Vjerujem da je mnoge od vas zaobišla važna informacija koja vrlo važna za osobe s invaliditetom. Zapravo nije ni čudno ako vas zaobišla jer nije bila udarna vijest – iako je to trebala, ali to je obično tako jer važne vijesti teško nađu put do čitatelja. A ta važna vijest se odnosi zapošljavanje osoba s invaliditetom. Promjena koja će ako se ostvari, i onako mizerne poticaje i nastojanja da osobe s invaliditetom budu dijelom tržišta rada učiniti – nevažnim.
Dok čitate ovaj tekst na službenom portalu je završeno javno savjetovanje o ukidanju potpore za samozapošljavanje osoba s invaliditetom i smanjenje subvencije troškova prijevoza. Naime, prema novim izmjenama Pravilnika o poticajima pri zapošljavanju osoba s invaliditetom troškovi prijevoza do posla i natrag neće se više pokrivati u 100-postotnom iznosu, već se subvencija smanjuje na 75 posto mjesečne karte, a ukida se i poticaj kod samozapošljavanja.
Ovo je nevjerojatno nepravedna i besmislena odluka koja direktno pogađa sve one osobe s invaliditetom koje su se s puno straha i neizvjesnosti odlučili uzeti stvari u svoje ruke i ne ovisiti o naknadi zvanoj inkluzivni dodatak uspkos svim izazovima koje nosi invaliditet.
Oni koji su se, s puno razmišljanja i straha odlučili na samozapošljavanje često nisu to učinili iz nekog hira, već iz nužde i želje da pridonose društvu svojim radom – jer je opće poznato da je tržište rada prema osobama s invaliditetom i dalje neprilagođeno, nezainteresirano za osobe s invaliditetom kao radnike i kao takvo ostaje do daljnjeg zatvoreno za ovu skupinu.
Pokrenuti vlastiti posao u Hrvatskoj je izazov sam po sebi, a uz invaliditet taj pozhvat zahtijeva dodatni rad, trud, hrabrost i ustrajnost. Potpora koju ostvaruju osobe s invaliditetom kao poduzetnici nije nikakva privilegija, već prijeko potrebna naknada za sve one vidljive i ne vidljive prepreke s kojim svakodnevno suočavamo. Ukidanjem ove potpore šalje se poruka da samozapošljavanje osoba s invaliditetom nije dovoljno važno da bi se dodatno poticalo i ne samo to – mnogim osobama s invaliditetom ukida se jedina prilika da budu zaposleni, što je izuzetno poražavajuće i obeshrabrujuće.
Stoga je pravo pitanje zašto država koja ionako ne brine o zapošljavanju osoba s invaliditetom kažnjava one koji žele raditi i doprinositi društvu? Zar država želi da osobe s invaliditetom preživljavaju zahvaljujući inkluzivnom dodatku? Zar nije logičnije da se potpore i poticaji za zapošljavanje osoba s invaliditetom povećavaju umjesto da se kuka kako nema radnika?
Kako god završila ova saga a potporama red bi bio da se država ozbiljno pozabavi zapošljavanjem osoba s invaliditetom ako ne želimo i dalje biti zadnji u Europskoj Uniji po pitanju zaposlenih osoba s invaliditetom.
