– Zašto ne napišete u kakvom je stanju ova cesta što ide do nas? Zašto ne napišete kako se ne održavaju ove županijske ceste u Lici? Slobodno napišite da sam poslao tko zna koliko zahtjeva i prijedloga da očiste tu cestu. To je sramota. Koliko puta sam zvao tamo u županijsku upravu za ceste. I tog ravnatelja. Još on ima farmu svinja tu dolje… Ništa se nije desilo. Ja im kažem: pa ljudi moji ako netko tamo razbije auto, neki stranac, tužit će vas… Ali ništa. A imaju s čim to riješiti u par sati. Ali neće. Bila je u planu i mreža protiv odrona kamenja koje se odroni nakon svake kiše. Ali mreža je otišla negdje na drugo mjesto. Šta da vam kažem… – priča nam razočarani 66-godišnjak, rođen u napuštenom seocetu na Sjevernom Velebitu, a u kojemu još uvijek provodi dobar dio godina.
Spada u tek nekolicinu živih ljudi koji tamo obitavaju gotovo stalno, pa čak i u uvjetima kada je čitav taj divotni kraj zatrpan debelim snijegom.
– Tu sam se rodio… u ovoj kući. I zimi ja dođem pješice, imam tu hrane i svega, i ostanem tu mjesec i više .. – veli on.
Njegovo ime ovdje nećemo ovdje isticati, kako mu (pored uobičajenih nedaća koje nosi život u tom posve zapuštenom i zaboravljenom, ali i jednom od najljepših dijelova Hrvatske) ne bi natovarili na vrat još i potencijalnu odmazdu lokalne vlasti. No i sami smo se uvjerili u sramotno stanje ceste o kojoj govori: radi se o bitnoj velebitskoj prometnici koja ide od Sušnja (između Karlobaga i Baških Oštarija) prema Ravnom Dabru i Štirovači, pa nastavlja dalje kroz srce Velebita, prema Krasnome ili pak drugim odredištima. Ima i oznaku: županijska cesta 5199, a po njoj se može očitati kako zapravo Ličko-senjskom županijom (koja se smatra tzv. bastionom HDZ-a) već desetljećima vladaju aljkavo i nesposobno, bez vizije i bilo kakve strategije, ako se izuzme intezivna eksploatacija tamnošnjih javnih dobara (šume itd.) iz koristoljublja. No, klasični je hrvatski paradoks, svejedno tamo nanovo i nakon izbora ponovno vladaju dobro utaborene političke grupacije, a rezultat takve vladavine je očit: Lika je sve pustija, unatoč nevjerojatnim potencijalima, još uvijek očuvanim prirodnim vrednotama itd.
Naime, ta je prometnica, posebice na asfaltiranom dijelu koja vodi do vidikovca ponad Ravnog Dabra i križanju s popularnom Premužićevom planinarskom stazom, većim dijelom posuta oštrim kamenjem i gromadama otpalim s kamenog usjeka uz cestu.
Odronjeno kamenje očito nitko već mjesecima nije čistio, niti to zasad ima namjeru učiniti. A ne treba biti ekspert za promet i iskusni cestar kako bi se zaključilo kako bi za čišćenje te prometnice trebalo tek nekoliko sati svega nekolicini cestarskih radnika, s odgovarajućim strojem.
Osim toga, ta ista cesta mjestimično ‘izgubi’ pola asfaltiranog kolnika, dakako bez ikakvog prethodnog upozorenja s prometnim znakovima i drugim odgovarajućom prometnom signalizacijom.
Sve zajedno je pak tragičnije jer je u toplijem razdoblju godine vrlo prometna: mnogi se iz Gospića ili Karlobaga upute do prekrasnih vidikovaca, pa je vrlo prometna, a među posjetiteljima je veći broj onih sa stranim tablicama.
Inače u Županijskoj upravi za ceste u Ličko-senjskoj županiji izuzev ravnatelja Luke Matijevića i pomoćnika mu tamo, prema podacima na njihovim internetskim stranicama pod kontakti, stoji kako je uposleno još petero viših stručnih suradnika za održavanje i zaštitu Županijskih i lokalnih cesta, i još niz sličnih stručnih suradnika…
Karta ‘ingerencije’ ličko-senjskog ŽUC-a
Kada bi samo njih desetak stručnjaka uzelo lopate u ruke, cesta bi bila očišćena u svega nekoliko sati i bez mehanizacije.
Inače, Županijska uprava za ceste djeluje na području Ličko-senjske županije, i to, kako kažu: na način da upravlja, gradi i održava javne ceste u ukupnoj dužini od 1.125,09 km, od toga 452,87 km spada u županijske ceste, a 672,220 km u lokalne ceste.
Evo prilike da to uistinu i pokažu.
