Milorad Pupovac je, očigledno, nakon osam godina neupitne lojalnosti Andreju Plenkoviću, postao najveći apologet šefa HDZ-a, i to , kako izgleda, namjerava i ostati, čak i nakon što ga se Plenković odrekao za “ljubav” Domovinskom pokretu ( zapravo, svome trećem premijerskom mandatu ) koji s HDZ-om ne želi u koaliciju ako u njoj sudjeluje SDSS na bilo koji način. A Plenković bi za održanje na vlasti učinio sve, nekmoli paktirao s protusrpskim DP-om. Pupovcu unatoč. Glatko ga se odrekao. A povrh toga, ispunio je i drugi Penavin uvjet za suradnju, dodatni udar na SDSS, odnosno na tjednik Novosti, kojega država više neće financirati, baš kako je čelnik DP- a i tražio. Kolege novinari i krovna novinarska organizacija, HND, su zgroženi najnovijim odstrelom nepoćudnog tjednika. Pupovac šuti.
Možda Milorad Pupovac zna nešto što mi ne znamo, ali to ga ne eskulpira od grijeha pragmatičnog netalasanja. Naprotiv, njegova šutnja je još teža i opasnija ako je dobio obećanje da će mu Plenković kompenzirati uskraćena sredstva iz drugih izvora, bude li kuco. Jer, ne radi se samo o Novostima. Danas je doveden opstanak manjinskog SNV-ovog tjednika u pitanje, a sutra može biti bilo koji drugi “nepodobni” medij. Zastupnik srpske nacionalne manjine čija su prava i slobode više od svih branili i zagovarali upravo novinari, već zbog same činjenice da su manjina pa time i nezaštićeniji, sada, kada je novinarska ( i ne samo njihova ) egzistencija ugrožena, kalkulira i ne oglašava se. To nije problem koji zahtijeva njegov javni angažman…?
Naravno, bilo je itekako i onih novinara koji su u ime i za račun režima zagovarali diskriminaciju i segregiranje srpske nacionalne manjine, kao što to sada čini ne samo Penava nego i Plenković koji mu ne oponira nego s njime paktira, provodeći njegove rigidne, antimanjinske, prije svega antisrpske zahtjeve. Jasno, uz podršku Plenkovićevih apologeta u novinarskim redovima. Prije svega na javnom servisu. A Pupovac na sve to kaže kako AP nije imao izbora!
Time se, međutim, ne urušavaju samo medijska prava i slobode novinara, nego i temelji demokratskog društva na kojima bi morala počivati jedna pristojna članica Europske unije.
Pupovac je recentnim gostovanjem na N1 televiziji mnoge svojim izjavama ostavio bez teksta. Za njega nema ničeg spornog kad je u pitanju Andrej Plenković kojega olako amnestira od svake krivnje, svakog krivog, nedemokratskog poteza, kao svojevrsno političko božanstvo. A tako se njegova stranka, odnosno sva tri SDSS-ova zastupnika, ponašala i tijekom proteklih osam Plenkovićevih premijerskih godina.
SDSS-ovci su glasali i za izbor Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika, iako potpuno svjesni njegove krimogene veze sa notornim Zdravkom Mamićem, s kojim se potajno sastajao i kad je Mamić bio u statusu osumnjičenika, ali i kasnije kad je bio pod istragom, a njegov predmet se vodio na sudu na kojem je Turudić bio sudac i predsjednik. Bilo je ili glasati uz premijera, ma o čemu da se radilo, ili odluka neće proći, jer je cijeli mandat vladajuća većina funkcionirala na rubnih 76-77 ruku. A Pupovac nije htio biti onaj koji će rušiti vladu Andreja Plenkovića, ma što on zastupnicima stavljao na klupe, ponajmanje zbog toga izletjeti iz vladajuće koalicije. Jer, “žetoni” su čekali….
Njegov odgovor na pitanje zašto su zastupnici SDSS-a glasali za Ivana Turudića, više je nego zanimljiv.- Okolnosti su- kaže- za nas” bile tijesne i skučene” , “nisu bile pitanje usklađenosti onoga što smo mi u tom trenu zastupali i onoga kako smo glasali”. Što to, zaboga, znači?
SDSS je glasao i za lex AP, rigidne izmjene Kaznenog zakona kojima se uvode kazne do tri godine zatvora za curenje informacija iz izvida, a novinarima prijeti neviđenom presijom kako bi otkrili svoje izvore. Lex AP je imao samo jednu funkciju: spriječiti neugodne informacije o prljavim, kriminalno-koruptivnim radnjama Plenkovićevih suradnika u HDZ-u i vladi ( pogotovo ). Dakle, nije bitno što se krade, podmićuje, pogoduje, važno je da se o tome ne zna, da javnost za te informacije ostane zakinuta. I to je SDSS podupirao. S kojim motivima, kako i zašto ako je Srpsko narodno vijeće kojemu je Pupovac na čelu osnivač i vlasnik tjednika Novosti čiji se nagrađivani novinari također bave istraživačkim novinarstvom i razotkrivanjem afera nikad skandaloznijeg establishmenta?!
