Vjerojatno sasvim iracionalno, zbog projekcije vlastitih želja na odbojnu stvarnost, uvijek mi se činilo da priča s jedinom strukturnom reformom u zemlji koja je dojučer mantrala o reformama kao Svetom pismu svoje bolje budućnosti, mora na kraju balade ipak imati pozitivan kraj. Negdje, u djeliću jednog režnja moje „sive tvari“ , optimizam me nije napuštao. Čekajući Godota, međutim, dočekala sam i konačni odlazak Borisa Jokića i Ekspertne skupine nakon gotovo dvogodišnjeg pregnantnog rada na Cjelovitoj kurikularnoj reformi (CKR-u), i njihovo brzinsko supstituiranje Šustarovim „trulim, grozdastim voćem“ koje mu je pod nos agresivno tutnuo samodopadni antimasturbant Ladislav Ilčić. Nastao „potpomognutom oplodnjom“ Željke Markić…
Jokićev neoprostivi krimen za propalu „domoljubnu“ nomenklaturu, u kojoj je doista bilo teško preživjeti jer se obračunavala jednako s oponentima kao i međusobno, bila je činjenica da je za voditelja Ekspertne skupine izabran ne kao eksponent ili nedajbože član SDP-a, nego u vrijeme njihova mandata. Za njih je irelevantno što se Jokić jedini odazvao na javni poziv Ministarstva i što je ispunjavao apsolutno sve zahtijevane kriterije za taj posao. Ali, što je Zoranu Milanoviću dobro, to je za Tomislava Karamarka i HDZ antidržavno i nenarodno. I mora biti eliminirano. Brzo i efikasno. Nesposobni, prijetvorni klimavac Šustar nije se u tome baš iskazao spretnošću, pa je kao egzekutor ostavio previše tragova za sobom, ali za njegove je nalogodavce najvažnije da je „nepoćudni element“ odstranjen. Jer je time otvoren prostor za „poćudne“ kako bi mogli provesti srednjovjekovnu restauraciju obrazovnog sustava u Hrvata…
Eliminacija Jokićeva tima dio je HDZ-ova predizbornog scenarija
Boris Jokić (40) rođen je u Zagrebu gdje je završio Klasičnu gimnaziju, te diplomirao psihologiju na Filozofskom fakultetu (paralelno je studirao i ekonomiju), a magistrirao i doktorirao na Sveučilištu u Cambridgeu temom „Znanost i religija u hrvatskom osnovnoškolskom obrazovanju: stavovi i perspektive učenika“. Obrazovanje je njegov životni i profesionalni fokus, a od 2002. zaposlen je u Centru za istraživanje i razvoj obrazovanja Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu. Na posao radije dolazi biciklom nego automobilom, što govori i o njegovoj ekološkoj osviještenosti ali i sportskim preferencijama. Ovaj mladi hrvatski znanstvenik osebujnog lika i stila, afirmirao se kao jedan od najboljih poznavatelja ali i kritičara školskog sustava kod nas, o čemu je često govorio na okruglim stolovima i tribinama, ali i u svojim brojnim znanstvenim studijama i radovima. Obrazovni sustav u Hrvatskoj smatra prosječnim u odnosu na razvijene zapadne zemlje, ali izrazito nesklonim promjenama. Zarobljen je tradicionalizmom, previše oslonjen na faktografiju koja je često sama sebi svrha, a nesposoban educirati mlade za kritičko razmišljanje i propitivanje raspoloživih činjenica koje se često previše dogmatski uzimaju. Jokić drži da hrvatski sustav ne funkcionira kao koherentan od vrtića do fakulteta, da se u našim školama uči ono što nema dodirnih točaka sa stvarnim životom. Baš kako je država preadministrirana i birokratizirana, takva nam je i škola, odnosno cijeli odgojno-obrazovni sustav u kojemu je autonomnost i kreativnost djelatnika bezmalo svetogrđe.
