Za sve (vjero)učenike šibenskih srednjih škola u ponedjeljak, 14. rujna, nastava je u prvoj smjeni bila skraćena. Radi mise „zazivanja duha svetoga za početak školske godine“, što je održana u Katedrali sv. Jakova na zahtjev šibenske Biskupije . Nije to prvi put. Jer, u sekularnoj hrvatskoj državi, već godinama na traženje Katoličke crkve nastava se prekida (skraćuje) radi prigodne crkvene propovijedi. Jer, ne može početi školska godina bez blagoslova Crkve. Tako je to, inače, svugdje u svijetu gdje su država i Crkva odvojene. Kad bi se šalili…
U hrvatskom Ustavu kao najvišem pravnom aktu države, u članku 41., decidirano stoji: Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države.
Vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove i upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoć države.
Crkva kao “država u državi”
No, da vidimo kako stvari zapravo stoje. Prije svega, vjerske zajednice kod nas nisu niti jednake pred zakonom niti su odvojene od države. Makar to nije (većinska) Katolička crkva. Ona je iznad i izvan države, neka vrst države u državi. Vrlo često doima se kao da je nadređena državnoj, civilnoj nomenklaturi, nedodirljiva i neprikosnovena u svojoj djelatnosti i svojim zahtjevima. Iako najmoćnija vjerska zajednica u Hrvata, većinska Katolička crkva osniva i svoje škole i učilišta, no, evidentno je da ima ambicije biti iznimno važnim čimbenikom u odgojno-obrazovnom procesu koji se provodi kroz državne škole i ustanove. U protivnom, ne bi se moglo dogoditi da Biskupija zatraži, a škole, obaviještene o svojoj obvezi od županijskog Upravnog odjela za prosvjetu, bespogovorno provode naputak o skraćivanju nastave e da bi vrlo svećenstvo s (vjero)učenicima u tinejdžerskoj dobi zazivalo duha svetoga za početak školske godine. A da ih nitko i ne pita da li to žele ili ne žele, jesu li vjernici ili ateisti, koje su vjeroispovijesti. Sve se to podrazumijeva. Jer sve je organizirano za većinsku zajednicu. Katoličku. Na uštrb drugih predmeta i nastavnog programa.
– Ne znam otkud sada ta pitanja, jer to nije prvi put. Biskupija svake godine organizira misu povodom početka školske godine za učenike svih srednjih škola u Šibeniku. Nastava mora biti skraćena kako bi svi učenici zajedno mogli biti na misi, jer se nastava provodi u dvije smjene, a svaki drugi učenik je putnik, pa se samo na taj način mogu svi okupiti na jednom mjestu u isto vrijeme. Ne mogu reći točno koliko godina to traje, ali svakako se radi o običaju starom više godina. Biskupija proslijedi mail-poruku nama u županiji, kao osnivaču srednjih škola, a mi njihov zahtjev proslijedimo školama. Oko toga nikad nije bilo problema, pa ni zanimanja medija, tako da ne razumijem što je to posebno ove godine – kaže pročelnica županijskog Upravnog odjela za prosvjetu, znanost, kulturu i sport Dijana Ercegović, čudeći se čudom što je uopće o tome pitamo.
No, je li to primjereno sekularnoj državi?
Biskupija traži, škole provode…
– Nije naše da to komentiramo, naše je da provodimo zakone, propise i pravilnike Ministarstva obrazovanja. I ne radi se tu ni o kakvoj odluci, to je naprosto uobičajena praksa, kao što je praksa i da se djeca za dan grada ili općine organizirano angažiraju u proslavama i u njima sudjeluju a to je predviđeno i kroz kurikulum škole. Tako je i s ovom misom, i tu ne vidim ništa posebno- ističe Ercegović. Nema tu nikakve prisile, kaže, kao ni u pohađanju vjeronauka koji je prisutan u školama, s etikom kao alternacijom. Ali većina djece se odlučuje pohađati vjeronauk, jer se ne žele razlikovati od ostalih.
Kao da je različitost, drugačijost slabost a ne bogatstvo…
Doduše, u šibenskim školama je trenutno organiziran samo katolički vjeronauk, jer, kako napominje pročelnica, za drugim, recimo pravoslavnim, nije bilo izraženih zahtjeva. U Kninu se , temeljem provedenih anketa, organizira dopunska nastava za pripadnike srpske nacionalne manjine, ali ne i vjeronauk. Dok, primjerice u Vukovaru postoji čak i posebna škola na srpskom jeziku. Imamo i programe za Rome – pohvalit će nam se Ercegović- ali nemamo takve djece, niti je od škola bilo zahtjeva za takvim programima.
Hrvatska je samo na papiru sekularna država !
Kod nas je Crkva duboko infiltrirana u odgojno-obrazovni proces, ali isključivo Katolička. I njezin utjecaj je sve snažniji, a njezine ambicije sve agresivnije. Iako, u Hrvatskoj , pa tako i u Šibeniku, ima sve više katoličkih škola, Crkva se ne želi zadržati isključivo u tim okvirima, pa pretenciozno nameće svoje potrebe i svoj program i državnim školama. Koje bi, kako kaže Ustav, trebale tek uživati zaštitu i pomoć države u obavljanju svojih vjerskih djelatnosti. Ali, tako je u doista sekularnim državama. A Hrvatska to očigledno nije. Kako kaže prof. Mirjana Krizmanić, ugledna hrvatska psihologinja (u SD, studeni 2013.): Crkva je ušla u sve pore društva i sve više i sve agresivnije nameće svoje stavove. Hrvatska je, izgleda, samo na papiru sekularna država. Pogledajte biskupe koji na dan mrtvih govore da je ova vlast prožeta zločinačkom ideologijom. Vlast koju je izabrala većina naših građana. To lupnu i nikome ništa – reći će prof Krizmanić, zagovarajući logiku „crkvi crkveno, a državi državno“.
Stvar je, međutim, u tome, da Katolička crkva kod nas hoće i crkveno i državno. Osim što je, s obzirom na raspoložive nekretnine, najbogatija institucija u državi, a odnedavno se bavi i turizmom i iznajmljivačkom djelatnošću, svoju imovinu i dodatno multiplicira proračunskim davanjima zasnovanim na međudržavnim ugovorima RH sa Svetom Stolicom iz 1996. i 1998. Zahvaljujući tim ugovorima hrvatski državni proračun na godišnjoj razini za potrebe Katoličke crkve izdvaja oko milijardu kuna, od čega samo za plaće (gotovo 6800 ) vjeroučitelja oko 650 milijuna kuna. No, nije sve u novcu. Nešto je i u moći. U društvenom, a bogme i političkom utjecaju. A tu se Crkva ne može požaliti…