Kad su ga na N1 televiziji upitali o lex AP-u koji legalizira progon onih koji javnosti ( novinarima ) otkriju informacije iz policijskih izvida, Pupovac je gotovo lakonski odgovorio:
-Mislim da je reakcija na lex AP postala dio kampanje, to nije toliki bauk, po putu se popravilo i napravilo se mnogo– ustvrdio je, ne mareći za ocjene novinarske struke, civilnog društva, oporbe koji su energično ustali protiv spornih izmjena KZ-a jer se njima nesporno ugrožava sloboda medija i novinara. Zakonom se djeluje preventivno i na zviždače i na novinare. Prvi će dobro razmisliti prije negoli odluče novinarima dati informaciju, a drugi, bez zviždača nemaju nikakve šanse pljačku i korupciju razotkriti. Na taj način građane Hrvatske Plenković namjerava držati u iluziji kako žive u uređenoj pravnoj državi u kojoj nema kriminala i korupcije. Jer, što se ne zna, što nije objavljeno, to se nije ni dogodilo. To su samo zli novinari, neprijatelji Hrvatske sustavno tendenciozno i zlonamjerno producirali…To je bila ta “osovina zla”, kako je svojevremeno detektirao AP prokazujući Telegram, Indeks, N1, 24sata i Nacional kao “udruženi poduhvat” koji misli da može nekažnjeno raditi o glavi HDZ-u i njegovim prvotimcima.
O tome Pupovac tek kaže:
– To su politički sukobi između političkog novinarstva i političkih ljudi ( ?! ) . Je li svjestan posljedica takve benevolencije spram krajnje nedemokratskog stigmatiziranja medija?
Vrhunac Pupovčevog oportunizma i krajnje nekritičkog odnosa prema AP-u je pitanje financiranja Novosti. Kad ga je novinar N1 upitao kako komentira najavu DP-a da će tražiti zabranu daljnjeg financiranja Novosti, tjednika SNV-a, novcem državnog proračuna, Pupovac je rekao:
–Jedna je stvar sudjelovanje ili ne SDSS-a u parlamentarnoj većini. Druga je stvar poticanje vjerske mržnje i segregacije. To rade iz DP-a. Ograničavanje slobode medija, jer u Novostima pišu nagrađivani istraživački novinari, što se nekom u svijetu biznisa kojem pripada i Radić, ne sviđa to istraživačko novinarstvo, to je jedan problem, ali tu vrstu gušenja slobode medija ne radim ni ja kao vlasnik, osnivač, niti država, a kamoli neka stranka. To bi bio totalitarizam, u najgorem mogućem smislu.
Već sutradan Ivan Penava je javno potvrdio da se Andrej Plenković suglasio s njihovim zahtjevom ( nije imao ništa protiv ) da se Novosti više ne financiraju proračunskim sredstvima. Dakle, što bi rekao Pupovac, imamo “totalitarizam u najgorem mogućem smislu”. Ali, iako se prijetnja DP-a obistinila, a Novosti uvrštene na listu za odstrel, Milorad Pupovac se oko toga sada ne oglašava. Što bi tek bilo da su posrijedi neke druge novine, drugi mediji, recimo neovisni i neprofitni, koji živi isključivo od projekata koji se alimentiraju iz državne Agencije za elektroničke medije, a sukladno zakonu o poticanju medijskog pluralizma kroz osnaživanje “medija zajednice”, odnosno “trećeg sektora” ? Ne bi ni trepnuo. Za Novosti će se već pobrinuti, riješit će to “ispod stola” s AP-om, a zauzvrat bit će mu tiha, neprimjetna, ali pouzdana, podrška kad god zatreba.
Dobro reče bivša premijerka Jadranka Kosor :- Veli Čuvar suhog zlata da će oni biti izvan vlade po “vlastitoj odluci”. I da AP nije imao drugog izbora. I da on podupire AP ali ne i DP u vladi. I da će se AP “znati nositi sa izazovima”. I da je za sve kriv ZM. To može samo ljubav.
Je li AP zapravo novi FT? Tuđman je svojedobno ugasio Feral Tribune, AP bi mogao Novosti. Dakle, opet idemo prema bespućima HDZ-ove zbiljnosti…
Nevjerojatno.
