Jakov Bilić po treći put je izabran za ravnatelja šibenskog HNK. Kako neslužbeno saznajemo, Kazališno vijeće je o Bilićevom trećem mandatu odlučilo s uvjerljivih 4 : 1. Njegova protukandidatkinja, glumica i voditeljica Dramskog studija “Ivana Jelić” Oriana Kunčić, nije dobila podršku Kazališnog vijeća jer je njezin program, navodno, bio preobiman, pretenciozan i za kazališni budžet neostvariv. U Šibenskom kazalištu više se cijeni skromnost i štedljivost nego ambicioznost i kreativnost.
Naravno, odluka je očekivana, i mada je formalno još treba potvrditi gradonačelnik Željko Burić, neslužbeno saznajemo da je on već čestitao izabranom Biliću.
S obzirom da je u ovakvim natječajima sve unaprijed zadano, da je Kazališno vijeće samo formalno tijelo koje zadovoljava proceduru, a u suštini ne odlučuje o kandidatima, nego potvrđuje onog kojeg je već izabrala politika, pitanje je zbog čega je ovog puta izbor ravnatelja HNK Šibenik pretvoren u pravi dramolet?
Ako se znalo da je Biliću treća prilika na čelu HNK osigurana, čemu je služila predstava s oštećenom kuvertom s prijavom upravo aktualnog ravnatelja? Ako je i bila oštećena, a Hrvatska pošta to demantira, svejedno, zar je zbilja bilo potrebno poderanu kuvertu, kojoj je eventualno moglo pofaliti neko slovo, prijavljivati policiji kao neki strašan krimen, urotu, zavjeru? Je li se dramatiziranjem oko jedne kuverte i nepotrebnom policijskom istragom htjelo stvoriti privid poštene, korektne natječajne procedure u kojoj se odlučuje prema kvaliteti predloženih programa, u kojoj oba kandidata imaju jednake šanse, i oba su podjednako zaštićena u svojim pravima i interesima?
Vidimo da se, unatoč poderanoj kuverti sve odigralo baš kako se i planiralo. Jakov Bilić ide u svoj treći mandat s podrškom vladajuće gradske strukture ( HDZ-a ), iako formalno, navodno, nije u stranci, ali ga s njom puno toga vezuje.
Da je živ, i da je Biliću konkurirao sam Branko Gavela, a ne kolegica Orijana Kunčić, ne bi imao šanse, ako je vlast odlučila da će šibenski teatar voditi Bilić. Uostalom, sjećamo se kako je u Šibeniku svojevremeno ( prije 16 godina ) prošla Senka Bulić, ugledna glumica, redateljica i producentica, a još je tada na vlasti bio SDP čiji je dogradonačelnik Franko Vidović i predložio za ravnateljicu kazališta. Čak ni partneri SDP-a nisu bili skloni Senki Bulić, jer „tko je ta?”, „imamo mi svoje ljude” i slični primitivizmi i tada su bili presudni.
Senku Bulić su itekako raširenih ruku dočekali u drugim sredinama, danas je intendantica HNK Varaždin, ravnateljica Dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara. Za Šibenik nije bila dovoljno dobra. I sama je shvatila o kakvom se mentalitezu radi i odustala od uzaludne bitke. Šibenik je tada preferirao domaću snagu, opernu pjevačicu Neru Gojanović, zaposlenu u Šibenskom kazalištu. Njezini protukandidati su bila već etablirana imena hrvatske kulture i kazališta Jasen Boko i Marko Torjanac. Nisu ni oni mogli konkurirati “domaćoj snazi”. No, ubrzo će se protiv Nere Gojanović voditi „križarski ratovi”, Nera će otići, a neki postupci protiv nje nikad nisu dobili jasan epilog…
Od tada, Jakov Bilić, ide iz mandata u mandat, bez većih potresa ali i senzacionalnih kazališnih događanja. Nije Jakov tu da dade svojoj stvaralačkoj mašti na volju, nego da vodi računa o budžetu i ne talasa. Tu se ne cijeni ni kreativnost ni ambicioznost, samo pravocrtnost. Svako iskakanje iz prosječnosti je sumnjivo i nepoželjno.
Tako nikad ozbiljnog teatra u malom gradu neće biti…
Jakov Bilić (Foto: M. Podrug/TRIS)
