Što je to što veže dr. Martina Luthera Kinga, dobitnika Nobelove nagrade za mir, Miltona Friedmana, dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju i prof. Gotza Wernera, osnivača lanca drogerija DM? Nit koja ih spaja zove se – Temeljni dohodak.
Ideja o Temeljnom dohotku pojavila se, naime još u 16. st. kada su humanisti More i Vives zagovarali dohodak za siromašne kako bi društvu pomogli u borbi protiv siromaštva i sitnog kriminala. U novije vrijeme prihvatili su je spomeniti Nobelovci i Werner. Ideja je, međutim i dalje ostala zarobljena u akademskim i znanstvenim krugovima sve do naglog rasta interneta i društvenih mreža koje su omogućile masovnije širenje informacija o osnivanju Europske građanske inicijative, a potom i švicarske Inicijative koja je pokrenula proces raspisivanja referenduma. Potrebnih 100 tisuća potpisa prikupljeno je u kolovozu ove godine pa će tako Švicarska postati prva zemlja koja će raspisati narodni referendum i, vjerovatno postati prva zemlja na svijetu koja će ga uvesti.
Što je to Temeljni dohodak i koliko je ova inicijativa zaživjela u Hrvatskoj pitamo Višnju Željeznak, hrvatsku kordinatoricu Europske građanske inicijative koju smo zamolili da nam na plastičniji i razumljiviji jezik prevede šturi termim-temeljni dohodak.
– Prevedeno, to bi bila „potpuna socijalna sigurnost za sve građane Hrvatske“. Nešto poput jedinstvene zdravstvene zaštite koju uživa naša zemlja (koja ju je uvela i u Ustav) i još 57 zemalja svijeta. Ili, to bi trebalo biti temeljno ljudsko pravo koje će omogućiti svima da kupe hranu, odjeću i obuću, plate režije, stanarinu… Kroz Temeljni dohodak riješio bi se i problem negativnih posljedica rastuće nezaposlenosti, uspostavio bi se pravedniji odnos između poslodavca i radnika, smanjila bi se birokracija, pojeftinio bi državni aparat… Mjesečnu potporu primale bi i majke koje odgajaju svoju djecu, oni koji brinu o bolesnima i nemoćnima, radno sposobni umirovljenici, kreativci…
Inače, u Hrvatskoj se o ovoj inicijativi počelo govoriti tek od početka ove godine, a ja sam koordinaciju preuzela u kolovozu. Nevjerovatno me je privukla ova ideja pa sam se ubrzo prihvatila posla i krenula u prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma. Podrška javnosti je sramežjiva ali raste o čemu svjedoči podatak da smo u samo tri tjedna uspjeli prestići gotovo sve od ukupno 28 zemalja koje su krenule s prikupljanjem potpisa u ožujku ove godine, dakle pola godine prije nas. Hrvatska je trenutačno treća zemlja na popisu po potpori, a ispred nas su Belgija i vodeća Slovenija. Na našem putu do ostvarenja ideje kao zapreka stoji Zakon o referendumu koji kaže da se za referendum treba pozitivno izjasni mimimalno 10 posto biračkog tijela i to u samo 15 dana.
Koji su glavni ciljevi vaše misije u Hrvatskoj?
