Već sam posvetio više tekstova o (ne) dostupnosti ortopedskih pomagala koje nudi HZZO-a. Ali što je s drugim vrstama pomagala koje su isto tako prijeka potreba kao npr. naočale ili leće?
Svi koji imaju problema s vidom, a pogotovo oni s težim dijagnozama jako dobro znaju da cijene naočala mogu biti sulude, čak i preko tisuću eura. Taj ozbiljan udarac na novčanik građani moraju u pravilu podmiriti iz vlastitog džepa kako znaju i umiju ako žele dobiti kvalitetne naočale, jer naočale i leće im trebaju, HZZO u praksi nudi par eura subvencije i dno dna kvalitete. Da ne spominjem da troškovi mogu biti još veći ako više članova u obitelji trebaju naočale ili leće.
Oni koji ipak žele uzeti ono malo što HZZO nudi ili bolje rečeno ako su primorani su uzeti ono što HZZO nudi – naići će na okvire dostupne u dva modela. Smeđa ili siva plastika, osnovnog dizajna, daleko ispod aktualnih industrijskih standarda. „Socijalne naočale“, kako ih zovu u narodu. I naziv govori sve – one nose u sebi stigmu, poruku da si siromašan, da ne možeš priuštiti normalne.
Tako da ono što HZZO nudi nije samo financijski nedovoljno. To je i kvalitetno nedovoljno. Leće koje pokriva obvezno osiguranje nemaju antirefleksni sloj, nemaju UV zaštitu, nemaju premaz za zaštitu od ogrebotina. To su leće indeksa loma 1.5 – standard koji je dobar za dioptrije do plus-minus 2.00. Sve iznad toga? Leće postaju debele, teške, estetski neprivlačne. Nemaju ništa što bi naočale u 21. stoljeću trebale imati, ukratko to je dno asortimana, gorih nema, samo boljih.
Jedanaest eura. To je iznos koji hrvatska država smatra dovoljnim za dioptrijske naočale. Jedanaest eura – od toga 2,79 eura za okvir i 8,23 eura za leće.
Ni oni koji nose kontaktne leće neće proći puno bolje. Kada su u pitanju Standardne leće ovisno o dioptriji i materijalu, subvencija iznosi uglavnom od 10 do 30 € po leći (do oko 50 € po paru unutar 6 mjeseci).
Za Specijalne/tvrde leće i visoke dioptrije, te specifična medicinska stanja (npr. visoki astigmatizam ili iznimno visoke dioptrije), subvencija može iznositi od 26 do 130 € po leći.
Zato se Udruga Oko godinama trudi i traži drastističnu promjenu. Konkretno su predložili: za dioptriju do plus-minus 2, subvencija od 25 posto cijene. Za dioptriju do plus-minus 5, subvencija od 50 posto. Za plus-minus 7, subvencija od 75 posto. Za veće dioptrije – 100 posto stakala i 300 eura za okvir. Za njihovu inicijativu HZZO je ostao gluh, što je u pravilu tipično za njega kao uostalom i za većinu državnih institucija koje su uglavnom postale same sebi svrha.
I dok primjerice Luksemburg svojim građanima pokriva trošak naočala i leća u cijelosti, a Francuskoj čak i sunčane naočale pokriva zdravstveno osiguranje, u Hrvatskoj imati kvalitetne naočale i leće je luksuz, a o nekim naprednijim liječenjima vida možemo samo sanjati.
Vid je naše najvažnije osjetilo jer čak 80% informacija primamo putem vida i vrijeme je da se tako počne i tretirati. Naočale i leće nisu nikakav luksuz nego potreba. Ono što su nekome invalidska kolica to su nekome naočale ili leće – nema razlike. Ulaganje u zdravlje očiju nije stvar estetskog izbora ili privatnog komfora, već temeljno pitanje kvalitete života i jednakih mogućnosti. V
Vrijeme je da sustav prestane gledati na dobar vid kao na privilegiju i konačno ga prepozna kao osnovno ljudsko pravo. Stoga jasno vidjeti svijet oko sebe ne bi trebala biti stvar dubine džepa, nego osnovnog dostojanstva.
Ilustracija: razbijene naočale za vid
