Na prostoru nekadašnjeg gradskog deponija, a danas regionalnog, Šibensko-kninskog Centra za gospodarenje otpadom Bikarac, korak po korak, rješenje po rješenje i projekt buduće energane, odnosno postrojenja za energetsku oporabu goriva iz otpada i muljeva iz uređaja za obradu otpadnih voda, prvi takve vrste u Hrvatskoj, sve je bliže realizaciji. Iako dobar dio javnosti otvoreno izražava otpor protiv energane, zabrinut zbog mogućeg štetnog utjecaja na okoliš i zdravlje građana izloženih emisijama štetnih plinova iz postrojenja, ali i zbog straha da će Šibenik time postati veliki deponij za otpad sa šireg dalmatinskog područja. Sve to, naravno, u Gradu i CGO-u Bikarac demantiraju, ponavljajući da će javnost o svemu na vrijeme biti obaviještena kada studija izvodljivosti i ekonomske opravdanosti, zajedno sa studijom utjecaja na okoliš, budu završeni. U međuvremenu, Ministarstvo zaštite okoliša, 31. ožujka 2026., izdalo je Rješenje Centru za gospodarenje otpadom Bikarac -Šibenik o prihvatljivosti izgradnje energane za ekološku mrežu ( ! )
Ako može energana biti usred Beča, može i usred šibenskog gradskog deponija, logika je vlasti koju Šibenčani slušaju već godinama. No, ta logika zanemaruje mentalitetske razlike između Bečlija i Šibenčana, uređenost sustava jedne Austrije i jedne Hrvatske…
Rješenje o prihvatljivosti za ekološku mrežu se izdaje na rok od 4 godine, i ono je korak do Studije utjecaja na okoliš koja bi, kako nam je rekao direktor CGO Bikarac Robert Podrug, trebala biti završena u lipnju te predana na uvid i mišljenje Ministarstvu zaštite okoliša.
Na naše pitanje znači li to da građane, protivno obećanjima lokalne vlasti, nitko ne kani pitati „ za zdravlje”, Podrug odlučno napominje: „Ni govora! Studija bi trebala dobiti mišljenje Ministarstva do kraja ove, odnosno početkom iduće godine, i tada ide na javni uvid pred građane, koji će imati prilike u mjesec dana javne rasprave reći sve što ih muči, iznijeti dvojbe koje imaju, tražiti odgovore na sva pitanja.”
Podrug je nedavno u prilog energane na rubu Šibenika, iznio podatak da prosječno najduže u Europi žive stanovnici talijanskog Bolzana, usred kojeg se nalazi takvo postrojenje, što je valjda trebalo uvjeriti sve „nevjerne Tome” da je energana samo dobitak, a ne potencijalna prijetnja za zdravlje građana i okoliš ( ?! )
Kako bilo, javnost će biti informirana, bit će joj prezentiran idejni projekt energane i dobit će svoju priliku. No, dojam je da se s negativnim stavom građana apsolutno ne računa jer svi koraci koji se poduzimaju, dokumentacija koja se izrađuje, pripremne aktivnosti koje se provode, sve to nešto košta i teško je vjerovati da bi sav taj novac mogao biti bačen u vjetar u slučaju da građani odluče reći „ne” šibenskoj energani. Politika je odlučila da je projekt energane višestruko isplativ, da smanjuje količine otpada na odlagalištima proizvodeći energiju iz otpada, a troškovi obrade i zbrinjavanja otpada na drugim lokacijama postaju znatno niži. A građanima je to prihvatiti, jer će u svemu ionako politika presuditi. Šibenik bi prvi dobio kružni sustav gospodarenja otpadom, na kraju kojega je energana kakvih je u zapadnoj Europi danas bar 500 koje iz otpada proizvode električnu i toplinsku energiju, više puta su se pohvalili iz lokalne vlasti.
U prilog energani šibenski gradonačelnik Željko Burić isticao je i da energana u Bolzanu, inače ogledni model za potencijalno postrojenje na Bikarcu, već cijelo desetljeće opslužuje više od stotinu gradova i općina i godišnje obradi oko 130 tisuća tona otpada, dakle, dvostruko više od predviđenog kapatiteta šibenske energane. A nalazi se na rubu Nacionalnog parka Južni Tirol.
