Poljubi zemlju po kojoj bacaš smeće, parafrazirajmo popularnu pjesmu pokojnog pjevača Miše Kovača, a koja se upravo ori na stadionu Poljud u glazbeno-pogrebnom spektaklu s lijesom pokojnika.
I dok Plenković (HDZ) i društvo sakupljaju političke poene na smrti pjevača i nadaju se zaboravu važnih tema kao što je ilegalni i legalni uvoz otrovnog otpada, te kriminal i korupcija, dotle se se samo danas u Hrvatsku negdje uvezlo oko 2387 tona (!) ili –ovo zvuči još strašnije – oko 250 velikih kamiona punih otpada. Otkuda taj broj? Prema službenim statističkim podacima u Hrvatsku je 2024. godine uvezeno 871.255 tona otpada iz drugih država – oko 87 tisuća punih kamiona. Podijeljeno na 365 dana dobije se dnevnih – 2387 tona.
Kada se tome pribroji i više od 2 milijuna tona komunalnog otpada kojega u jednoj godini proizvedemo sami, može se slobodno zaključiti da smo – mala zemlja za veliki otpad. Dakle, s obzirom da nas ima manje od 4 milijuna, ispada da svatko od nas, iuključujući i netom rođenu dojenčad, godišnje proizvede – oko pola tone smeća. Dobro, u tome nam pomažu i turisti koji nas dodatno zatrpavaju svojim smećem, te razne mafije, talijanska, hrvatska i druge, koje nam s veseljem ustupaju razno smeće.
Kao što je poznato, i sami smo šampioni bacanja smeća u vlastito dvorište, u svoje izvore vode, na svoja polja, u svoje more… A recikliramo jedva trećinu smeća, kažu podaci. A i to nerijetko opet završi – u smeću.
Umjesto da se dalje zatrpavamo pričom o smeću, evo još prijedloga za prepjeve Mišinih pjesama:
Samo nas smeće sastavit može
Malo mi je jedno smeće s tobom
Ako me odbaciš (smeće)
Ti si smeće moje duše
Ja ne mogu drugo nego da te bacim (smeće)
Svi bacaju, ja ne vidim (smeće)
I proplakat će smeće…
Itd.
Otpad s pogledom – (foto TRIS)
