Da vam je netko prije koju godinu rekao da je jedan od najuspješnijih hrvatskih redatelja Dalibor Matanić predator kalibra jednog Harveya Weinsteina, vjerojatno biste ga u čudu pogledali tražeći motive zbog kojih bi ga ma tko htio tako ružno etiketirati. Jer, Matanić je bio jedan od onih koji su odmah stali uz pokret #MeToo, snažno zagovarajući ženska prava. Utoliko je ovo otkriće strašnije, jer kako se čini već tada je iza njega bila duga povijest uznemiravanja žena za čija se prava paradno javno borio. Otkako je Večernji list objavio priču o Mataniću koji je zbog različitih oblika uznemiravanja žena, pa i seksualnog, izgubio sve poslovne angažmane, diskreditirani redatelj sve je priznao u objavi na facebooku i izrazio kajanje. Činio je to, navodno, pod utjecajem alkohola i droge, zbog čega se prijavio na liječenje. A što bi bilo da priča nije dospjela u medije, da nije javno razotkrivena, bi li Matanić svejedno zatražio liječničku pomoć kako bi se oslobodio “ovisnosti”?
Večernji list je prvi objavio da je Dalibor Matanić još u ožujku ostao bez angažmana na velikoj europskoj seriji kao i na kampanji za jedan ženski časopis i bez predizbornog angažmana za vodeću hrvatsku političku stranku, kada su do njihovih producenata došle priče žena koje je redatelj seksualno uznemiravao. Da je Matanić ostao bez posla na europskoj koprodukciji “Greater Adria”, potvrdio je i producent Nebojša Taraba u izjavi za Index.
Sanja Sarnavka, bivša predsjednica udruge B.a.B.e., za N1 je izjavila da je to užasan šok jer se Matanić u javnosti predstavljao kao “ženski feminist koji brine o ženama”, a u seriji “Šutnja” na kojoj je radio problematizira upravo zlostavljanje mladih djevojaka. Pa sada treba vidjeti, kazala je, koliko će žena još izaći sa svojim pričama i da se točno utvrdi što se događalo i što je sve radio…
Ispostavlja se da Dalibor Matanić, godinama uznemiravao mahom mlade žene, pa i svoje studentice, uglavnom porukama ( posebno nestajućim porukama, što sugerira da je znao što čini i nastojao se zaštititi od mogućih kompromitirajućih dokaza ), pa je i dosad bilo vremena za njegovo suočenje sa samim sobom i svojom ovisnošću, ako je uopće o njoj riječ. Matanić o tome progovara, doduše pokajnički i bez pokušaja negiranja svojih krimena, ali pitanje je koliko je u tome iskrenosti, a koliko zapravo perfidnog nastojanja da otvorenim priznanjem kako je “bolestan”i treba stručnu pomoć, relativizira svoju krivnju, pa shodno tome i konzekvence koje bi trebao podnijeti.
Evo što je u objavi na facebooku redatelj napisao :
“Drage kolegice i kolege, prijateljice i prijatelji. Stvarni i virtualni. Možda ste primijetili da sam nestao s društvenih mreža. Međutim, danas sam se vratio samo kako bih vam ispričao svoju priču, jer puno je verzija ovih dana, a volio bih ipak da čujete moju stranu.
Više od 20 godina brinem na setu da žene imaju mir toliko potreban za glumačku koncentraciju i zato većina glumaca i voli raditi sa mnom jer ne dopuštam nikakva uznemiravanja, čak sam znao dati i otkaze onima koji ne bi poštovali mir glumica i ostalih suradnica. Kako to obično biva, znao sam svaki detalj u kadru kojeg bi snimao, no pritom osobno nisam bio svjestan detalja svog ponašanja…
Iskreno i neizmjerno žalim zbog svojih neprimjerenih postupaka, koji su izazvali kod pojedinih žena osjećaj uznemirenosti i nelagode. Nisam bio svjestan svog pogrešnog pristupa prema kolegicama izvan seta. Ne postoji opravdanje ni isprika za moje postupke. Poznat sam po specifičnom, rubnom humoru i radikalnim metodama rada ne bi li glumci bili što bolji u kadru, no ništa ne opravdava ako nekome izazovete osjećaj nelagode..
Tek sada kad sam se samostalno prijavio u ustanovu za liječenje ovisnosti i u radu sa stručnim osobama, osvijestio sam da sam na neprimjeren način uznemiravao kolegice. Sve se zbivalo u trenucima kad sam bio pod utjecajem alkohola ili droga.
Naš posao je užasno stresan, ali to me naravno nikako ne opravdava.
Volio bih prije svega da u ovome budem budem primjer drugim kolegama, riječ je o vrlo osjetljivom terenu u kojem se neki od nas očito ne snalaze najbolje.
Dijelu žena već sam se osobno ispričao i molio za oprost. Nastavit ću to najponiznije i s punim respektom raditi tijekom liječenja.
Priznajem svoje pogrešne postupke, ali apeliram na medije da se zbog zaštite moje obitelji, ne nadodaju priče i da se svakako priča na adekvatan način obradi i provjeri te ne miješa s drugim slučajevima. Moja žena i troje djece smo humanistički odgojeni, mi ne znamo mrziti, mi ne zamjeramo onima koji su nas drugi dan zbog mojih grešaka, odmah ostavili bez posla, stekli smo neke nove lijepe prijatelje koji su spremni pomoći. Najbitnije u svemu ovome je da sam ja u potpunosti osvijestio da je to što sam radio neprihvatljivo, tog nisam bio svjestan i nisam razumio svoju poziciju na ispravan način. Nema opravdanja za pogreške koje sam počinio, predan sam radu na sebi kako se takvo ponašanje i postupci ne bi nikada ponovili.
Spreman sam snositi posljedice, suočiti se s problemima koje imam, ali molim sve, posebno medije, da budu obzirni prema mojoj obitelji, koja s ovim nema ništa.
Napravio sam puno umjetničkih uspjeha za ovu zemlju, ali vjerujte mi da bi iste sekunde sve to mijenjao samo da sam na trenutak bio bolji muž, bolji otac i manje povrijedio druge…
Nakon ove izjave u potpunosti se povlačim iz javnosti i molim sve za razumijevanje s obzirom na to da sam na liječenju upravo zbog problema koje sam uzrokovao.
Hvala svima, naročito glumcima na iskrenoj podršci“, kaže na kraju objave Dalibor Matanić, najuspješniji hrvatski filmski redatelj svoje generacije koji je doslovce šokirao Hrvatsku.
Zašto Dalibor Matanić misli da je njegovo kajanje, nakon, kako se čini, dugogodišnjeg seksualnog i drugog uznemiravanja brojnih kolegica, dovoljno da ga razumijemo, da mu oprostimo, i, kako pledira na medije, njegovu priču tretiramo na “adekvatan način”? Što bi bio adekvatan, a što neadekvatan način u ovom slučaju?
Njegova obitelj, za koju moli da bude pošteđena, prije svega je njegova žrtva i trebao je učiniti sve da je ovome što danas proživljava nikada ne izloži. Nažalost, o tome nije mislio, a od medija očekuje da itekako o tome misle i jednog predatora, kakvim se ispostavlja, a koji lukavo koristi “nestajuće poruke” kao model seksualnog uznemiravanja, tretiraju s pažnjom, obzirom i razumijevanjem.
Zar mu je deset godina trebalo da osvijesti “bolest” i potraži stručnu pomoć ?! Ili je tome pribjegao nakon što je razotkriven i instruiran od stručnjaka koji znaju kako u ovakvim situacijama najbolje “kontrolirati štetu”?
