Šibenik se 82 godine poslije, tek u krugu antifašista sjeća 3. studenoga 1944. godine, Dana oslobođenja grada od nacističkog i fašističkog okupatora. Danas ima i onih koji kažu da to nije bio dan oslobođenja nego dan okupacije. To su oni koji ustaške zločince nazivaju hrvatskom vojskom, čije zločine slave i zlodjela pretvaraju u junaštvo. To su oni koji ponosno kliču ustaški pozdrav „Za dom spremni” i koji su lako zaboravili i otpisali čak i uspomenu na vlastite članove obitelji koji su bili sudionici partizanskog pokreta i velikih, povijesnih bitaka za slobodu od nacifašizma i ustaških kolaboracionista. Ali, povijest je zapisana u knjigama, u sjećanjima onih koji su je stvarali i prenosili na nove generacije, u svijesti onih koji s ponosom spominju doprinos hrabrih hrvatskih partizana u pobjedi antifašističke koalicije u Drugom svjetskom ratu. Šibenik danas slavi 82. godišnjicu oslobođenja u Drugom svjetskom ratu ali i 10 godina Muzeja pobjede u kojem se čuva uspomena na poginule borce Narodnooslobodilačke borbe i partizanskog pokreta, na šibenske pale antifašiste.
Bitka za Šibenik otpočela je u noći uoči 3. studenog 1944. Kako bilježi Antifašistički vjesnik, nakon oslobođenja Splita i okolice, na područje Boraje stigle su jedinice 1. i 11. dalmatinske brigade koje zajedno s borcima 26. divizije kreću u pravcu Šibenika i Drniša. Istodobno, Prva dalmatinska ( šibenska ) brigada i Treća prekomorska imale su zadatak napasti neprijatelja i osloboditi Šibenik, a 11. i 12. brigade su upućene na komunikaciju Šibenik – Drniš. U to vrijeme već su oslobođeni Benkovac i Skradin i cijelo područje desne obale rijeke Krke, pa je jedina komunikacija kojom se neprijatelj mogao izvući iz Šibenika bila cesta Šibenik – Drniš. Bataljuni 11. i 12. brigade dobili su zadatak da prije početka napada na grad, izbiju na tu komunikaciju i napadnu neprijateljske snage ako se tim pravcem pokušaju izvući prema Drnišu.
Dijelovi 19. divizije na desnoj obali rijeke Krke otvorili su žestoku vatru na njemačke položaje na sjeverozapadnim prilazima gradu. Za to vrijeme jedinice I. dalmatinske i III. prekomorske brigade, po prvi put potpomognute s 35 Stuarta i 12 Blindija Prve tenkovske brigade NOVJ te artiljerijom, probile su prve neprijateljske linije kod mjesta Vrpolja na cesti Split-Šibenik i odmah krenule naprijed tjerajući neprijateljske trupe koje su se povlačile prema gradu.
Neprijateljske njemačke snage ukopane na uzvisini Sv. Juraj, uz samu cestu, pružale su žestoki otpor i zaustavile prodor partizanskih boraca prema gradu. No, dovedena je artiljerija 26. divizije koja je zasula njemačke rovove na Sv. Jurju, a jedinice Prve dalmatinske prešle su u siloviti napad i u ogorčenoj borbi prsa o prsa istjerale Nijemce sa Sv. Jurja.
Stjerane u slijepu ulicu, njemačke trupe napuštaju grad, pritom uništavaju cijelu obalu, lučka postrojenja, potapaju brodove. U zoru 3. studenog 1944. bataljuni Prve dalmatinske i Treće prekomorske te dijelovi 19. sjeverodalmatinske divizije ušli su u Šibenik dok je neprijatelj još bio na Šubićevcu, odakle su fijukali neprijateljski meci, ali to Šibenčane nije spriječilo da izađu na ulice kako bi pozdravili svoje osloboditelje. Uskoro je na šibenskoj Poljani bio i svečani mimohod s više od tisuću partizana osloboditelja koje je narod oduševljeno pozdravljao.
Neprijateljska kolona koja se izvlačila prema Drnišu našla se u obruču 11. i 12. dalmatinske brigade i na kraju je potpuno razbijena i uništena. Povlačeći se zajedno s njemačko-ustaškom kolonom, u borbi blizu Konjevrata uništen je cijeli jedan četnički korpus, piše Antifašistički vjesnik.
U operaciji oslobađanja Šibenika Prva proleterska ( šibenska ) brigada izgubila je 14 boraca a 70 ih je bilo ranjeno. Na strani neprijatelja poginulo je tisuću vojnika a zarobljeno ih je 700.
Od 68.000 stanovnika bivše općine Šibenik ( koja je obuhvaćala i Knin i Drniš ) čak 21% ili 18.814 ih je sudjelovao u NOB-u. Pridodaju li se tome 5.362 pripadnika NOP-a koji su zbog antifašističkog rada odvedeni u logore, u raznim vidovima antifašističke borbe je bilo uključeno 24.176 osoba što je čak 35,5% stanovnika općine. Ukupno 4.572 osobe su poginule od toga 3.023 u partizanima.
Šibenik 1. siječnja 1945. postaje središte ZAVNOH-a, tada najvišeg organa vlasti u Hrvatskoj, pa bi se moglo reći da je do oslobađanja Zagreba nakratko bio glavni grad Hrvatske. U Šibeniku tada borave: Centralni komitet KPH, Glavni odbor AFŽ, Glavni odbor USAOH-a (Ujedinjeni savez antifašističke omladine Hrvatske), Pokrajinski komitet SKOJ-a, Centralna kazališna družina narodnog oslobođenja Hrvatske i druge organizacije.
Šibenik je danas među rijetkim hrvatskim gradovima koji su nakon uspostavljanja hrvatske samostalnosti otvorili Muzej pobjede koji danas obilježava desetljeće svoga rada.
U povodu 82. godišnjice oslobođenja Šibenika te oslobođenja Dalmacije u Drugom svjetskom ratu i 10. obljetnice Muzeja pobjede kod Spomen kosturnice na Gradskom groblju Kvanj položit će se vijenci i odati počast poginulim borcima Narodnooslobodilačke borbe i osloboditeljima Šibenika. Proslava se potom nastavlja druženjem u Muzeju pobjede. Središnji dio programa, panel naslovljen „Što nakon pobjede?- Šibenik 1944.- 2026.” održat će se u Klubu Azimut, a sudionici panela su Marko Vučetić, Borislav Pravilović, Vanja Šunjić, Mirsad Čatić Cuperak i Denis Periša.
O temi „Oslobođenje Dalmacije 1944. – od Splita i Zadra do Knina” govorit će predstavnici ZUABA Šibensko-kninske, Splitsko-dalmatinske i Zadarske županije te Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske. Bit će predstavljena i knjiga Vlade Kapičića „Od Dinare do Sutjeske” te „Partizanska čitanka”.