– Glavni cilj kako na europskoj razini, tako i u Hrvatskoj je primjena Temeljnog dohotka. To je veliki izazov ali nije neostvariv. Da parafraziram Alberta Einsteina: „ Ne možemo riješiti probleme budućnosti istim načinom razmišljanja s kojima smo stvorili te probleme“. Nije održiv ni argument da je kriza i da si ne možemo priuštiti temeljni dohodak. Kriza će se produbljavati u cijeloj Europi pa tako i kod nas. a na nestajanje radnih mjesta politika i dalje nema učinkovit odgovor. Pravi odgovor na krizu je- temeljni dohodak. Na jednom primjeru pokazat ću vam kako se novac gubi i koliko su neke stvari u sustavu nekvalitetne i nepotrebne. Primjerice, budžet HZZ za 2012.g. iznosio je 2,17 milijardi kuna. Od te svote na plaće 1249 zaposlenika u čak 119 hrvatskih ureda i na materijalne troškove otpada 670 milijuna kuna, a ostatak ide na naknade za nezaposlene kojih je preko 323 tisuća. Na kraju godine moglo se samo konstatirati da nije stvoreno ni jedno jedino novo radno mjesto, već ih je bilo čak 17 000 manje nego na početku godine. Poanta ove priče je u neučinkovitosti državnog aparata, zastarjelosti, skupim državnim strukturama…
Drugi primjer odnosi se na HZMO koji je za 2013.g.planirao potrošiti 36,04 milijarde kuna od čega 35,60 milijardi odlazi na isplatu mirovina, dok na plaće 3193 zaposlenika otpada 282 milijuna kuna. Zavod se „brine“ o 1,24 milijuna hrvatskih umirovljenika. Hrvatska, inače ima najbrojniju umirovljeničku populaciju u odnosu na broj zaposlenih u Europi. Da rezimiram, unatoč skupom državnom aparatu socijalna pomoć je neučinkovita.
Je li inicijativa o TD zaživjela izvan Europe?
– Nije mi poznato da postoji slična inicijativa poput ove europske. Iako krovna organizacija (BIEN) ima ogranke u 17 zemalja svijeta, dosad se najdalje otišlo upravo u Europi koja je „kolijevka“ ove ideje.
U nekim državama postoje parcijalna rjšenja. Primjerice, na Aljasci postoji bezuvjetni dohodak ali on nije temelja kategorija jer ne može pokriti egzostencijalni minumum građana. Kroz „Alaska Permanent Fund“ svi građani Aljaske , od novorođenčadi do umirovljenika, dobivaju oko 1000-2000 dolara godišnje izravno na svoje osobne račune, a novac im dolazi iz investicijskog fonda i od nafte kojom je ova zemlja bogata. Iako brojne zemlje svijeta imaju ogromna prirodna bogatstva jedino je Aljaska odlučila zaradu od prirodnih bogatstava podijeliti sa svojim građanima i to čini već 30 godina.
Polovična rjšenja postoje i u Brazilu. Tamošnja Vlada izravno financira najsiromašnije građane skromnim svotama, a i to je smanjilo siromaštvo za 27,7 % što je odličan rezultat.
Koja je najveća prednost Temeljnog dohotka?
Najveća prednost je njegova moć za zauvijek iskorijeni siromaštvo, oslobodi ljude od straha od egzistencijalnih problema te iz njih oslobodi zarobljeni kreativni i inovativni potencijal.
Možete li pojasniti kako se kroz Temeljni dohodak može iskorijeniti siromaštvo?
– Siromaštvo možemo zauvijek iskorijeniti upravo kroz Temeljni dohodak ako kvalitetno reformiramo postojeće sustave i stvorimo nove izvore novca kako bi svim ljudima osigurali egzistencijalni minimum- zdravu hranu, čistu pitku vodu, stanovanje, plaćene režije, dostatnu dojeću i obuću, plaćene opće medicinske troškove i prilika za obrazovanje. Dakle, o nikakvom luksuzu nema ni govora. Temeljni dohodak neće financirati novi iPhone ili krstarenje Mediteranom, ali će financirati dostojanstveni život.
Koji je najveći nedostatk priče o Temeljnom dohotku?
– Nedostatak je to što on još nigdje kao takav nije zaživio, a to ljude plaši. Podsjetit ću, međutim da ni projekt prvog modela socijalne i zdravstvene zaštite iz 1891.g. nije bio lišen kritika i podozrenja. Neki su tvrdili da to vodi u propast i još većem siromaštvu. Danas znamo da nije tako.
Kada bi se, realno moglo očekivati oživotvorenje ove ideje u Hrvatskoj?
Ako se Hrvatska pridruži javnoj raspravi i pilot projektima u 2014.g., tada bi nam trebala još jedna dekada da stasaju neki novi ljudi poput, primjerice Jacka Kennedya. Dakle, za nekih 17 godina.
