Neovisni novinarski portal
28.2.2024.
'rvatska / TORTURIZAM
Iz Hrvatske mladi odlaze jer s hrvatskim plaćama ne mogu do stana, dok 124 tisuće stanova zjapi prazno, a Šibensko-kninska žuipanija ima više stanova nego stanovnika!

Iz Hrvatske mladi odlaze jer s hrvatskim plaćama ne mogu do stana, dok 124 tisuće stanova zjapi prazno, a Šibensko-kninska žuipanija ima više stanova nego stanovnika!

Stanovi za mlade obitelji u Hrvatskoj su nedostižni. Dobrim dijelom to je i razlog zbog kojeg odlaze jer, mada ni u drugim zemljama EU najam stanova nije jeftin, plaće su daleko iznad hrvatskih, pa s njima najam nije problem kao u Hrvatskoj. Zbog nemogućnosti da plaćaju vlastite stanove, ili da servisiraju dugogodišnje kredite, kod nas mladi ostaju s roditeljima u prosjeku do 33.godine, kako je upozorila saborska zastupnica GLAS-a Anka Mrak Taritaš. A samo registriranih praznih stanova u ovoj je zemlji bar 124 tisuće, neregistriranih, na koje su prijavljeni fiktivno vlasnici, koji žive drugdje, vjerojatno dvostruko!

Paradoks je da je u Hrvatskoj nekretninski biznis najveći, najisplativiji biznis, da se stanovi za prodaju masovno grade, da zgrade, zbog profita njihovih investitora, gutaju zelene površine, urbanizam naočigled nestaje kao struka, nema planiranja ni vizije, sve je podređeno novcu. Ali, stanovi se mahom grade za turističke potrebe, dok domicilno stanovništvo nema krova nad glavom jer hrvatske plaće ne mogu podnijeti visoke cijene stanova. Ne samo da ne mogu ni sanjati da ih kupe, nažalost, ne mogu servisirati ni najam. Hrvatska je u jagmi za turističkim eurima potpuno posrnula, zaboravila na humanost življenja i prioritete.

APN- promašeni koncept

Pokretač svega je– kako je kazala na konferenciji za novinare Mrak Taritaš – porezna politika koja promovira i stimulira kratkoročni najam u turističke svrhe  s paušalnim oporezivanjem koje je među najnižim u EU.

S obzirom da je porezna politika ogledalo onoga što država preferira, a Hrvatska preferira turizam i bogaćenje pojedinaca na štetu kvalitete života građana, sigurnosti i priuštivosti njihovog stanovanja, smatra Mrak Taritaš.

U stambenoj politici vladajuće strukture kontinuirano lutaju, pribjegavaju linijom manjeg otpora, ili zbog manjka vizije i stručnosti, a ponajviše zbog nebrige za život svojih građana, promašenim konceptima subvencioniranja stanova, kao što je APN. Riječ je o agenciji na kojoj je crna, teška mrlja i iz poraća kada je trgovala državnim nekretninama ne poštujući kriterije nego “veze”, stranačke iskaznice ( primjerice, bivši suprug Josipe Rimac ) , poznanstva itd.

APN je pritom bio jedan od glavnih generatora rasta cijena nekretnina, pa je umjesto pomoći mladim obiteljima da lakše dođu do svoje prve nekretnine, bio razlog njihovog odustajanja zbog cijena. No, iako se pokazalo, uz sve drugo, da do subvencioniranog kredita APN-a za nekretninu lakše dođe jedan ministar ( Mario Banožić ) koji je aplicirao na APN kako bi došao u posjed svoje treće nekretnine, negoli mladi stručnjak koji nužno trebaju svoju prvu, Vlada od tog promašenog koncepta i dalje ne odustaje nego ga promovira kao svoj uspjeh.

-Ne samo da ne pomaže mladima kojima je namijenjena, nego izravno čini štetu podižući cijene nekretnina cjelokupnom stanovništvu RH. Da ne govorimo da sami mladi često nisu kreditno sposobni, nemaju sigurnost radnog mjesta za obvezivanje na kredit od 30 godina, ili si jednostavno ne mogu priuštiti te nekretnine ‘namijenjene njima’- ustvrdila je zastupnica.

Posljedice toga su da mladi prisilno uzimaju stanove u najam koje realno nadilaze njihove mogućnosti, pa se radi krova nad glavom odriču svega što bi u toj dobi sebi morali moći priuštiti. Kod najma stanova problem je i što je kod nas to prava avantura, izvor nesigurnosti, jer se stanovi uglavnom iznajmljuju na crno kako bi njihovi vlasnici izbjegli porez državi.

U priobalju, gdje je bezmalo svaki stambeni kvadrat u funkciji turizma, dodatan problem je i što se stanovi često iznajmljuju samo za izvansezonsko razdoblje, a uoči sezone njihovi stanari moraju iseliti i snaći se kako znaju. Hrvatska je zemlja u kojoj udio turizma u BDP-u premašuje 20 posto, a bezidejna vlada koja radije zbraja rekordne turističke brojke negoli da potiče druge gospodarske grane, jer nijedna ozbiljna ekonomija ne počiva na jednoj gospodarskoj grani, hvali se rastom BDP-a, plaća, prihoda u proračunu, rejtingom… ne mareći za budućnost.

