Predstečajna nagodba u slučaju TLM Aluminiuma nije uspjela. S čak 78 posto glasova vjerovnici su odbacili predstečajni plan vlasnika, ruskog poduzetnika Igora Shamisa, koji je ponudio za 35 milijuna eura otkup dugova tvrtke koji su premašili 63 milijuna eura. K tome, Shamis nije danas mogao vjerovnicima podastrijeti ni uvjerljivo, neopozivo bankovno jamstvo za svoje ulaganje, nego je zatražio poček do 27. listopada kada bi, navodno, mogao dokumentirati čvrstu garanciju jedne svjetske bankovne kuće. Umjesto toga, vjerovnici su odlučili šibensku Tvornicu poslati u stečaj. Što ne znači likvidaciju, nego prodaju tvrtke u stečaju slovenskom Impolu koji je zainteresiran nastaviti proizvodnju aluminija u Šibeniku i to znatno povećanim kapacitetom od dosadašnjeg.
Odluka TLM-ovih vjerovnika nije dobro sjela radnicima i sindikatima u TLM-u. Dio njih je vrlo skeptičan prema budućnosti nakon stečaja, a osobito članovi Sindikata metalaca Hrvatske – industrijskog sindikata, kojega predvodi Vedran Dragičević. No, nasuprot njihove skepse stoji optimizam Hrvatskog sindikata metalaca pod vodstvom Zdravka Burazera koji se nada da bi ovo za TLM, napose za njegove Valjaonice, mogao biti novi početak.
TLM u stečaj, vlasnik u luksuzni D-Resort Mandalina
Zanimljivo je da su na zadnjem ročištu u predstečajnoj nagodbi za TLM ključni vjerovnici, poput Jadranske banke koja od šibenske aluminijske tvrtke potražuje čak 17 milijuna eura, ili Adriala, odbili Shamisov plan restrukturiranja Tvornice, uvjereni da je to još jedan pucanj u prazno ruskog biznismena. Procijenjeno je, naime, da je Igor Shamis imao dovoljno vremena tijekom proteklih sedam mjeseci otkako je preuzeo TLM od bivših vlasnika Marka i Lorana Pejčinoskog (tvrtke Euris) da investira u Tvornicu, osigura dobavu sirovine i nastavak proizvodnje, što on nije učinio. Umjesto toga gomilao je troškove i dug TLM-a, koji je tijekom njegova “mandata” premašio 70 milijuna kuna, pa je svaka nada u mogući oporavak tvrtke pod paskom ruskog vlasnika pala u vodu. Nota bene, Shamis je pokazivao iznimne sklonosti luksuzu na račun tvrtke, pa je odnedavno smješten u ekskluzivni D-resort u Mandalini.
Shamis se pokušao preventivno “oprati” od bilo kakve odgovornosti za eventualni stečaj, pa je uoči zadnjeg ročišta sazvao konferenciju za novinare i najavio svoje najnovije planove za otkup dugova TLM-a uz jamstvo jedne respektabilne bankarske kuće, koje, međutim, tek treba pribaviti. Tvrdio je da je za sve, pa i mogući stečaj, kriv njegov ortak koji ga je i doveo u Hrvatsku i TLM, Marijan Stričević, iako je riječ o osobi od njegova svojedobnog najvećeg povjerenja.
Vjerovnici otvorili vrata Impolu
Shamisova ponuda nije impresionirala vjerovnike, oni su ga s iznimno visokim postotkom odbili, i sada slijedi administrativna procedura u kojoj će drugostupanjsko tijelo (s predstavnicima Ministarstva financija i Ministarstva gospodarstva) morati riješiti žalbe četiri tvrtke, od kojih je samo jedna osnovana i to ona TLM d.d. koja može biti ili povučena ili prihvaćena. Neslužbeno saznajemo da će TLM d.d. vjerojatno povući žalbu, a nakon toga će FINA pokrenuti postupak stečaja. Ukoliko bi žalba bila prihvaćena, TLM Aluminium bi dobio dodatni rok od 60 dana za izradu novog plana koji bi morao biti potkrijepljen čvrstim bankovnim jamstvom da bi ga vjerovnici uzeli u obzir i eventualno prihvatili novi Shamisov program. Ta je opcija, tvrde dobro upućeni u zbivanja u TLM-u, malo izgledna pa se zapravo očekuje da bi administrativo-tehnički dio posla mogao biti riješen za tri tjedna, nakon čega bi stečajni upravitelj prodao nekretnine, opremu, strojeve, zgrade i zemljište slovenskom Impolu koji je odavno iskazao interes za TLM kroz obvezujuću ponudu. Doduše, kako to tvrdi savjetnik Igora Shamisa, bivši predsjednik uprave TLM Aluminiuma, Branimir Lepur, teoretski je moguće da se i aktualni ruski vlasnik javi s ponudom za otkup TLM-a u stečaju. Realno, za to su male šanse, i čini se da je sada svima cilj što prije okončati proceduralna pitanja kako bi se pokrenula proizvodnja i TLM vratio u život.
Impol, koji već mjesecima figurira kao najozbiljniji kupac TLM-a, planira investirati u šibensku tvrtku oko 70 milijuna eura, povećati proizvodnju na čak 110 tisuća tona aluminija, i zaposliti oko 400 od sadašnjih 600 radnika. Dio zaposlenih će po logici biološkog odljeva otići iz tvornice s otpremninom, a dio, računa se oko 50-ak, će na burzu. Ipak, najveći broj zaposlenih nastavit će raditi i uz novog vlasnika.
Sindikati od nezadovoljstva do optimizma
U Sindikatu metalaca kojeg vodi Vedran Dragičević, s ovakvim razvojem događaja nisu nimalo sretni. Za njih je stečaj bio najnepoželjnija opcija, pa makar i s preustrojem. Zagovarali su ulazak slovačkog (neimenovanog) fonda u TLM koji je navodno iskazao interes, ali pod uvjetom da se dio dugova tvrtke briše. No, predstavnici toga fonda nisu nikad u Ministarstvu gospodarstva službeno prezentirali ni svoje mogućnosti ni namjere, pa je i sam fond ostao poprilično suspektan u svojim ambicijama s TLM-om.
Drugi TLM-ov sindikat, HSM, na čelu sa Zdravkom Burazerom, s više optimizma i vjere gleda na ovakav epilog trakavice sa šibenskim aluminijem. Psihološki je, kažu, teško prihvatiti stečaj, ali za TLM Aluminium to može biti novi početak, a za Šibenik šansa za opstanak aluminijske industrije koja bi, drže, u budućnosti mogla rasti i biti izvor novog zapošljavanja.
