Županijska skupština/Foto: J.Krnić
Međimurski župan Matija Posavec zatražio je prije nekoliko dana hitnu istragu i intervenciju inspekcije zaštite okoliša , policije, sigurnosnih agencija, DORH-a itd. zbog „Bandićevog“ otpadnog mulja koji se kamionima dovozi iz Zagreba i iskrcava na poljoprivrednim površinama u Orehovici i Maloj Subotici s kojih je to specijalno „gnojivo“ odmah pokupljeno. Samo koji dan kasnije zasjedala je Šibensko-kninska Županijska skupština i na dnevnom redu imala isti problem- dovoz i suspaljivanje kanalizacijskog mulja iz zagrebačkog pročistača otpadnih voda na obradu u drnišku tvornicu GIRK Kalun. Ali niti je Drniš Međimurje, a niti šibenski župan Goran Pauk nalik svome međimurskom kolegi Posavcu…
Pa za razliku od Posavca, Pauk se, kako su to primijetili neki vijećnici, doima kao odvjetnik GIRK Kaluna , uvjeravajući svih kako se zapravo neopravdano histerizira jer Drniš ima zrak prve kategorije!
Županijska potpora Drnišu “reda radi”
Kad je svojedobno u Drniš počeo pristizati otpadni kanalizacijski mulj kamionima iz Zagreba da bi se termički obrađivao u tamošnjoj tvornici vapna GIRK Kalun , grad se digao na noge, a gradonačelnik Josip Begonja (HDZ) odmah se obratio županiji tražeći pomoć i potporu u postupku revizije dozvola koje je Kalun dobio od resornog ministarstva za suspektnu oporabu otpada iz metropole. Drniška županijska vijećnica Vlatka Duilo ( HNS ) zahtijevala je da se još prošlog mjeseca po hitnom postupku ovaj slučaj, zbog možebitnog ugrožavanja zdravlja ljudi, stavi na dnevni red Županijske skupštine. Polako, nećemo tako, govorio je tada predsjednik ŽS Nediljko Dujić, tražeći time-out, navodno, radi boljeg informiranja i provjere stanja na terenu. Pa je rasprava odgođena za zadnju ovogodišnju Skupštinu. Koja je danas i održana. A kao i da nije.
Jer po razini rasprave koju su o toj temi vodili najodgovorniji ljudi u županiji, bilo je više nego jasno da se drniški slučaj problematizira tek reda radi, da županijski čelnici ne bi bili proglašeni neodgovornim ignorantima, a na istom valu su doneseni i zaključci kojima se Gradu Drnišu daje potpora u zahtjevu za iniciranjem revizije dozvola Kalunu za legalno spaljivanje potencijalno opasnog otpada. Potpora županijske čelnike ništa ne košta, pa što je ne bi dali. Ali, sve drugo što se na Skupštini od njih čulo, zapravo je apsolutno bagateliziranje problema, jer ga, smatraju, zapravo i nema, budući da Kalun spaljuje neopasan otpad i za to ima sve potrebne dozvole, a panika se među ljude širi posve neodgovorno i to, tvrde, treba odmah zaustaviti.
Drniš ima zrak prve kategorije ( hm…)
Nediljko Dujić/Foto:J.Krnić
Uostalom, i kad se u Kalunu radi vapno, što je izvorna, osnovna djelatnost tvrtke, potrebna je temperatura od 900 stupnjeva uz korištemje raznih energenata koji pridonose onečišćenju zraka. Nema energenta koji ne onečišćuje zrak- objasnio je vijećnicima Pauk. Ministarstvo zaštite okoliša izdalo je Kalunu dozvolu i ona podliježe reviziji u roku od 5 – 10 godina, pa je obveza Ministarstva, po službenoj dužnosti, obaviti reviziju najkasnije do 2020. Dakle, čemu cirkus, čemu panika, onaj tko je dozvolu izvođaču dao taj je zadužen dozvolu i preispitati, odnosno revidirati, ali će je teško i ukinuti. Jedino, veli Pauk, ukoliko inspekcijski nadzor koji združeno provodi čak osam različitih inspekcijskih službi, ne pokaže da je to neophodno. Grad Drniš ili županija Šibensko-kninska, dakle, ne mogu, i po zakonu nemaju pravo ni mogućnost, pokretati postupke revizije dozvola. Nije to ni potrebno, smatra župan šibensko-kninski, jer i inspekcijski nadzor obavljen u srpnju ove godine nije pokazao ništa sumnjivo a što bi dovelo do ukidanja osporavanih dozvola Kalunu.
Ali, nema problema za potporu Drnišanima, pa ni za prihvaćanje amandmana kojim se ističe da prostorno-planska dokumentacija županije ne predviđa spaljivanje i suspaljivanje otpada, i to je, priznat će Pauk, nesporno. – Ali, imam osjećaj da smo upali u škare konkurentske borbe tvrtki zainteresiranih za taj posao a sad je to dobilo svoj medijski eho- zaključuje župan, očito želeći reći kako se slučaj stvorio ni iz čega, jer, bože moj, pa Drniš ima zrak prve kategorije!
Nije čudo što je takvim stavom izazvao gnjev nekih vijećnika iz drniškog kraja ( Josip Sučić, Most) koji su mu predložili, ako je već taj posao tako dobar za Drnišane jer oslobađa energiju kojom mogu grijati vodu, zašto se tim energentom ne bi poslužili za zagrijavanje vode u šibenskoj bolnici i svim dječjim vrtićima…
Župan kao direktor Kaluna ( ?! )
Indikativno je kako je drniška vijećnica Vlatka Duilo koja je prije nešto manje od mjesec dana otvorila priču o drniškom „trovanju“ i zahtijevala hitnu raspravu u Skupštini, danas stoički podnijela sve što je od županijskog vodstva čula. Tek je primjetila, sasvim opravdano, kako joj se dok sluša župana, čini kao da čuje direktora GIRK Kaluna. Opravdano, velimo, jer kad smo kao jedini medij u županiji, prvi obznanili što se u Kalunu događa, tražili smo i očitovanje uprave tvrtke. I tada smo od direktora Ivice Barišića, osim uvjeravanja kako se radi o neopasnom otpadu, čuli i primjedbu kako mu sva ova hajka sliči na podmetanje konkurencije koja se ne može pomiriti time što ona nije dobila taj posao s gradom Zagrebom. Nevjerojatno kako su župan i direktor GIRK Kaluna kompatibilni…
U obranu Kaluna i stotinjak radnih mjesta u tvornici, stao je i predsjednik ŽS Nediljko Dujić. Klasičnim političkim sredstvima. Njemu je najvažnje zdravlje ljudi, ali i svako radno mjesto. Jer, ako nema radnih mjesta, nema ni županije, a onda bogme ni njih, vijećnika Županijske skupštine. Kud ćete gore?!
Začudo, Dujić se nije baš javljao kad su se gasila radna mjesta u TEF-u, TLM-u, Slobodnoj plovidbi, Šibenki, Poliplastu, Reviji… čak 16 500 radnih mjesta u 26 godina je nestalo, a Dujić ni zucnuo o tome nije, kako reče Stipe Petrina…
Drniški alarm, budimo realni, nije naročito odzvonio u županiji. Još jedan dokaz u prilog tome je i istup potpredsjednice ŽS Tanje Radić Lakoš. Bivša oporbena eko-aktivistica, tada s članskom iskaznicom Loze, iznimno senzibilizirana na zaštitu okoliša, što se od nje kao biologinje i očekuje, ovog je puta djelovala iznimno racionalno i pragmatično. Nimalo ekološki. Razumljivo. Sada je članica HDZ-a. A poznato je kako je HDZ praktičan.
Pa Tanja, u duhu nove stranačke vjere, skupštinarima, baš kao svojim studentima kojima predaje o gospodarenju otpadom, potanko izlaže problem i decidirano tvrdi kako je mulj koji se spaljuje u Kalunu –neopasan. Na znanje i ravnanje. Sasvim stručno i nepristrano. Otkud Tanja to zna, a nema analizu obavljenog inspekcijskog nadzora, nije otkrila.
U Međimurju svi na nogama, u Šibensko-kninskoj županiji- muk
– Civilizacijska je domena da resurse koje smo iskoristili a koji za sobom ostavljaju otpad, odlažemo na odlagališta otpada bilo u tekućem, krutom ili plinovitom stanju. U svakom slučaju- kazala je Tanja Radić Lakoš- prije ispuštanja u okoliš treba mu ukloniti štetnost ( ! ) jer bi imao utjecaj na biološku raznolikost, odnosno na zdravlje ljudi. Zbog toga, ako raspravljamo o gospodarenju otpadom, moramo imati u vidu ekonomsku, ekološku i socijalnu komponentu. Dakle, o tome se moraju pitati ljudi- mudro će Tanja, naglašavajući kako Hrvatska na godišnjoj razini proizvodi 215 tisuća tona kanalizacijskog mulja koji će se morati obrađivati, ili eventualno izvoziti. Mulj je organski otpad i to znači da se može ponovo iskoristiti ili kao kompost ili kao energija. Prije toga se mora, veli vijećnica, skladištiti najmanje šest mjeseci, a onda se obrađuje- stabilizira i dehidrira. Toplinskom obradom se volumen otpada značajno smanjuje i uništavaju se svi biološki, toksični elementi i teški metali kao što su živa kadmij, arsen, antimon. Zaključno: Mulj nije opasni otpad i ne smijemo širiti paniku među ljudima- poručila je čvrsto i beskompromisno biologinja pridošla u HDZ. Donedavno, takav govor od nje nije bilo moguće čuti ni u puno benignijim situacijama…
Dakle, za razliku od međimurskog Posavca koji je naložio da se svaki gram zagrebačkog otpadnog mulja odnese s tamošnjih njiva, dok inspekcijski nalaz ne pokaže je li riječ o opasnom ili neopasnom otpadu, šibensko-kninski Pauk, pače, ističe kako je riječ o otpadu pogodnom za korištenje u poljoprivredi i da Drnišane valja umiriti jer ih tamo nitko ne truje! Inspekciju ne spominje, njezin nadzor ne zahtijeva… Dakle, Pauk pledira na smirivanje strasti i utišavanje neosnovano zabrinute javnosti, dok Posavec alarmira javnost možebitnom opasnošću za žitelje svoje županije. Jer, u strahu su velike i raširene oči, a odgovoran župan neće riskirati zdravlje žitelja svoje županije.
Možda doista ima pravo vijećnik Mosta Ivica Ledenko kad kaže kako u Šibensko-kninskoj županiji svi peru ruke od moguće opasnosti i da se vjerojatno ta rasprava nikad ne bi ni otvorila da nije pukla bruka iz Međimurja gdje su svi mediji ustali protiv „Bandićevog“ kanalizacijskog mulja. – A kod nas, čast izuzecima, ali svi šute. Je li moguće da smo svi kupljeni i prodani- upitao se Ledenko i dao nam povoda svima da se nad tim zamislimo.
