Na otoku Krapnju, najnižem i najmanjem naseljenom otoku na Jadranu, u petak navečer nakratko je oživljen stari običaj ženskog veslanja.
Naime, na Krapnju je donedavno bio običaj da žene rade sve teške poslove, pa tako i da veslaju teškim drvenim veslima dok muškarci sjede ili stoje na provi ili krmi skrštenih ruku. Muški Krapljani, poznati ronioci, lovci na spužve i pomorci, rijetko su bili kući, pa su i teške fizičke poslove obavljale same žene. Lov na spužve je bio iznimno opasan, mnogi su zauvijek ostajali na dnu mora, a zbog poštovanja prema njihov žrtvi muškarci koji bi se vratili kući bili bi pošteđeni i veslanja i svih drugih teških poslova.
– Odlazili su leutima na vesla i jedra sve do Istre, do Brijuna, Mljeta, Hvara, Brača, a mi smo morale sve same raditi, i obrađivati polja na kopnu, i održavali djecu i starčad. Nosile smo na glavi teret od 50 – 60 kilograma, veslale po kiši, po vjetru, po fortuni juga i bure, nije nam bilo teško. Nismo se bojale mora i ne bojimo se ni sada – ispričala nam je najstarija sudionica regate Jerka Jaram (80).
U 20 sati na regati je startalo šest brodova s 12 vesala s 24 veslačice, po dvije na svako veslo. Stazu dugu 600 metara prva je prešla posada 5.65 metara duge i 138 godina stare gajete Dalmata koju su činile: Jerka Jaram, Ankica Uroda, Milena Gović i Marica Tanfara. S njima na brodu je bila i te sedmogodišnja Ninom Linestad, tako da najstariji brod regate imao i najstariju i najmlađu posadu. – Pobijedili smo jednostavno, zato jer su svi slušali moje upute. Veslaj tiho, polako, ne galami i uvijek ćeš dobro proći i svuda doći – pojasnila je Jerka Jaram tajnu uspjeha.
Tradicija da žene veslaju, a muškarci stoje na provi ili krmi od broda, današnjim generacijama je, svjesne su Krapljanke, nezamisljiva ili primitvna. Međutim, one tvrde kako su oslobađale svoje muževe teških poslova, kad bi se i ako bi se vratili s lova na spužve,te bi im i na taj način pokazivale svoje poštovanje i ljubav.