Njegova Ekspertna skupina nije imala osigurane osnovne preduvjete za rad. Od zakonodavnog okvira do financijskih sredstava. To joj je uskraćeno i od Milanovićeve vlade koja je imenovala i njome se više, evidentno nije bavila. Ni u smislu sabotiranja ali ni stvarnog, funkcionalnog podupiranja njezinog rada. HDZ-ov establishment joj je, međutim, odmah počeo „raditi o glavi“. Ali licemjerno, perfidno, kriomice, hineći prema vani spremnost na punu suradnju i neupitnu podršku, a podrivajući ih iznutra stalnim opstrukcijama. Sve je dobilo jasniju formu i namjeru zahtjevom saborskog Odbora za obrazovanje i znanost kojemu je na čelu bila Gordana Rusak (bivša članica Mosta, zatim Hridi, da bi se skrasila u klubu Milana Bandića), da se Jokićeva skupina koja broji sedam članova, proširi s još deset „odabranih“ i Ekspertnom timu nametnutih „odozgo“. Jokić je zahtjev odbio držeći to izrazom nepovjerenja i uvođenje supervizije. Što su Šustarovo Ministarstvo & com. objeručke dočekali. Ekspertna skupina s Jokićem na čelu je ubrzo zatražila razrješenje, i bilo je razvidno da je njihovom kurikulumu odzvonilo. Javnost se digla na noge, na Trgu bana Jelačića okupilo se 50 tisuća ljudi u znak potpore Borisu Jokiću i Kurikularnoj reformi, a ministar se „branio šutnjom“ i prenemagao besmislenim, karikaturalnim kvalifikacijama prosvjeda kao fešte, pozivajući skupinu da se nakon egzaltirane građanske „masovke“ vrati na posao. Zaredali su politički pritisci, pa čak i prijetnje smrću, ucjene, difamacije i optužbe članova Jokićeva tima kojega se pokušavalo javno diskreditirati ne bi li se lakše oktroirali njegovi nasljednici. Veliko finale, čiji je scenarij bio pripremljen i prije dolaska „ autentičnih domoljuba“ na vlast, je uslijedilo srpanjskom najavom Ministarstva o imenovanju novih voditelja ekspertnog tima za CKR koji će reformirati započetu Jokićevu reformu tako da obrazovanje vrate stoljećima natrag…
Šustarizacija Ekspertne skupine
Boris Jokić se oprostio vrlo emotivno od svojih suradnika i prijatelja, pismom u kojem konstatira: Na ovim prostorima ljudi teško surađuju i slabo komuniciraju. Naš je rad pokazao da je i to moguće… Željeli smo pokazati da se složeni procesi u ovoj zemlji mogu izvesti na drugačijim osnovama, da svaki čovjek vrijedi bez obzira na spol, titulu, svjetonazor, dob ili ikoju drugu osobinu. Zajedno s vama, osmišljavali smo bolji sustav odgoja i obrazovanja- onaj u kojem se odgojno-obrazovne radnike, sveučilišne nastavnike i znanstvenike cijeni. Danas je posebno težak dan za nas koji smo prvi počeli graditi taj san…
A to što su Jokić i gotovo 400 djelatnika iz sustava odgoja i obrazovanja entuzijastički radili i snili, bez pretenzija da su baš u svakom segmentu i baš u svakom kurikularnom dokumentu apsolutno ponudili najbolje rješenje, bačeno je u vjetar bez srama i zazora. Šustarizirano, izignorirano, kompromitirano jeftinim politikantskim etiketiranjima koja su poslužila tek kao alibi za potpuno, konzekventno infiltriranje regresivnih ideologijskih matrica u obrazovanje. Koga su pitali smiju li nam to učiniti, s kim su se savjetovali, kako su proveli znanstvenu selekciju i stručni odabir novih „ekspertnih akvizicija“ za kurikularno indoktriniranje novih generacija srednjovjekovnim sustavom vrijednosti?
Pa vrlo jednostavno: agresivnom primjenom političke moći koja računa na svoju samodovoljnost, bez natječaja ili javnog poziva, diktatom propale politike , bez legaliteta, koja je , nota bene, startno planirala obrazovanje u ovoj zemlji predati u ruke nazadnjačkom, nekompetentnom i ostrašćenom „hrašću našeg žita“. A pod krošnjama Hrasta, pokazalo se odavno, baš ništa, osim zabluda i Ladislava Ilčića, ne uspijeva…
Nasuprot Borisa Jokića i njegove sedmočlane ekspertne skupine danas, na čast i hvalu tumoroznog, inferiornog politikanta i poltrona ministra Predraga Šustara, proglašenog najgorim od najgorih ministara obrazovanja i znanosti ikad, imamo nove voditelje Dijanu Vican i Matka Glunčića, izdanke domaćeg „hrasta lužnjaka“ koji je mutirao u GROZD. Imenovani su izravno, političkim dekretom, kojega Ministarstvo, kakve li groteske, pred javnošću brani „kriterijima izvrsnosti i kontinuiteta obrazovne politike“ jer je „kurikularna reforma kao nacionalni projekt, iznad svih političkih grupacija“. U čemu je njihova izvrsnost i koje obrazovne politike su kontinuitet? I po čemu su to iznad politike ako ih je baš ona arogantno nametnula?
Kontinuitet i izvrsnost?! Ilčićeva GROZ-a?
