Oba su mu iz nekog razloga trebala. Iako za provođenje dijametralno suprotnih politika, i to u razmaku od samo 4 mjeseca. Što to govori o premijeru i njegovoj politici, uopće?
