Hrvatski redatelj Dalibor Matanić gostovao je danas u HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u 2 u kojoj je otkrio kakvu to novu seriju priprema, kakvo vidi hrvatsko društveno okruženje, gdje sebe svrstava u odnosu na političke preferencije, a govorio je ponešto i o svom privatnom životu. Nije ni lijevo ni desno, nego iznad, kazao je aludirajući na političku orijentaciju. A priznao je i da se tijekom lockdowna, prije godinu, dana našalio kako će sada i njegov sin doznati da ima oca…
Hrvatsku vidi, prenosi HRT, kao tolerantnu zemlju koja počiva na ustavom zajamčenim pravima, i da je držati se slova Ustava svi bi bili sretni i mirni, i živjeli bi bez podjela.
Najbolje je Trump, tijekom pandemije, pokazao koliko se jednoj zemlji može naštetiti, pa i ako je najjača sila na svijetu. A tko je naš Trump? Pa svi ekstremisti i populisti, smatra Matanić.
Posao u ZG-holdingu kao “dječji san”
Komentirao je i nedavno preminulog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića za kojeg misli da je bio najspretniji hrvatski političar. Ne vjeruje da je bio zao čovjek, ali ga smatra žrtvom sistema kojega je sam stvorio, taj mu je sistem presudio, sistem u kojem klinci na ulici otvoreno govore kako je za njih posao snova raditi u Zagrebačkom holdingu.
-Što smo napravili od naše zemlje? Gdje je taj napredak, gdje su nam novi obzori? – pita se Matanić, kojega, pak, smeta što je dio građana bjesnio na Bandića zbog Cvjetnog trga, Varšavske, Kina Europa, “primitivizacije” Zagreba, a onda se odjednom pretvara u sveca, anđela.
-Ne treba se o njemu pričati kao o anđelu. Čovjek koji je bio simpatičan, pomogao je jako puno ljudi očito je bio dužan mnogo ljudi, i njemu su bili dužni, on je napravio taj kompletan svoj politički sistem, ali ne treba od njega raditi anđela- kazao je.
Govorio je i o Zlatku Hasanbegoviću i peticiji koju su protiv njega svojedobno potpisivali kulturnjaci, a on sam je odbio u tome sudjelovati. Nije to bilo iz straha da se Hasanbegović ne zadrži dulje na mjestu ministra kulture, veli, jer i sam je Hasanbegović protiv njega govorio i u Saboru. Matanić ga naziva najgorim ministrom kulture ikad, i ne samo kulture, nego generalno.
Spomenuo je i novu TV seriju “Bez singnala” koja će se potkraj ove godine emitirati na HTV-u, a predstavlja posvetu radničkoj klasi, kako to veli Matanić. Rađena je po knjizi Roberta Perišića, a trebalo bi biti snimljeno šest epizoda, javlja HRT.
Domaći film 90-ih je bio očajan!
Za hrvatski film devedesetih nema lijepih riječi.- Mislim da je bio očajan- kaže.
-Ja sam tada bio u publici, crvenio sam se… Znamo svi te filmove, ali nećemo spominjati imena. Ti trash filmovi devedesetih su toliko unazadili hrvatski film, da ja mislim da je prava prekretnica bila krajem devedesetih, početak dvijetisućitih. Tada se ta ekipa koja je tada radila, i koja još uvijek radi, počela lagano micati, filmovi su se počeli boriti za festivale i drugačiju percepciju, rekao je.
Dalibor Matanić također počinje snimati 2000-tih. Prvi film “Blagajnica ide na more” snimio je sa 25 godina. Težak je naš posao, tvrdi, objašnjavajući kako je čak i svojim prijateljima morao dokazivati da domaći film ima nekog smisla.
Najavio je i seriju “Slutnja” koja se snima prema knjigama i novinarskim otkrićima Drage Hedla, a radi se o vrlo mučnoj priči o lancu maloljentičke prostitucije u jednom osječkom domu za odgoj mladeži, gdje se u ulozi glavnog organizatora prostitucije pojavljuje čovjek koji je trebao brinuti o sigurnosti i dobrobiti te djece. Umjesto toga on ih je podvodio za lokalne moćnike, političare, biznismene…
-Tu nije bilo nikakvih stranačkih, nacionalnih obilježja, to su jednostavno svi koristili i to je izazvalo navodno veliki “boom” u Hrvatskoj. I onda nakon tjedan dana – ništa. E sada radimo o tome “ništa”, kako se kod nas pregaze te stvari, ti mladi životi. To je mučno, ali mislim da je ta etika u našem društvu nužna- izjavio je Matanić u HTV-ovoj emisiji Nu2.
Filmovi za kojima se diže prašina…
Matanić je u nekim svojim ranim godinama želio biti novinar, ali kako je stanovao pokraj kina ( u Velikoj Gorici ), bio je čest posjetitelj filmskih projekcija, i na kraju je, nakon srednje škole, ipak upisao Akademiju. Sjeća se jednog profesora s Akademije koji ga je u startu pokušao obeshrabriti najcrnjom mogućom preporukom. Rekao mu je doslovce: Zaboravite da ćete ikad snimati filmove (!? )
Srećom, ispostavilo se da je promašio “ceo fudbal”, pa je Matanić s 25 snimio svoj prvijenac “Blagajnica želi ići na more” koji je ostvario veliki uspjeh, kao i njegov drugi film “Fine mrtve djevojke”, dobitnik čak sedam nagrada na Pulskom festivalu 2002. , uključivo i Velike zlatne arene za najbolji film. No, istoimena predstava u Gaveli je izazvala pravu buru, ponajprije plakatom, na koji je žestoko reagirala Crkva i razne katoličke udruge, pa se naposljetku ravnatelj ispričao, a plakat je uklonjen.
Još je veću prašinu podigao film Kino Lika koji je, čini se, vrijeđao osjećaje i onih koji su ga gledali i onih koji su to odbili učiniti, poput, primjerice, don Anđelka Kaćunka. Ali, publika ga je dobro primila, a osvojio je i brojne domaće i strane nagrade, baš kao i Zvizdan, koji je dobio i nagradu na Canneskom festivalu.
Bilo da radi filmove ili TV-serije, Dalibor Matanić je podjednako uspješan . Serija “Novine” doživjela je čak tri sezone, a danas je i na Netflixu. Nema problema s financiranjem svojih projekata, ali ima s manjkom vremena kojeg bi htio posvetiti obitelji…
