Sinoć je u šibenskom kafiću Domald održana promocija knjige ‘Svoju zvizdu slidin’, novinara i pjesnika Momčila Popadića. Dvadeset i tri godine nakon njegove smrti, prisjetilo ga se više od stotinu šibenskih štovatelja.
Maro Nejašmić Banić, Damir Šarac, Živana Podrug, Jordanka Grubač, Jakša Fiamengo (Foto: Hrvoslav Pavić)
„Vi ste njegove pjesme“, sažeo je priču o Momčilu Popadiću, književnik i pjesnik Jakša Fiamengo na sinoćnjoj promociji knjige „Svoju zvizdu slidin“ u Šibeniku. Caffe bar Domald bio je umalo pretijesan da primi kolege, prijatelje i štovatelje ovog čuvenog novinara Slobodne Dalmacije (ili „Novine“ kako ju je Popadić nazivao), autora nezaboravnih reportaža, urednika Biltena MDF-a i stihoklepca koji nam je podario „Tonku“, „Skitnicu“, „Oprosti mi pape“, „Košulju plavu“ i mnoge druge šansone.
U intimnom okruženju, u blizini šanka – što bi se Popadiću, kažu njegovi nekadašnji znanci, posebno svidjelo – pjevalo se, čitalo, prisjećalo, smijalo i plakalo. Među publikom su se skrivali Popadićevi kolege i prijatelji, od splitskog fotografa Jadrana Babića do šibenskih novinara (nešto) starije generacije. Bila je tu i Tonka Popadić, ona od koje je Momčilo tražio da kaže „cvrčak“ ili „more“. „Živio je kako je pisao, pisao je kako je živio“, podvukao je Jakša Fiamengo, ispričavši i pokoju anegdotu o novinaru koji nas je premlad napustio prije 23 godine.
Ibrica Jusić (Foto: Hrvoslav Pavić)
Šibenska promocije knjige, u kojoj su sabrane Popadićeve reportaže, pjesme i humoreske, imala je jednu dimenziju više od nedavne splitske. I to ne samo zbog nikad dokazane želje Šibenika da bude bolji od Splita, već zbog činjenice da smo iz ruku, usta i suznih očiju šibenske novinarke Jordanke Grubač dobili uvid u Popadićeve razglednice koje su se protezale kroz cijele osamdesete. Zadnja je stigla nekoliko tjedana prije Popadićeve smrti i onaj tko će danas tvrditi da mu se sinoć u Domalda tada nije steglo grlo, laže. „ Uz ime i adresu često mi je dodavao svoje nadimke. Zvao me je razbijačica kamiona, rijetkopisač, dijete milog pogleda, brodovlasnik, neodgojena, ružnoprsta, velecijenjena, Pinokio, čudovište, monstrum…“, prisjetila se Jordanka Grubač. „Ljubim te u nos, a tu ima puno posla“, glasilo je tekst na jednoj od razglednica.
Nekadašnja novinarka Živana Podrug prisjetila je Popovih dana na mjestu urednika Biltena MDF-a, glumac Maro Nejašnić Banić pročitao je ulomke Momčilovih reportaža, a razloge objavljivanja knjige objasnio je njezin urednik, Damir Šarac, novinar Novine. „Slijedeći svoju zvizdu posipao je zvjezdanim prahom stranice Nedjeljne i Slobodne Dalmacije, dalmatinsku šansonijersku scenu, ostavio je nešto svog čudesnog talenta po svim jadranskim gradovima i škojima“, rekao je Šarac.
I pjevalo se. Vojislav Marković i Nino Nimac, uz pomoć okupljenih, otpjevali su „Tonku“, „Skitnicu“ i još poneku, a Ibrica Jusić izveo je „Kruh i sol“ te „Budi dobra“, obje Popadićeve. Kad su se suze obrisale, jelo se i pilo. Baš onako kako bi i glavni junak sinoćnje priče volio.
Jordanka Grubač i Jakša Fiamengo (Foto: Hrvoslav Pavić)
