Zašto su se iselili iz Hrvatske, jesu li u iseljeništvu zadovoljniji poslom i svakodnevnim životom, bi li se možda vratili natrag i što bi se ovdje trebalo promijeniti da se vrate? Odgovore na ta pitanja doznala je grupa istraživača s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu predvođena Zvonimirom Galićem. Istraživanje naziva ‘Gore je bolje,’ provedeno na više od tisuću ljudi koji su napustili Hrvatsku, dalo je relevantne odgovore na medijske varijacije od oduševljenja novim radnim i životnim uvjetima do poziva iseljenika onima koji razmišljaju o odlasku da nikako ne napuštaju Hrvatsku.
Od lipnja do listopada ove godine istraživači su ispitali 1126 iseljenika koji su od 2013. do 2019. napustili Hrvatsku i iselili u druge zemlje, najviše u Njemačku, Ujedinjeno Kraljevstvo i Irsku. Regrutirali su ih na različite načine, uz ostalo pozivima u 87 različitih Facebook grupa u kojima se okupljaju iseljenici, a na sudjelovanje su ih nastojali motivirati čak i nagradnom igrom u kojoj je 100 sudionika dobivalo Amazon poklon bonove u vrijednosti od 20 eura. Piše o svemu tome na portalu Ideje.hr autor istraživanja Zvonimir Galić, kao i da su gotovo tri četvrtine ispitanih osobe mlađe od četrdeset godina, 58 posto žena i 66 posto visoko obrazovanih
– Za razliku od „gastarbajterskog“ vala iz 1960-ih i 1970-ih koji su dominantno činili muškarci srednje dobi i nižeg obrazovanja, naši podaci sukladni su opažanjima da u trenutačnom iseljeničkom valu u značajnoj proporciji sele i visoko obrazovani ljudi s cijelim obiteljima – naglašava Galić, svjestan ujedno činjenice da istraživanje samo u određenoj mjeri odražava stvarnu strukturu populacije novih iseljenika.
Zašto su se iselili?
Istraživači su ispitanicima postavili pitanja o razlozima iseljavanja, a Galić navodi kako je nešto manje od dvije trećine sudionika kao jedan od ključnih razloga istaknuo nemogućnost ostvarivanja prihoda koji omogućuju normalan život te da su i neki drugi istaknuti razlozi poput kvalitete životnih uvjeta, ponuđenih poslova ili nemogućnosti rješavanja stambenog pitanja, povezani s razvijenosti ekonomije.
-Ipak, valja primijetiti da više od polovice sudionika među razlozima iseljavanja ističe rasprostranjenost korupcije u društvu, trećina opći osjećaj netrpeljivosti u društvu, a četvrtina lošu kvalitetu rada društvenih institucija. Dakle, analize pokazuju da je posljednji vala iseljavanja potaknut kombinacijom ekonomskih i društvenih čimbenika pri čemu ekonomski dominiraju. Naše je psihologijsko tumačenje da je loša ekonomska situacija uparena s percepcijom da se zbog korupcije ne može ništa napraviti stvorila toksičnu mješavinu u kojoj iseljenicu kao jedinu perspektivu za poboljšanje vlastite životne situacije vide napuštanje zemlje – piše Galić u prikazu istraživanja na portalu Ideje.hr.
Kako su zadovoljni životom i poslom u iseljeništvu?
Iseljenike su pitali i da procijene svoju trenutačnu životnu situaciju u usporedbi s onom koju su imali u Hrvatskoj. Sličnim su ocijenili prijateljske odnose, a zadovoljniji su svim drugim aspektima, poput društvenog života, obiteljskog života i slobodnog vremena. Izrazito većim u odnosu na onaj u Hrvatskoj ispitani su iseljenici procijenili svoj optimizam za budućnost svoje djece i unuka u novim domovinama.
Istraživače je zanimalo i kako iseljenici procjenjuju zadovoljstvo različitim aspektima posla kojeg obavljaju u iseljeništvu, od ekonomske sigurnosti i socijalnih odnosa na poslu do mogućnosti osobnog razvoja na radnom mjestu. Za tu su svrhu koristili pitanja koja su ranije korištena u istraživanju na nacionalnom reprezentativnom uzorku hrvatskih građana, a istraživanje je pokazalo da su iseljenici zadovoljniji različitim aspektima svog posla nego prosjek populacije u RH, osim zadovoljstva kontaktom s drugima.
-Naše analize pokazuju da najveće razlike „domaćih“ i „iseljeničkih“ poslova postoje kod zadovoljstva ekonomskim aspektima radnog mjesta (tj. plaćom i sigurnošću) te mogućnostima osobnog razvoja (napredovanjem i razvojem te autonomijom na radnom mjestu). Ovi nalazi u velikom stupnju potvrđuju naša ranija istraživanja koja su hrvatska radna mjesta opisala nekvalitetnima s obzirom na materijalne situaciju, ali i perspektivu osobnog rasta i razvoja jer su upravo to domene u kojim se iseljenici procjenjuju značajno boljima na svojim novim poslovima u inozemstvu – navodi još Galić.
Bi li se vratili u Hrvatsku?
Sudionike istraživanja pitali su i da odaberu što bi se to moralo promijeniti da se vrate u Hrvatsku. Njih manje od petine rezolutno je odgovorilo da povratak ne dolazi u obzir, dok bi se njih nešto više od trećine vratilo kada bi u Hrvatskoj mogli ostvarivati prihode dovoljne za pristojan život. Puno je manje, otprilike deset posto, onih koji bi se vratili kada bi bilo manje korupcije i kada bi kvaliteta životnih uvjeta bila manja, a još manje onih koji kao ključni faktor povratka navode smanjenje osjećaja netrpeljivosti u društvu.
Sve u svemu, istraživanje je pokazalo da su iseljenici vrlo zadovoljni svojim situacijama, da se u novim domovinama osjećaju dobro i da ne razmišljaju o povratku u staru iako bi ih se njih četiri petine vratilo kada bi se ekonomska i društvena situacija promijenila nabolje Pokazalo je i da nepovoljne ekonomske okolnosti kao razlog odlaska pretežu pred društvenima, a Galić zaključuje kako bi nas trebala zabrinuti činjenica da je ‘gore’ baš toliko bolje i kako je cilj da postanemo jedna od najrazvijenijih država Europe i svijeta još daleko od ostvarenja.
