Riječko Gradsko vijeće jednoglasnom odlukom zabranilo je je isticanje nacističkih, fašističkih i ustaških simbola, uključujući i poklič „Za dom spremni”. Ove ideologije su iste, pitanje je samo vremena kada će se od „Za dom spremni”, što je isključivo ustaški poklič, to svi znaju, pogotovo oni koji taj poklič pokušavaju prokrijumčariti kao hrvatski, prijeći na veličanje nacizma. Što je „Za dom spremni” zna Armada, zato je ispred HOS-ova murala pjevala ustašku pjesmu „Jasenovac i Gradiška Stara”. Znala je to i gradonačelnica Iva Rinčić kada je Armadu prepoznala kao više nego ravnopravne sugovornike o tome kako bi Rijeka trebala izgledati. Kapitulirala je tada pred Armadom, smatrala je da će podilaženjem niskim strastima dobiti mir i zahvalnost. Nije i neće.
Trostruke konotacije
Ustaška ideologija nije ideologija zahvalnosti, ona ruši, ubija i skrnavi sve pred sobom. Ne mislim ništa dobro o komunizmu, komunizam se pokazao kao ideologija koja nije u stanju funkcionirati u miru zato što slobodu promatra kao opasnost, ali, a to je očito, nije zabilježeno da su zagovornici komunizma počeli veličati fašizam i nacizam. To je u Hrvatskoj rezervirano za ustaše i ustaške simbole. Oni nemaju dvostruku, nego trostruku konotaciju. Prva konotacija je ustaška, druga je fašistička, a treća je nacistička. Niti jedna nije hrvatska. Dvostruke konotacije ne odgovaraju stvarnosti, naša stvarnost je stvarnost trostrukih konotacija. Tko sumnja u to, neka pogleda navijačke skupine i njihov tzv. folklor. To je folklor triju konotacija – ustaških, fašističkih i nacističkih.
Zanimljivo je da je riječko Gradsko vijeće jednoglasno zabranilo veličanje simbola trostruke konotacije. U tome su sudjelovali svi, oni od kojih se to, zbog zagovaranja antifašistički vrijednosti, očekuje, ali i oni od koji se to nije očekivalo. Petra Mandić, vijećnica stranke desnih populista, ali samo zato što desni populizam trenutno dobro prolazi kod birača, nekada je ova opcija bila protustranačka i okupljala je nezavisne pojedince, također je glasala, između ostalog, i protiv ustaškog pozdrava „Za dom spremni”, zato što je ustaški u svim varijantama. To bi, u redovitim okolnostima, bio civilizacijski čin, ali je iz njezinog naknadnog pokušaja da se nemuštim videouratkom opere od glasovanja i dodvori biračima desnice, sasvim jasno da Most, kao i sve branitelje Mosta, ne zanima ideologija, nego goli opstanak u političkom prostoru.
Haljine za – ostanak
Ako je išta trebalo proglasiti danom nacionalne sućuti, to je dan kada su Petra Mandić i Most započeli s aktivnostima uvjeravanja javnosti da je ona glasajući protiv upotrebe pokliča „Za dom spremni” zapravo učinila najbolje što je mogla jer je, naime, a to nitko ne zna kako, zaštitila taj poklič. Više je dostojanstva pokazao Ante Pavelić kada je u ženskoj odjeći dao petama vjetra, nego branitelji Mosta koji su birače desnice pokušavali uvjeriti da od svojih načela nisu odstupili niti centimetra. Ne znam koliko su centimetara odstupili, ali znam da su tri riječi smjestili na mjesto kojem te riječi pripadaju, a „Za dom spremni”, u cjelini, svakoj riječi i svakom slovu, pripada ustaškom, fašističkom i nacističkom kontekstu. Uvijek i svugdje.
Zna to Petra Mandić, zato je glasala protiv ovog, ustaškog pokliča, zna to Most, zato brani Petru Mandić koja je mogla glasati protiv ili suzdržano, to na usvajanje odluke ne bi nimalo utjecalo, znaju to i branitelji Mosta i pokliča „Za dom spremni”, zato ga se, Pavelićevom metodom transvestitskog bijega, tako lako odriču. Most ionako ima više haljina, a svakoj haljini odgovara neki stav. Petra Mandić je greškom na sebe navukla haljinu koju je prije deset godina nosio Nikola Grmoja kada je odbacivao ovaj poklič. Sada je neka druga haljina u modi, a nakon toga će doći i treća., a s trećom i treći stav. Haljine će mijenjati kako ne bi ustuknuli niti centimetar. Naravno, misli se na to da će učinit sve, baš kao što su činili i do sada, da ostanu na istom mjestu – u Saboru. Most od Sabora neće odstupiti niti centimetra, jedino odstupanje bit će modno – odjenut će neku, duhu vremena prikladnu haljinu. Ante Pavelić je imao haljinu za bijeg, a Most ima haljine za ostanak. Jedno i drugo je, dakako, politička i nacionalna transvestija. Petra Mandić i Most se nisu modno uskladili, zato je nastao nesporazum.
Marko Vučetić (foto TRIS/G. Šimac)
