U Kninu je obilježena 31. godišnjica vojno-redarstvene operacije „Oluja” koja se u Hrvatskoj slavi kao Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i kao Dan hrvatskih branitelja. Na preko 38 stupnjeva okupilo se ovdje na tisuće građana, neke procjene govore i 10 tisuća, ali i cijeli državni vrh. Nebo iznad Knina parali su borbeni avioni i helikopteri Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, bilo je i crnokošuljaškog folklora, i pripadnika Torcide koji su defilirali gradom uzvikujući kako je Oluja pomela četnike. Sve u svemu- standardna proslava ratne pobjede s puno dužnosnika, vojnika, policajaca, euforičnih građana i ne bez nacionalističkih ispada…
U Kninu su se, zbog obilježavaja godišnjice „Oluje” susreli premijer i predsjednik Republike, Andrej Plenković i Zoran Milanović, prvi put od „slučaja Kundid” i zabrane vrhovnog zapovjednika OSRH da hrvatski vojnici sudjeluju u pariškom vojnom mimohodu povodom francuskog nacionalnog praznika , Dana pada Bastile. Premijer koji je otkazao povjerenje načelniku Glavnog stožera Tihomiru Kundidu, jer je poslušao naredbu vrhovnog zapovjednika, nije Kundidu uskratio pozdrav, ali to je bilo sve.
S Milanovićem nije morao razmijeniti ni riječi, čak nije bilo opasnosti da se makar samo slučajno očešu laktovima. Jer, između njih je postavljena „tampon zona” koju je uspješno odigrao predsjednik Udruge 7. gardijske brigade „Pume” Robert Puja koji je izazvao veliko zanimanje zbog svoje specifične pozicije određene protokolom središnje svečanosti.
Saborski zastupnik Mosta, Miro Bulj, jednom je gestom osigurao apsolutnu medijsku pažnju. Demonstrativno je uklonio traku koja je dijelila građane od političara, takav protokol nazvao je sramotom, jer „zabranili su braniteljima i narodu da uđu na proslavu”, i svoj postupak potom na Facebooku objasnio :
„U slobodnom hrvatskom Kninu , u kojem bi na prvom mjestu trebali biti branitelji, politička elita i dezerteri se ogradili i ostavili narod iza ograde. Na najveličanstveniji dan kad bismo svi trebali biti zajedno! I političari koji vode narod i narod u zajedničkoj proslavi.
Vrijeme je da se prestane s ovakvom proslavom! Mijenjat ćemo način proslave Oluje, ako nam narod da povjerenje”, napisao je Bulj u maniri predizbornog govora.
No, ovogodišnje poruke iz Knina obilježila je još jedna, ona predsjednika Vlade, Andreja Plenkovića, koji je također, baš kao da su sutra izbori, obećao da će ove jeseni njegova Vlada povećati i najniže braniteljske mirovine čime će biti obuhvaćeno 200 tisuća hrvatskih branitelja.
Šefa države, Zorana Milanovića, i dalje muči naoružavanje Srbije, i to, kako reče, „uz asistenciju naših saveznika. Moramo se pitati – je li to poštena igra”?, rekao je.
Svoj prilog 31. godišnjici Oluje dali su i srpski mediji koji Oluju tretiraju kao „najveći zločin etničkog čišćenja poslije Drugog svjetskog rata”, navode kako je u 48 sati područje tzv. Republike Srpske Krajine „etnički očišćeno” uz 2000 ubijenih ili nestalih Srba i više od 220 tisuća progranih.
O Oluji kao zločinu govorio je i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, poručujući da neće dopustiti nove progone. No brzo je dobio odgovor hrvatskih političara da je Oluja bila legitimna oslobodilačka akcija, najveća pobjeda hrvatskog naroda.
„Kao što hrvatski branitelji nisu dali na Hrvatsku, tako ni mi danas ne damo na Oluju”, uzvratio je Vučiću premijer Plenković. A glavni državni odvjetnik Ivan Turudić, baš na razini funkcije koju obnaša, za srbijanskog predsjendika imao je svoju poruku: “Ma baš nas briga. Neka kmeče”.
Vojno-redarstvene operacija Oluja počela je u zoru 4. kolovoza 1995., trajala je do 7. kolovoza, u njoj je sudjelovalo preko 200 tisuća hrvatskih branitelja, vojnika i policajaca, a oslobođena je petina teritorija Hrvatske, ukupno 10.400 četvornih kilometara. Donijela je mir, omogućila integraciju četiri godine okupiranog hrvatskog teritorija i povratak prognanika. Akciju su isplanirali i organizirali zapovjednik HV-a Zvonimir Červenko, te generali Miljenko Crnjac, Petar Stipetić, Luka Džanko, Mirko Norac i Ante Gotovina.
Nakon Oluje završava rat u Hrvatskoj, a istočna je Slavonija mirno reintegrirana 1998. godine, čime je završio proces objedinjavanja hrvatskog teritorija u Domovinskom ratu.
Tijekom i nakon Oluje iz Hrvatske je otišlo oko 200 tisuća građana srpske nacionalnosti, od kojih se dio vratio svojim kućama, no većina ih se više nikad nije vratila.
5. kolovoza obilježava se od 2002. kao Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja.