– Kurikularna reforma jedna je od ključnih reformskih mjera kako u Nacionalnom programu reformi 2015. bivše Vlade tako i u Nacionalnom programu reformi 2016. ove Vlade. Dakle- drsko i bezočno će obmanama i lažima Ministarstvo zasuti javnost – riječ je o kontinuitetu obrazovne politike, odnosno nacionalnom projektu koji ne trpi odgodu. Nacionalni program reformi 2016. pozdravila je Europska komisija i naša je odgovornost ozbiljno ga provoditi. Stoga je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta pokrenulo postupak imenovanja povjerenstva čije će zadaće uključivati i analizu i provedbu onih mjera koje su u sklopu ciljeva Strategije u nadležnosti Ministarstva, a koje su ključne za cjelovitu kurikularnu reformu, kao i financijski te pravni okvir za njihovu provedbu kako bi se osigurale nužne pretpostavke za provedbu reforme.
Zanimljivo, baš sve to Ministarstvo je, očigledno smišljeno, Jokićevoj grupi uskratilo. Sva ta gomila floskula, zamagljivanja i zamjena teza proizvedena je u resornom ministarstvu koje je likvidiranjem Jokićeve skupine svjesno opstruiralo reformu i osiguralo njezin diskontinuitet. Jer, njihove novoimenovane perjanice, hrašće koje rađa grozdove opskurnog antiobrazovanja, iliti zaglupljivanja novih generacija starim , kvazimoralnim a u osnovi diskriminatornim srednjovjekovnim stajalištima, ambiciozno jurišaju na zatiranje ukupnog učinka svojih prethodnika. Što se može očekivati od nove voditeljice Kurikuluma, prve rektorice zadarskog sveučilišta, Dijane Vican, kao recenzentice svojedobnog programa zdravstvenog odgoja GROZD-a, udruge kojoj je na čelu nekoć bio današnji najkitnjastiji među „hrastovima“, notorni Ladislav Ilčić, dok svoje čedo nije predao u ruke sestre Kristine Pavlović? Što, osim da GROZD-ov program napokon ovaj put uvede u škole, što joj nije uspjelo dok je bila državna tajnica u Ministarstvu!?
Plenković i “režimski ćorak”
A još ima i Matka Glunčića, profesora sa zagrebačkog PMF-a koji je čak bio i član Jokićevih stručnih radnih skupina i, valjda , podrivao „Jokićevu ekipu“ iznutra. Jer se taj vrli „fizičar“, anticipirajući veliki prosvjed protiv ukidanja Jokićeva tima i blokade CKR-a na Trgu bana Jelačića, 6.lipnja, kao autodestruktivan čin tadašnje Ekspertne skupine, baš na dan prosvjeda ugodno izvalio u fotelji svoga domaćina, osuđenog dilera i filoustaše Velimira Bujanca, gostujući u njegovoj skandaloznoj tvornici za proizvodnju mržnje, Bujici, gdje je lamentirao o „Jokićevoj promašenoj reformi obrazovanja“. Uz ostalo, relativizirajući i njegov znanstveni pedigre, jer „da je ozbiljan znanstvenik ne bi prihvatio raditi tako ozbiljnu stvar u tako kratkom vremenu“. Ne može se u pet mjeseci napraviti ono što se u razvijenim zemljama radi deset godina, tvrdio je znalački, a onda pod istim kondicijama i uz iste „prekratke rokove“ , prihvatio biti Jokić umjesto Jokića. Pa makar ispao režimski ćorak umjesto Jokića.
Stranka Pametno sasvim je pametno primijetila da Vican-Glunčićev tim ima zadaću klerikalizirati obrazovanje i najvažniju od svih reformi u državi kapacitirati onima koji se protive osnovnim postavkama na kojima je građena. Njima je da provode politiku svojih mentora iz Hrasta koji masturbaciju drže nezdravim, bezmalo sotonskim činom i„zlorabljenjem seksualnosti“, a upotrebu kondoma smatraju političkim, vjerskim i zdravstvenim pitanjem, kako to tvrdi Ilčić, vehementno se protiveći uvođenju zdravstvenog odgoja u škole jer je „opasniji od komunističkog programa“, ili su u najboljem slučaju – egal! Razumije se, abortus treba zabraniti a neprirodnu, medicinski potpomognutu oplodnju kao akt protiv Boga trajno prognati iz javnog prostora pravovjernih hrvatskih katoličkih licemjera!
A to besumnje nije trasa koja Hrvastku vodi prema otvorenom, tolerantnom, modernom građanskom društvu. Koje, budimo sasvim precizni, jednako danas obećava ljevica kao i Plenkovićeva desnica. Zar se novi HDZ odrekao Ilčića i svemoćne Željke Markić, nota bene Crkve, čija je ona glasnogovornica? Ako jest, možda je i ovaj oproštaj s Jokićem preuranjen…
