Strani radnici su u Hrvatskoj realnost, ali nažalost tu realnost svi ne prihvaćaju jednako. Dio hrvatskih građana i dalje robuje predrasudama, sklon je diskriminiranju stranih radnika, pogotovo iz “trećih zemalja”, a najgore od svega je što su nerijetko izloženi i fizičkim napadima domaćeg stanovništva koje im na taj način pokazuje koliko su “dobrodošli”. A zapravo, da nema njih mnoge bi tvrtke propale jer ne bi imale radne snage, pogotovo ne tako jeftine, koja im omogućava da multipliciraju svoju dobit. Naposljetku, i naši su ljudi, njih oko pola milijuna u zadnjih deset godina, iselili iz Hrvatske tražeći priliku za bolju zaradu i bolji život. Prema podacima s kraja listopada ove godine, koje je javno iznio ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, u Hrvatskoj je više od 120 tisuća stranih radnika iz “trećih zemalja”, i oko 10 tisuća iz država članica EU-a.
Trend dolaska stranaca u potrazi za poslom je i dalje u uzlaznoj liniji, pa je sve veći broj zahtjeva za izdavanjem dozvola za boravak i rad stranaca u Hrvatskoj. Samo do konca listopada izdano je 171.140 dozvola, što je za nevjerojatnih gotovo sto tisuća više nego prije tri godine, piše N1.
Hrvatska vlada ima običaj hvaliti se svojim postignućima, i onda kad su to zapravo porazi njezine politike, kao što je slučaj s nikad manjim brojem nezaposlenih. No, Vlada podatak o oko 87 tisuća nezaposlenih ističe također kao uspjeh kakvim se nijedna prethodna vlada, još od početka 90-ih, nije mogla podičiti, ignorirajući pritom činjenicu da val iseljavanja iz ove zemlje, osobito najpotentnije radne snage, kontinuirano traje već više od desetljeća. A nisu otišli iz svoje zemlje zato što im je bilo dobro, nego naprotiv, zato što svoje osnovne potrebe nisu mogli zadovoljiti s prihodima koje su ovdje ostvarivali, jer je ovo stranačka država u kojoj stranačko članstvo ima prednost pred svima ostalima, bez obzira na obrazovanje, sposobnosti, radni entuzijazam.
Radnici su u Hrvatskoj najtraženija “roba”, na ovdašnjem tržištu rada, prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u razdoblju od siječnja do listopada nedostajalo ih je čak 232.157.
Najveći je deficit u zdravstvu i socijalnoj skrbi gdje manjka oko 37 tisuća radnika, ili 16 posto od ukupnog broja traženih, najviše u bolnicama i ambulantama medicinske ili stomatološke prakse. Iza zdravstva, po deficitu radne snage slijedi obrazovanje kojemu nedostaje oko 32 tisuće radnika, mahom u predškolskom i osnovnoškolskom obrazovanju, a u vrhu ove nepopularne ljestvice je i prerađivačka industrija u kojoj se traži oko 29 tisuća radnika, primarno u prehrambenoj te metaloprerađivačkoj industriji.
Među zanimanjima za koja se podrazumijeva srednja stručna sprema ( KV i VKV ), po potražnji prednjače prodavači, čistačice, medicinske sestre, konobari i osoblje za pomoć u kući. Zdravstvu akutno nedostaje medicinskih sestara, tehničara i laboranata, prerađivačkoj industriji bravara, tokara…Među iznimno traženim zanimanjima su i automehaničari i autoelektroničari, konobari i kuhari, zidari, fasaderi, vodoinstalateri i električari. Dakle, strukovna zanimanja koja godinama nisu bila na cijeni pa su ih mladi ljudi tijekom svoga školovanja zaobilazili, da bi se danas, upravo zbog njihove deficitarnosti, prometnula u top-plaćene poslove.
U kategoriji VSS zanimanja najtraženiji su matematičari, fizičari, elektrotehničari, strojari, građevinari, medicinari, farmaceuti, logopedi…
Među nezaposlenima, čak 60 posto ih je sa srednjom stručnom spremom, a zanimljivo je da prevladavaju čistačice ( koje su i vrlo tražene! ), administrativni radnici, prodavači ( za kojima je i velika potreba, pa je očito riječ o fluktuaciji ), ekonomisti i radnici na održavanju.
Indikativno je da najviše radnika manjka upravo u onim djelatnostima koje tresu štrajkovi, što govori da Vlada njihov rad nedovoljno cijeni i da ih uzima zdravo za gotovo, ali i da oni itekako imaju svijest o tome koliko su potrebni sustavu. Ne promijenili li se odnos prema njima, i oni će otići, a hrvatski premijer će se hvaliti rekordno malim brojem nezaposlenih…