Nasuprot onoj u Bolzanu, „planirani zahvat u Šibeniku se nalazi izvan područja ekološke mreže. Na udaljenosti od 1,5 km nalazi se Područje očuvanja značajno za vrste i stanišne tipove ( POVS )- Morinjski zaljev, dok se na udaljenosti od 3,1 km nalazi POVS- Područje oko Dobre vode”, navodi se u obrazloženju Rješenja o prihvatljivosti za ekološku mrežu koje je recentno izdalo Ministarstvo zaštite okoliša.
Između ostalog, u Rješenju se decidirano kaže: „Za planirani zahvat se mogu isključiti mogućnosti značajnih negativnih utjecaja na ciljeve očuvanja i cjelovitost navedenih područja ekološke mreže”. Svako slovo ovog akta potpisuje viša savjetnica Ministarstva Marija Petras. Pa, ako se sutra realnost sudari s ovom pretpostavljenom, da građani znaju kome se trebaju obratiti…
Šibensko-kninski župan Paško Rakić, neposredno nakon izbora, čvrsto je obećao da će građani odlučiti žele li energanu ili ne. Kada potkraj godine na javnom uvidu bude studija planiranog zahvata i građani možebitno kažu „ne” takvom projektu, hoće li Rakić stati uz njih?
Prije više od četvrt stoljeća na šibenskom području je izgrađena prva spalionica otpada u Hrvatskoj. Na otoku Zlarinu. Bila je to donacija, vrijedna milijun dolara, američkog Zlarinjana Ante Maglice, jednog od naših najpoznatijih i najuspješnijih iseljenika, inovatora i proizvođača poznatih maglite baterijskih lampi. Svaki dio ugrađen u zlarinsku spalionicu, po tehnologiji vrlo sličnu onoj bečkoj, stigao je ravno iz Amerike, ali postrojenje nikad nije upaljeno.
Maglica je bio spreman financirati izgradnju objekta, postrojenje, vozila i šest mjeseci rada, a potom je njezino funkcioniranje trebala preuzeti nadležna gradska tvrtka. Ali, tada je predloženo da Magličinu spalionicu koriste i drugi šibenski otoci, što je za njega bilo neprihvatljivo i tako je milijun dolara vrijedan objekt zapao u draču i otišao u zaborav. Danas je spomenik tipičnoj hrvatskoj neracionalnosti i – gluposti!
Pitali smo direktora CGO Bikarac Roberta Podruga i je li Grad Šibenik ostao pri tome da bi se postrojenje gradilo samo za lokalne potrebe ili se broj korisnika energane povećao.
– U početku smo zaista namjeravali graditi postrojenje samo za potrebe naše županije, ali se pokazalo da je to ekonomski neisplativo. Županija bi godišnje mogla maksimalno prikupiti oko 20 tisuća tona otpada nakon odvajanja i recikliranja, a da bi projekt bio isplativ potrebno je bar 70-80 tisuća tona otpada. Tako da će se u postrojenju na Bikarcu energetski oporabljivati gorivo iz otpada CGO Biljane Donje, CGO Lećevica, CGO Lučino razdolje i naravno, CGO Bikarac.
A upravo na tu opasnost su Šibenčani upozoravali kada su izražavali otpor prema budućoj spalionici, otvoreno poručujući da ne žele biti dalmatinski deponij. Tada ih se uvjeravalo da se u Šibenik neće dovoziti tuđe smeće jer sve ostale županije grade ili su već izgradile svoje centre za gospodarenje otpadom, a Šibenik je sa svojim centrom dosad napravio najviše. Energana bi se gradila baš u Šibeniku, objašnjavao je ne tako davno gradonačelnik Željko Burić, zbog iznimno dobre suradnje koju Grad ima s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost pa su baš Šibeniku odobrena sredstva za financiranje studije izvodljivosti i projektno-tehničku dokumentaciju za buduće postrojenje.
Oni s nešto dužim pamćenje, međutim, sjetit će se i ne baš dobrih iskustava grada Šibenika s rečenim Fondom u slučaju sanacije zemljišta bivše Tvornice elektroda i ferolegura…No, to je neka druga priča, ali za Šibenik je trebala biti poučna, a kako vidimo, brzo se transformirala u apologiju jedne kontroverzne vladine institucije čiji su čelnici svojevremeno bili i pod istragom…Svemoćna politika.
