U ovoj zemlji povijest uporno ima prioritet pred sadašnjošću. Mrtvi pred živima. I dok se gase zadnji ostaci ozbiljne industrije s pokapanjem pulskog Uljanika, kao neka vrst završnog obračuna s ostavštinom socijalizma i radništva, dižu se novi spomenici revidiranoj prošlosti....
Vidljivo je da je taj novi dokument izrađen u samo dvadesetak dana, pa je čitav sadržaj unutar dokumenta nabacan i nepromišljen, a autorima su se potkrale i činjenične pogreške.
Ljudska povijest je ujedno značajnim dijelom i povijest samoubilačkog slaboumlja, zbir tragičnih besmislica i kontinuitet vladavine zlih budala i dijaboličnih povijesnih figura, smjena groznih ratova, gomilanja užasnog oružja i ratne tehnike itd.
Trend je već odavno na djelu. Da se zločin u ime hrvatstva proglašava mitskim djelom junačkog domoljublja. A da se palim junacima “skidaju glave” i u smrti i bacaju na smetlišta. Povijesna i doslovna. Poput Ribarove ( biste). Svjesno falsificiramo vlastitu povijest , čemu država ne...
‘Draga predsjednico, jednom i zauvijek, „Za dom spremni“ nije stari hrvatski pozdrav, nije to nikada bio i ne postoji na ovome svijetu niti jedan jedini dokument koji može potvrditi suprotnost ove izjave.’
‘Huda Jama je postala za mnoge simbolom stradanja hrvatskog naroda, ljudi koji su branili Hrvatsku. Žalim te ljude, jer ne shvaćaju da je Huda Jama mnogo više, to je mjesto koje simbolizira stradavanje čovjeka kao vrste’
‘Posljedice ugovora su bile katastrofalne – nestajanje početnog oduševljenja novonastalom hrvatskom državom i gnjev na ustašku vlast u cijeloj NDH. U javnosti je postala izražena mržnja prema Talijanima, a dolazi i do javnih prosvjeda.’
Prije dvanaest tisuća godina Prapuljani nisu jeli previše masnu hranu.
U slučaju Mađarske, ali i ostalih naroda, nešto ozbiljno ne štima s onom (besmislenom) latinskom izrekom: povijest je učiteljica života.