Koliko bi primjena Temeljnog dohotka koštala Hrvatsku i kako bi izgledala financijska konstrukcija cijelog projekta?
– Temeljni dohodak od, primjerice 250 eura po stanovniku koštao bi 97,2 milijarde kuna godišnje. Hrvatski proračun danas troši oko 50 % tog iznosa za socijalnu zaštitu. Preostalih 50 % predstavlja veliki izazov. Neki od vodećih autora spominju reformu svih sustava socijalne sigurnosti i njihovo spajanje, poreznu reformu, redistribuciju bogatstava, nove poreze namjenjene isključivo za TD i drugo. Novi porezi ne bi trebali plašiti jer bi bili namjenjeni građanima. Pogledajmo primjer Švedske i drugih nordijskih zemalja koje imaju najviše poreze na svijetu, ali su najmoćnije i najuređenije zemlje svijeta.
Ostaje i dalje nejasno tko bi sve primao TD. Da li svi, baš svi, dakle oni kojima je taj novac neophodan, poput nezaposlenih, studenata, starijih osoba i drugih kao i oni koji su zaposleni, koji imaju viškove?
– Temeljni dohodak primali bi baš svi hrvatski građani- od novorođenčadi do starijih osoba. Jedini uvjet je da ste hrvatski građanin i ništa drugo. To znači da bi TD primali zaposleni i nezaposleni, zdravi i bolesni, bogati i siromašni, učenici i profesori. Možda će odrasli dobijati viši iznos, a djeca niži kao što predlaže švicarski model. Bezuvjetnost je najvažniji faktor temeljnog modela.TD nije zamišljen da nekomu uskrati stečena prava, već naprotiv. Ako se netko zaposli moći će i dalje primati TD i tu je krucijalna razlika od aktualnih naknada za nezaposlene koje stvaraju anomalije jer se ljudi odbijaju zaposliti na nesigurnim radnim mjestima jer se boje da će izgubiti „sigurnu“ naknadu za nezaposlene.
Kakve se sve uštede mogu dobiti primjenom TD i koji su glavni resursi iz kojih bi se mogla crpiti nova financijska snaga?
– Jedna od malo spominjanih ušteda jest ona sadržana u prirodnim resursima. Živimo u vrlo neobičnoj ekonomiji koja počiva na trošenju i konzumerizmu pa će nam ekonomija kolabrira kad ljudi prestanu kupovati i nemilice trošiti. To nije održivo ni zdravo. TD će s vremenom postići balans u našem konzumerizmu.
Glavni, potpuno neiskorišteni potencijal za nove financijske vrijednosti su novi biznisi koje bi pokretali građani, dojučerašnji radnici na minimalcu i zatočenici besmislenih, ali solidno plaćenih radnih mjesta Na izazove budućnosti moramo odgovoriti novim idejama. Jednom kad se 4,28 milijuna hrvatskih umova oslobodi i počme raditi ono što ih ispunjava, svjedočit ćemo eksploziji kreativnih rješenja. Zato se moramo riješiti straha od egzistencije.
Ideja o Temeljnom dohotku ima i svoje kritičare koji u njoj vide utopističko socijalističko-komunističku ideju? Kako odgovarate kritičarima?
– Po takvima je i univerzalna zdravstvena zaštita utopistička, a ona je danas unesena i u ustav RH. Ne vidim da se itko protivi svima dostupnim liječnicima opće prakse, stomatolozima, ginekolozima. Švicarska je po tome najkomunističkija zemlja na svijetu jer pruža najvišu razinu socijalne sigurnosti u odnosu na druge zemlje svijeta. Isto je i s mirovinama. Prije 100 godina u Austro-Ugarskoj mirovine su bile rezervirane samo za državne namještenike, da bi u kasnijim razdobljima sve veći sloj građana ostvarivao pravo na rastuću ponudu državne socijalne sigurnosti. Mi smo danas na evolucijskoj ljestvici na kojoj pravo na socijalnu sigurnost imaju samo zaposleni, a mi zagovaramo da se kroz TD obuhvate i svi nezaposleni, odnosno svi koji imaju OIB.
