Islamski terorist. Fundamentalistička filozofija života kao potrošne robe. Namijenjene točno određenom cilju, sasvim određenoj misiji. S ograničenom upotrebnom vrijednošću. Determiniranom vremenom potrebnim za obuku, pripremu za akciju i izvršenjem akcije. Oni su svoju opaku, krvavu misiju obavili. Iza njih je ostao masakr. Preko 128 mrtvih, bar dvije stotine ranjenih, među njima osamdesetak, navodno, u teškom stanju. Krvavi teroristički pokolj u Parizu. Petak, 13-ti. Slučajno baš na „crni petak“, ili sasvim smišljeno i planski baš toga dana? Večer izlaska, masovnog opuštanja nakon petodnevnog radnog tjedna, pretvorena u noć besmislenog pokolja posve nedužnih, mahom mladih ljudi. Njihovi su egzekutori također mladi. Svjedoci pokolja kažu, nisu premašili 25. No, njihova mladost ima neke sasvim druge referencije i prioritete od one nesputane pariške. Njima je zadatak sijati smrt, prolijevati krv nevinih kao opomenu – krivima.
Onima koji su zbog zbog profita, zbog nafte i bogatstva koje su imali drugi, a htjeli oni, rušili diktatorske režime i nasilno uvodili amerikaniziranu demokraciju u islamski ( i ini …) svijet, navodno u ime zaštite ljudskih prava i sloboda, a zapravo za račun multipliciranja vlastitog kapitala. Oni koji su obučavali pokrete otpora u tim zemljama kako bi imali raspoloživu manipulativnu vojnu silu za pučeve i prevrate, koji su ih naoružavali i jačali svoje industrije oružja, danas pilatovski peru ruke od razvalina koje su za njihovim „demokratskim intervencionizmom“ u pravilu ostajale. Uvoz demokracije rizičan je „biznis“, a pogotovo kada vam za njega nitko nije dao licencu ni blagoslov. U tom poslu samo su neki profitirali, ali njihov profit svih nas preskupo stoji.
Terorizam: nus-produkt nasilne demokratizacije islama
Pušten je opasan duh iz boce koji se u nju više ne može vratiti. Terorizam, kao nus- proizvod nasilnog demokratiziranja onih dijelova svijeta koji su godinama funkcionirali, nažalost, uspješnije i bezbolnije pod diktatorskim režimima. Terorizam koji uzima svoj danak u krvi…
Svoje žrtve ne biraju, nije važno tko su nego koliko ih je. Što više to bolje. Efekt je snažniji, strah rašireniji i beznadniji. Potpisuju se kao „borci ISIl-a“. Islamski fundamentalisti čija je strategija i taktika terorizam kao način borbe za neku vlastitu, u krvi nedužnih natopljenu državu. Rođeni su i educirani za ubijanje. Cijeli njihov život, dug koliko treptaj oka u odnosu na životni vijek prosječna, zdrava čovjeka, posvećen je tom završnom trenutku žrtvovanja za „sveti cilj“ u kojemu su postigli sjedinjenje s Alahom. Bog je velik, klicali su predsmrtno te noći u krvavom Parizu, uvjereni u svetost svoga cilja i svoje terorističke, zločinačke misije. Dokazujući nevažnost tuđeg i vlastitog bivanja na ovome svijetu. Oni su sredstvo, oružje iracionalnog, mahnitog rata protiv zapadne civilizacije koje ubija u ime osvete, hladno, proračunato i bešćuto. Ne traži prave krivce, ubija mecima svojih neprijatelja i cilja u samu srž zapadnjačke kulture koja počiva na slobodi. Svakog čovjeka i društva kao kolektiviteta, zajednice. Za njih smrt ima smisao samo ako se progresivno širi, ako jedan njihov život proizvede stotinu tuđih smaknuća. Boriti se protiv islamskog terorizma koji negira vrijednost ljudskog života, i vlastitog i tuđeg, gotovo je nemoguće. Kako zaustaviti one kojima ovozemaljsko postojanje nema nikakvu vrijednost ako nije posvećeno tuđom krvlju, koji za svoj život ne daju ni pet para, ali istim metrom mjere i tuđi?!
Svijet je danas zgrožen, žalostan, prestravljen vlastitom nemoći koliko i njihovom superiornošću u sijanju smrti bez imalo grižnje savjesti, bez krzmanja, bez propitivanja smisla te takozvane borbe u kojoj nema razumnog cilja, u kojoj nema napretka ni pobjednika.
Pariški horor Isilovih kamikaza
U šest istodobnih, sinkroniziranih eksplozija mržnje i baruta, palo je, gotovo ritualno, navodno, svih osam ISIL-ovih kamikaza, ljudi koji su navikli živjeti priključeni na detonator, svjesno i planski. Baš kao što su planirali te večeri posjetiti, naoružani do zuba, baš ona mjesta gdje se skuplja najveći broj ljudi. Za njihovim pomagačima, jer vjeruje se da je riječ o široj terorističkoj operaciji s više sudionika, i dalje se traga.
Samoubilačke eksplozije odjeknule su ispred McDonaldsova restorana nedaleko nogometnog stadiona Stade de France, baš za trajanja utakmice između Francuske i Njemačke, koju je pratio i sam francuski šef države Francoise Hollande. Pucali su po pariškim restoranima Le Carillon, La Petit Cambodhe i La Belle Equipe, praznili šaržere po trgovačkom centru Les Halles, ubijali po 10. i 11. okrugu, pučkim kvartovima guste naseljenosti i slabe zaštite. Otišli su u koncertnu dovoranu Bataclan, čiji je kapacitet 1500 posjetitelja, „počistili“ prostor pred sobom, rafalima „pomeli“ sve one što su se tog trenutka zatekli u okolnim kafićima, upali u dvoranu, uzeli taoce, bacili ih na pod i onda bjesomučno ubijali. Dok u Bataclan nije upala policija. Tog trenutka detonirali su eksplozivne naprave koje su nosili na sebi. Spremni umrijeti za Alaha. Jer Bog je velik! No, nema toga boga koji bi od ljudi tražio takav zločin, ni takvog „svetog cilja“ kojim bi se mogao opravdati…
Francoise Hollande proglasio je izvanredno stanje u Francuskoj, zatvorio škole, muzeje, knjižnice, trgovine. Mobilizirane su sve raspoložive policijske snage u, kako je najavio, nemilosrdnoj borbi protiv terorizma. Cijeli svijet je potresen, Pariz je u crnom. Poruke sućuti, solidarnosti, potpore u tragediji stižu sa svih strana, svi se zaklinju u zajedništvo i beskompromisnost u obračunu s terorizmom, dok obitelji oplakuju svoje žrtve. Francuska plaća suludu cijenu suosnivača velike antiterorističke koalicije, cijenu rata s ISIL-om kojega vodi , zajedno s omraženom Amerikom, zračnim udarima na glavna uporišta „islamske države“.
Oglasio se i predsjednik SAD-a Barack Obama: – Ovo nije samo napad na Pariz i francuski narod, ovo je napad na cijelo čovječanstvo i univerzalne vrijednosti koje dijelimo- poručio je .- Varaju se oni koji misle da mogu terorizirati nedužni francuski narod i vrijednosti koje zastupa- kazao je obećavajući kako će SAD poduzeti sve da se teroristi privedu pravdi. A to traje godinama. Sjećate se njujorških “blizanaca”? Što se od tada promijenilo, koliko se terorizam sasjekao, američka politika promijenila?
Žice i zidovi nisu brana od terorizma
Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović na svome je twitteru objavila kako je šokirana napadima u Parizu i ožalošćena zbog gubitka tolikih života, te poručila kako je Hrvatska u ovoj tragediji s francuskim narodom. Svi obećavaju, NATO, EU, EK, UN, kako terorizam nikada neće pobijediti demokraciju. „Gnusne i neljudske napade“ osudio je i ruski predsjednik Vladimir Putin, duboko je ožalošćena i njemačka kancelarka Angela Merkel, sa suosjećanjem i solidarnošću oglasio se i iranski predsjednik Hassan Rouhani konstatirajući da je riječ o „zločinu protiv čovječnosti“, a hrvatski premijer Zoran Milanović sazvao je izvanrednu konferenciju za novinare povodom krvavog pariškog horora.
– Zatvaranje i žice neće nas spasiti niti će spriječiti da se ovakve stvari događaju- rekao je anticipirajući moguću promjenu raspoloženja hrvatskih građana spram izbjeglica. Poručio je svima da je Hrvatska u najvišem stupnju pripravnosti, zaštite i sigurnosti svojih građana. Razgovarao je i s predsjednicom države kako bi je izvijestio da su sve službe kojima upravlja vlada u punoj pripravnosti.- Naš je prvi zadatak da štitimo sigurnost, stabilnost i mir hrvatskih građana, a stalo nam je i do temeljnih ljudskih i humanih vrijednosti koje su iznad europskih- rekao je.
Milanović ne bi povezivao masakr u Parizu s izbjegličkom krizom, jer izbjeglice ulaze u Shengen u Grčkoj i tamo treba problem rješavati, ali sasvim je svjestan da bi se kod hrvatskih građana mogao probuditi strah od izbjeglica koji bi reducirao njihove humanitarne aktivnosti.
Fundamentalizam se liječi humanizmom, ali islamskim
A taj je scenarij moguć. Solidarnost traje dok se i solidarni ne počnu osjećati ugroženo. Pariške eksplozije utjerale su strah u kosti svima. Terorizam je ponovo pokazao svoje zube.I počeo ubrzano spuštati prag tolerancije spram izbjeglica. U kojima mnogi počinju gledati neprijatelje, potencijalne, prikrivene teroriste. Žice i zidovi u nama rastu, Europa se ubrzano orbanizira. No, Milanović ima pravo. Bodljikava žica i betonski zidovi nisu brana terorizmu ni lijek protiv njegova nasilnog usađivanja straha.
Zabluda je vjerovanje zapadnjačkog svijeta da se terorizam može pobijediti sekularizacijom islamskog društva i prisilnim uvođenjem humanističkih principa na kojima sam počiva. Kako kaže Reza Aslan, američko-iranski pisac i istraživač religije, terorizam nije isključivo islamski niti isključivo vjerski fenomen. A može se rješavati samo ako se detektiraju problemi koji ga pokreću. Reformiranje islama, tvrdi Aslan, događa se već sto godina i nasilje kojem smo svjedočili u velikom dijelu mislimanskog svijeta rezultat je tog procesa. Suština stvari je u stvaranju prostora za svakoga, neovisno o vjeri, rasi, spolu, za život u slobodi savjesti ispovijedanja vlastite vjere, prekid diskriminacije i mogućnost života bez straha od fundamentalističkih prijetnji pokoravanjem na ono što netko ne želi. Svaka kultura da bi dosegla svoju zrelost mora proći kroz fazu usvajanja temeljnih vrijednosti koje potom postaju dio sustava obrazovanja, državnih institucija, pravnog sustava. Kada se razvije islamski humanizam, a ne zapadnjački, amerikanizirani, po prirodi stvari slabit će islamski fundamentalizam. Svijet se ne može razvijati po modelu samo jedne, ma koliko moćne sile. Nismo li svi ipak različiti, nije li to jedno od naših temeljnih prava?
Oglas
