Smeće (ilustracija: wikimedia commons)
Kadroviranje je sama suština hrvatske politike. Smisao izborne pobjede je osvajanje vlasti da bi se stranačke postrojbe pravilno rasporedile na sve dobro plaćene i radno nimalo zahtjevne, sinekure. Posljedice su katastrofalne. Sa svakom smjenom vlasti broj podobnih partijskih parazita na grbači poreznih obveznika se poveća. Gubitnike , bilo SDP-ove ili HDZ-ove, treba na brzinu zbrinuti gdje je još moguće, a pobjednici (SDP-ovi i HDZ-ovi) su se već nekontrolirano razmilili posvuda. Nitko i ne pita tko je za što stručan, koliko je obrazovan i sposoban, jedini je kriterij stranačka legitimacija. I onda imamo posve intrigantnu situaciju da jedan vjeroučitelj (Igor Friedrich ) u šibenskoj Ekonomskoj školi figurira kao spasonosno rješenje za novog ravnatelja samo zato što je za HDZ podoban, a kolektivu prihvatljiv jer je svakako „manje zlo“ od onoga zbog kojega je pola zbornice bilo na bolovanju. S trenutnom v.d. ravnateljicom (Diana Vodanović) koju je stranka (HDZ), preko svojih ljudi u školskom odboru instalirala, kolektiv ne funkcionira.
No, ona se ne da. Ali više nije tako sigurna kao ranije, kada se zaklanjala iza svojih moćnih stranačkih zaštitnika (EU-ranga), pa pred novu izbornu rundu traži odgovarajuću „izlaznu strategiju“. Navodno se „nevoljena ravnateljica“ kandidirala na natječaj za ravnatelja druge škole (Industrijske), a govori se da pretendira, zlu ne trebalo, i na mjesto zamjenice direktora Regionalnog centra za gospodarenje otpadom Bikarac. Neki tvrde da je time u HDZ-u stvorila pravu pomutnju. Jerbo, oni već svoga „konja za trku imadu“. Ta je funkcija rezervirana za Čedu Petrinu, kažu. Tko je njoj (Vodanović) rekao da se tamo kandidira?! I pred nama je potencijalni teatar: vjeroučitelj za ravnatelja škole, a ravnateljica na gradskom deponiju. Ovisno što će stranka reći o tome, odnosno tko će od kandidata imati jači stranački adut u rukavu…
Gradski deponij kao prestižna sinekura
Svakako Bikarac je od nekadašnjeg gradskog smetlišta postao prestižna sinekura za kojom se mnogi jagme. Gradska čistoća postala je pretijesna za sve one kojima je trebalo osigurati plaću… Zato je Bikarac pod hitno stavljen u funkciju radi koje je i izdvojen iz Gradske čistoće! To je novo utočište za HDZ-ove podobnike… Priča o tvrtki RCG Bikarac više je nego zanimljiva. Bio je to projekt kojega je pokrenula i realizirala šibenska Gradska čistoća, skup i ambiciozan, a dobrim dijelom naslonjen na EU fondove. Ukupna vrijednost projekta, zamišljenog u tri faze, je oko 60 milijuna eura, a u cijelosti bi trebao biti završen 2025. godine.
Prvu fazu uspješno je obavila uprava koju je postavila SDP-HNS-ova gradska vlast. Njima nije bilo ni na kraj pameti Bikarac odvajati od Gradske čitoće, jer za to nisu nalazili nikakvog racionalnog ni funkcionalnog razloga. Ali, županijska, HDZ-ova nomenklatura, na čelu sa županom Goranom Paukom, upirala je u to da se RCG Bikarac izdvoji i konstituira kao samostalna, županijska tvrtka. Dok je Šibenikom upravljala „lijeva vlada“ takvo što nije bilo moguće. Ali, dočim je HDZ dobio izbore u ljeto 2013., Pauk je, stigao u gradsku upravu da bi na prvoj konferenciji za novinare tek izabranog gradonačelnika Željka Burića, „pomogao“ kolegi utvrditi gradske prioritete. A gdje ćeš većeg gradskog prioriteta nego gradsku firmu preimenovati u županijsku!?
Županijska tvrtka u stopostotnom vlasništvu Grada (?!)
Rečeno, učinjeno. Gradsko vijeće Šibenika, u rujnu 2013., stranački disciplinirano, donosi odluku da se iz Čistoće izdvoji RCG Bikarac. – Bit će to županijska tvrtka – objasnio je vijećnicima gradonačelnik Burić – u stopostotnom vlasništvu Grada“ (!???) U projekt Bikarac uloženi su milijuni eura što eurospkog (EU fondova), što državnog (Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost) što gradskog (Grad Šibenik) novca. Ni jedne jedine lipe županijskog ili novca drugih jedinica lokalne samouprave. Važno je bilo samo dobiti upravljanje novom tvrtkom. Jer, to znači samostalno računovodstvo, upravu, zaposlenike, nadzorni odbor… cijeli niz novih prilika za stranku i njezine ljude. A teret njihova uhljebljenja plaćat će Šibenčani povećanom cijenom odvoza smeća.
Kad se tvrtka osnovala, ekipirala, njezin prvi direktor Robert Podrug ubrzo je obznanio, i prije odluke o načinu zbrinjavanja otpada, da će građane odvoz smeća svakako skuplje stajati. I svakim danom u svakom pogledu skuplje. Proporcionalno broju HDZ-ovih akvizicija koje treba uhljebiti. Ta Bikarac je samo zato i „izmišljen“ kao zasebna firma. Samo zato je pod svaku cijenu morao i biti pod županijskom, a ne gradskom „kapom“. Jer, u Gradu se vlast s vremena na vrijeme i mijenja, pa HDZ povremeno mora, voljom birača uzmaknuti pred SDP-om. U županiji takva se iznenađenja ne događaju. Zato je bilo sigurnije i praktičnije, per fin, isplativije, da RCG Bikarac bude županijska tvrtka. U koju se mogu ukrcavati svi nezbrinuti, ili neadekvatno zbrinuti stranački vojnici. Svejedno Petrina ili Vodanović, ili tko treći, a bit će mjesta i u NO za ambicioznije i „zaslužnije“…