Pogled s prozora apartmana (izvor rooms-sibenik.com)

Obalni “gradovi duhova”…

Izgradnja kuća i apartmana uglavnom za turističke potreba dovela je do toga  da u Hrvatskoj, kaže Mrak Taritaš, imamo 124 tisuće stanova koji zjape prazni, dok velik dio stanovništva nema kvalitetno riješeno stambeno pitanje. Iz te činjenice proizašlo je više velikih problema s kojima se hrvatske vlasti odbijaju suočiti. Prvo, nema planskog razvoja gradova, sustavno se godinama pogoduje investitorima koji grade stanove za prodaju, zapravo zgrade za prodaju na kojima višestruko zarađuju, a država trlja ruke jer i ona od njih ima koristi kad plaćaju komunalni doprinos i komunalnu naknadu kojima gradovi i općine pune svoje proračune. Nema tu brige za vlastite građane, napose mlade koji se masovno iseljavaju iz Hrvatske tamo gdje mogu raditi svoj posao za pristojnu plaću a pritom nikog ne zanima kojoj političkoj opciji, kojoj vjeri i nacionalnosti pripadaju.

U Njemačkoj imaju problem manjka stanova, a rješavaju ga tako da prazne uredske prostore ( kakvih je u Hrvatskoj poveći broj ) pretvaraju u stambene. Zbog brige za svoje građane.  U Hrvatskoj nema takvih rješenja. Ni brige za vlastiti stambeno nezbrinuti dio populacije,  među kojima je najviše mladih.  Stoga je ( naravno, ne smao stoga ) u 10 godina, kako je pokazao popis stanovništva 2011. – 2021.  otišlo pola milijuna ljudi iz hrvatske, a u sedam godina “uspješne” Plenkovićeve vladavine preko 260 tisuća…

U pohlepi za komadićem svoga turističkog kolača u gradovima, pogotovo na moru, iznajmljuje se svaki kvadrat, po cijenu da vlansici sele u garaže i konobe, ili pak na drugu lokaciju gdje im je nova stambena nekretnina stečena turističkom zaradom. Pomalo, priobalni gradovi postaju gradovi duhova. Žive samo sezonski, a kad ljeto  mine i brojni turisti se vrate svojim kućama, apartmanizirane stare gradske jezgre povijesnih hrvatskih gradova na obali s tisućljetnom prošlošću, zjape prazni i propadaju. Život je iz središta gradova naprosto isisan. Više ne služi svojim građanima, nema cjelogodišnjih sadržaja, sve je podređeno turizmu, pa nema ni razloga da građani izvan sezone dolaze u centar.

( Turistička ) županija u kojoj je više stanova nego stanovnika!

Naposljetku, još jedan poražavajući podatak za primjer : Danas Šibensko-kninska županija ima više stambenih jedinica  nego stanovnika! No to ni približno ne znači da svi u toj županiji imaju riješen stambeni problem. Naprotiv! Neki imaju i po pet-šest ili čak deset apartmana, stanova, kuća, a neki sebi ne mogu priuštiti ni garsonjeru. Na tisuće stanova ( pogotovo na području Grada Vodice ) izvan sezone zjapi prazno, kao mrtvi kapital, simbol jednog nerazumnog, neplanskog upravljanja, simbol skorojevićevskog bogaćenja preko noći, ulaganjem u apartmanske kvadrate u naseljima koja nemaju ni kanalizaciju! Dakle, mještani su se bogatili, živjeli vrlo dobro od turizma, a nisu bili kadri investirati u osnovnu komunalnu infrastrukturu. Na taj način kontinuirano su ugrožavali kvalitetu mora fekalijama koje su slobodno oticale na precijenjene plaže od kojih mnoge niu pogodne za kupanje, a  nemaju ni tuševe. To je filozofija brze zarade koja ne mari što će biti sutra. A kad se hrvatski turizam sroza zbog ugrožavanja onog što smo najskuplje prodavali- sunca i mora– što nebrigom nesavjesnih, neodgovornih vlasnika nekretnina i vodećih ljudi u turističkim središtima i državi, a što zbog klimatskih promjena- Hrvatska će se naći na koljenima.

Neće tu puno pomoći nacionalne strategije, jer oni koji ih rade čine to bez svijesti o pravim problemima hrvatskog turizma i stanogradnje, a i računaju da je to formalan dokument kojeg nitko i ne čita, kamoli provodi. Samo odgovorna vlast, vlast s vizijom, koja neće sve karte staviti na jednu gospodarsku granu, koja će planirati i imati perspektivu razvoja na duži rok i truditi se da je realizira, koja zna svoj posao i želi ga pošteno raditi, može donijeti ozbiljniju promjenu. U protivnom, Hrvatska će biti zemlja bez stanovnika, apartmanizirana, preizgrađena i – prazna.

Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI