Rektor zagrebačkog Sveučilišta, Damir Boras, nakon što je pokušao osporiti da je znao za slučaj seksualnog uznemiravanja na Filozofskom fakultetu, nakon što je profesora kojeg je bivša studentica optužila za uznemiravanje nagradio zvanjem professor emeritus po odlasku u mirovinu, danas novinare uvjerava kako osuđuje svaki oblik zlostavljanja. Kako i ne bi, pa i on sam je bio u životu mnogo uznemiravan, ali ga nitko nije uzeo u zaštitu !? Baš tužno…
D. Boras – foto Wikipedija
Boras je poznat kao duhovit čovjek. Pa je i ovaj današnji vic zbilja nasmijao cijelu Hrvatsku. Jer, seksualno uznemiravanje, zlostavljanje i nasilje na hrvatskim fakultetima, na hrvatskoj javnoj televiziji, i drugim javnim ustanovama, koje potresa i šokira zemlju danima, zapravo je isto kao i uznemiravanje koje je u životu trpio Damir Boras. Zbog toga je rektor tako empatičan sa žrtvama. Zato ih je i uzeo u zaštitu. Očinski saslušao bivšu studenticu, javno osudio profesora i kazneno ga prijavio. U vicu, naravno.
U zbilji, sve je prikrio, profesora zlostavljača nagradio titulom professor emeritus, a kad je bruka pukla u javnosti, ganuto kaže kako je “grozno biti uznemiravan i zlostavljan, pogotovo seksualno”, pun sućuti i razumijevanja. Znade on kako je to.
– Imao sam u životu mnogo uznemiravanja, ne seksualnog, hvala bogu, ali isto tako nitko me nikada nije štitio. A ja štitim, pogotovo ove događaje- izjavio je šaljivi rektor, dovodeći mnoge u zabludu jer ovom dvosmislenom konstrukcijom tkogod bi pomislio da Boras štiti sam događaj, krije ga od javnosti i zataškava, a za žrtve ne mari, a istina je da i sam ugrožen i nezaštićen gaji apsolutnu solidarnost sa žrtvama seksualnog uznemiravanja, pa ih javnim problematiziranjem ove teme štiti od novog uznemiravanja. Je li rektor krivo artikulirao misao, ili je zapravo rekao istinu, ali upakiranu u dvoslojnu ambalažu? Misli li zbilja da je uznemiravanje – uznemiravanje, kakvo god bilo, ili se, duhovit, kakav već jest, šali?
Ostao je dužan komentar i pojašnjenje, žurio je na sastanak o postpotresnoj obnovi Sveučilišta. Ali, i da nije žurio, konkretan slučaj ne bi komentirao jer “moramo štititi i žrtve dok se ne provede postupak. Ja sam proveo potupak. Oštro sve osuđujem. Ali, zbog sudskog postupka ne mogu komentirati ništa”, ogradio se rektor.
Inače, široj javnosti poznat po seksizmu, s kojim se koncem prošle godine spontano istrčao na promociji kadeta i kadetkinja vojnog učilišta. Privuklo ga je lijepo lice jedne kadetkinje koju je izdvojio među svima, zatražio da skine masku i pokaže svima svoju ženstvenost, šteta je da se iza maske skriva ta ljepota. Nije važno što je kadetkinja profesionalno postigla, važna je njezina ljepota i ženstvenost, svojom neočekivanom gestom htio je poručiti Boras.
Nakon tog primitivnog seksističkog ispada, kojega vjerojatno prosječni promatrači nisu razumjeli, branio se uopćavanjem: za njega su, kazao je, sve žene lijepe, baš kao i mlada kadetkinja, “ona je i u ženskom smislu lijepa”, muljao je ne uspijevajući pobjeći od sebe i svoga autentičnog muškog šovinizma koji redovito ide u paketu sa seksizmom. I na tu su se rektorovu spontanu dosjetku njegove snishodljive kolege nevino nasmijale, jer rektor je, rekosmo već, duhovit čovjek.
Sjećate se kako je svojedobno počasnim doktoratom ponosno okitio Dragana Čovića, veleumnog šefa HDZ-a BiH? Čisti humor! Još bi zabavnije bilo da je počasnim doktoratom, kako je najavio, nagradio i zagrebačkog gradonačelnika Milana Miću Bandića, najvećeg i najštetnijeg među hrvatskim političkim populistima. Baš šteta što rektor Boras još nije stigao ovu planiranu humoresku izvesti…
