Povodom međunarodnog dana čišćenja otpada iz okoliša, hrvatska podružnica međunarodne organizacije Greenpeace je u suradnji s Parkom prirode Telašćica organizirala čišćenje uvale Kobiljak na Dugom otoku. Nakon što su prikupili nešto smeća, kasnije su analizirali strukturu plastičnog otpada, te izdvajali prozvođače istoga. Analizom prikupljenog otpada iz te uvale su, kažu, došli do zaključka da su određene robne marke posebno zastupljene pa pozivaju tvrtke i korporacije na odgovornost za plastiku koju plasiraju na tržište. Ovaj put pozivaju i ministra Ćorića, da se založi za ambiciozniju varijantu Direktive, koja bi uključivala i osnažene mjere proširene odgovornosti proizvođača, budući je u tijeku donošenje direktive EU o smanjenju učinaka određenih plastičnih proizvoda na okoliš. Valja vidjeti koliko će navedeni ministar biti uznemiren njihovim pozivom.
Inače, Greenpeacovci su na primjeru smeća iz uvale na Dugom otoku zaključili i kako značajan dio onečišćenja pripada robnim markama korištenim u Hrvatskoj, suprotno, kako tvrde, uvriježenom mišljenju da se radi isključivo o plastici iz susjednih zemalja. Zbrajali su plastične boce, čepove i ostalu plastičnu ambalažu pa su načinili i svojersnu top listu smeća, koja po njima izgleda ovako:
- Jamnica / Jana
- Coca Cola
- Karlovačko
- Dukat
- Βιτάμ (Bitam, grčki margarini, maslaci… op.a.)
Strani tzv. nautičari piju domaću vodu pa je odbace u naše plavo more
Ipak, poznavatelji otpadnih i drugih neprilika u hrvatskom priobalju će h upozoriti kako im je zaključak pomalo ishitren, jer se u obilasku otočnih uvala, najfrekventnijih sidrišta u kojima najčešće sidre oni koji unajme jedrilice i glisere iz chartera, i u podmorju i na obalama jasno vide kako su najveći zagađivači upravo tzv. nautičari charteraši. Dobar dio posada takvih sezonskih plovila nema pojma o važnosti očuvanja mora, pa isto koristi kao kantu za smeće, posebice u smislu odbacivanja na brodu popijenih nebrojenih boca i limenki piva ili vode.
Tako je u ovom trenutku u takvim najposjećenijim uvalama na dnu mora vidljiv katastrofalan prizor: limenke i boce, pa opet limenke i boce. Činjenica kako se uglavnom radi o nekim domaćim proizvođačima ne upućuje kako je za to odgovorno domaće stanovništvo, nego mahom tzv. nautičari, a koji prije svakog krstarenje nabavku pića i hrane obavljaju u domaćim supermarketima. Naši domaći zagađivači su i dalje zaduženi za bacanje automobilskih guma, WC školjki, akumulatora i sličnog nešto krupnijeg otpada.
More, ljudi, obale, smeće
– Ružni prizori onečišćenja jadranskih plaža plastičnim otpadom su postali uobičajeni čak i u najzaštićenijim područjima, kao što su nacionalni parkovi i parkovi prirode. Akcije čišćenja plaža nisu dovoljne da se velike količine plastike uklone iz okoliša, nego se problem treba hitno rješavati na izvoru. “Svi snosimo odgovornost. Postoji tendencija da za onečišćenje našeg mora krivimo nemarne turiste i otpad iz Crne Gore i Albanije. Na dvije od tri lokacije pretežno smo pronašli hrvatske robne marke. Analize koje smo proveli na otocima ukazuju da plastični otpad ovisi o zemljopisnom položaju i morskim strujama. Radi se dakle o problemu koji nema nacionalni identitet i ne poznaje granice. Osim ulaganja napora da mijenjamo navike i kulturu bacanja, odgovornost napokon moraju preuzeti i korporacije koje na tržište plasiraju ogromne količine plastične ambalaže. Iskorjenjivanje kulture bacanja i okretanje višekratnim materijalima moraju podržati i sami proizvođači. Tvrtke moraju osvijestiti da svi zajedno snosimo posljedice njihovog poslovanja i stjecanja profita. Normaliziranjem i nametanjem jednokratne upotrebe i uvjeravanjem javnosti da je plastika jeftina, praktična i sigurna, korporacije zarađuju novac na račun okoliša. O tome se mora govoriti u javnom prostoru i njihova odgovornost se treba zakonski regulirat – izjavila je Petra Andrić, voditeljica Greenpeaceove kampanje.
Dakako, Greenpeace, kao i obično, poziva građane da se uključe i potpišu PETICIJU protiv plastike za jednokratnu upotrebu.
Evo i nekoliko fotografija s Greenpeaceove akcije.
