Dok u bjesomučnoj utrci za profitom prebrojavamo eure, dolaske i noćenja, podvlačimo crtu pod sezonu koja nakon podosta godina ipak nije brojčano nadmašila onu prethodnu, nonšalantno svjedočimo pucanjima po šavovima starih jezgri Dubrovnika i Splita i gušenju nekontroliranom izgradnjom zaštićene prirode Plitvičkih jezera, rijetko se svi skupa zapitamo jesmo li možda negdje putem skrenuli krivo. Premda nam nije rekla ništa čega se i sami ne bismo dosjetili kada bi samo malo htjeli razmisliti ili smo nekad i znali, ali smo gradeći apartmane, koncesionirajući plaže i uvozeći kineske suvenire zaboravili, Erika Harms je na FALIŠ-u, u posezonskom Šibeniku kojega turizam još uvijek nije ispraznio od domaćega življa, otvorila mnoga aktualna pitanja i pozvala nas na akciju.
Aktivistica, odvjetnica, konzultantica i socijalna poduzetnica rodom iz Costa Rice posljednjih dvadesetak godina živi u SAD-u, putuje svijetom i educira ljude o održivom turizmu. Radi za UN, pokrenula je mnoge inicijative poput Saveza za održivi turizam , Udruge za globalne kriterije održivog turizma i Planet4People, a sve u nastojanju da koncept održivog turizma, dakle onog koji što je moguće manje šteti prirodi i lokalnim ljudima a donosi zadovoljstvo turistima, dopre do onih koji se turizmom bave i onih koji o njemu odlučuju. Erika Harms pokušava objasniti svima koji je žele čuti da su mnoga područja već uništena, da smo suočeni sa zagađenjima zraka, vode i zemlje, da je turizam više nego ijedna druga privredna grana ovisan o očuvanju okoliša te kako ponašanja treba mijenjati dok još nije kasno.
Foto: FALIŠ/Ivan Buvinić
Skrenula nam je pozornost na zastrašujuću činjenicu o kojoj u komociji zapadnjačkih stilova života obično ne razmišljamo – da resursi nisu neograničeni i da će im jednom doći kraj. Rekla nam je da pitku vodu, struju i ostale civilizacijske dosege za sebe očekuje i domicilno stanovništvo i turisti, i ukazala na neke primjere ograničavanja korištenja resursa koje uzimamo zdravo za gotovo, poput upozoravajućeg slučaja Granade u Španjolskoj u kojoj se lokalnom stanovništvu pojedinih dana u tjednu nameće redukcija vode jer je naprosto nema dovoljno za svih. Dotaknula se i negativnog ekonomskog aspekta turizma po džepu onih koji se turizmom ne bave, a njihovo je prebivalište bez da ih je itko o tome pitao, od grada postalo destinacija, na dobro poznatom primjeru Venecije u kojoj su turisti potpuno zamijenili nekadašnje žitelje jer si ovi više ne mogu priuštiti preskupi život u laguni. Podijelila je sa šibenskom publikom i iskustva Barcelone u koju na 1,6 milijuna stanovnika godišnje dođe još 30 milijuna turista, kao i New Yorka u kojemu je postalo nemoguće pronaći mjesto u restoranu, kojega na osam milijuna stanovnika godišnje posjeti 59 milijuna gostiju i u kojemu je vidjela plakat ‘Turisti vratite se doma’.
Foto: FALIŠ/Ivan Buvinić
Upozorila je i da se broj turista u Šibeniku iz godine u godinu rapidno povećava, da trenutačno na jednog lokalca prosječno godišnje dolazi 22 turista, a ljeti i više, što je alarmantniji i potencijalno neodrživiji omjer nego u Barceloni i New Yorku te zaključila kako je pitanje vremena kada će turizam početi negativno utjecati na život u gradu. Pritiske turizma na staru jezgru Dubrovnika i na Plitvička jezera već je uočila, kao i da je turistima zbog gužvi u tim destinacijama sve manje ugodno.
-Rješenje je održivi turizam, koncept koji je najpotrebniji upravo u sredinama u kojima se turizam i život susreću. Potrebno je što je moguće više smanjiti uništenje prirode i okoliša, a povećati društvene, ekonomske i kulturne koristi. To je ono što pokušavamo ostvariti, turizam koji će zadovoljiti turiste, ali i one koji su u njega uložili svoja sredstva i vrijeme. Da bi se dovelo do održivog načina razmišljanja i razvio održivi turizam, potrebno je prije svega implementirati cijeli sustav pravila u urbanim destinacijama – rekla je Erika Harms i apostrofirala slučaj Firence koja je zabranila konzumaciju hrane na ulicama kako bi se smanjila proizvodnja smeća te zaključila da se urbana tkiva gradova koji su postali destinacije stalno mijenjaju i da turizam treba promatrati kao lokalnu pojavu koja zahtijeva lokalne akcije.
Foto: FALIŠ/Ivan Buvinić
Rekla nam je konzultantica i aktivistica i da u stvaranju održivog turizma ne treba previše računati na podršku vlasti nego da promjene počinju od svih sudionika u turističkim procesima, ali i da je važno da u turističkim sredinama cijele zajednicu budu uključene, da trebamo voditi računa o održivom korištenju energenata i propitivati mogućnost suradnje sa selima, prije svega u lancu opskrbe domaćom hranom. Održivi turizam definirala je kao balans kojemu treba težiti, između zaštite prirodnih ljepota i kulturnog naslijeđa, doživljaja i usluge koju turisti dobivaju u destinaciji i nesmetanog života domicilnog stanovništva.
Foto: FALIŠ/Ivan Buvinić
-Turizam može biti dobar ako poduzmemo korake kao odgovor na masovni rast. Turizam je realnost koja se može pozitivno iskoristiti, a održivi turizam je način kako ga zaštiti i razviti na najbolji mogući način. Održivi turizam donosi promjene i može biti pokretač. Održivost je putovanje i pozivam vam svih na taj put – zaključila je predavanje naslovljeno ‘Održivi turizam: ravnomjerna raspodjela zadovoljstva’ na Festivalu alternative i ljevice Šibenik (FALIŠ) kojemu je turizam između profita i javnog dobra ove godine središnja tema, u gradu u kojem ozbiljno utječe na sve segmente života i mijenja način razmišljanja, koji još uvijek nije zagušen turizmom i ima priliku učiti na tuđim greškama.
