Iz Zajednice udruga antifašističkih boraca i antifašista Šibensko-kninske županije ( Muzej pobjede Šibenik ) upravo je pokrenut novi projekt- „AI protiv govora mržnje”, jedan od, kako kažu, najambicioznijih i tehnološki najnaprednijih antifašističkih projekata u Hrvatskoj. “Fašizam se danas više ne širi samo ulicama. Njegovo glavno bojište postali su internetski portali, društvene mreže i komentari u kojima se svakodnevno normaliziraju mržnja, povijesni revizionizam i nasilni ekstremizam. Vrijeme je da se i antifašizam prilagodi 21. stoljeću. Zato smo razvili sustav temeljen na umjetnoj inteligenciji koji će kontinuirano pratiti javno dostupne internetske sadržaje, prepoznavati govor mržnje i ekstremističke poruke, analizirati obrasce širenja mržnje, pripremati dokumentaciju za prijavljivanje najtežih oblika nezakonitog sadržaja nadležnim institucijama” poručili su, uz objavu o startu projekta na koji su šibenski antifašisti silno ponosni. No, to je tek jedan od razloga za razgovor s Denisom Perišom, Darkmanom, novim voditeljem šibenskog Muzeja pobjede, deklariranim antifašistom, poznatim hakerom, kojeg neki znaju i kao prvog hrvatskog kiborga s čipom usađenim u šaku, a mnogi će ga ubuduće pamtiti i kao najglasnijeg u otporu organizatorima Thompsonovog koncerta u skrnavljenju Spomen parka na Šubićevcu u kojem su 1942. strijeljani Rade Končar i 25-orica šibenskih i dalmatinskih antifašista.
“AI protiv govora mržnje”, najveći i najznačajniji antifašistički projekt u Hrvatskoj!
Za projekt “AI protiv govora mržnje”, Periša i županijska ZUABA ističu: Ovo nije još jedna kampanja.Ovo je stvaranje trajne digitalne infrastrukture za obranu demokracije, ljudskih prava i antifašističkih vrijednosti. Po opsegu, tehnološkoj složenosti i dugoročnim ciljevima, vjerujemo da se radi o jednom od najvećih i najznačajnijih antifašističkih projekata pokrenutih u Republici Hrvatskoj. Dok drugi raspravljau o problemu, mi gradimo alat koji će omogućiti sustavnu, svakodnevnu i organiziranu borbu protiv govora mržnje.
Pozivamo sve antifašiste, građane, udruge i prijatelje demokracije da prate projekt, podrže njegov razvoj i postanu dio ove zajedničke borbe. Antifašizam mora biti prisutan tamo gdje se danas vodi borba – u digitalnom prostoru- poručuju, navodeči kako iza projekta stoje antifašisti Šibensko-kninske županije, VEDRA- Veterani Domovinskog rata i antifašisti, Udruga Antifašista Kaštela, Antifašistički vjesnik, Antifa Šibenik, Antifašistička Rijeka, Udruga antifapističkih boraca i antifašista Grada Zadra.
Najzaslužniji za ovaj novi projekt, kojim se antifašisti prilagođavaju novim generacijama i novom digitalnom jeziku komunikacije, je Denis Periša, voditelj šibenskog Muzeja pobjede, po mnogočemu jedinstvenog u Hrvatskoj,
S Perišom smo razgovarali uoči promoviranja, i da tako kažemo, puštanja u rad, ovog novog projekta koji je za hrvatske prilike pionirski. No, koliko god je platforma „AI protiv govora mržnje” novum i u neku ruku akcija budućnosti, razgovor smo otvorili recentnim događanjima oko Thompsonovog koncerta u Šibeniku i zloupotrebe Spomen parka strijeljenom Radi Končaru i drugovima na Šubićevcu, kojeg su organizatori koncerta iskoristili za komercijalne interese, protivno zakonu o zaštiti kulturnih dobara u RH.
Prošlo je dobro jer je policije bilo k’o u priči…
– Jeste li bili na Šubićevcu, u Spomen parku, nakon Thompsonovog koncerta?
Nisam bio ja, bio je kolega, slikao je cijelo područje Parka, i prema onome što je vidio, nema nikakvih ozbiljnijih oštećenja.
– Znači, prošlo je relativno dobro?
Prošlo je dobro, jer je bilo policije k’o u priči.
–Konzervatori su brzo reagirali na dopis županijske ZUABA-e i tražili su uklanjanje štandova, kao i prethodno kemijskih WC-a, ali svi su se o taj zahtjev jednostavno oglušili?
Konzervatori su, kako i sami kažete, brzo reagirali, ali što oni mogu osim pisati Ministarstvu kulture i medija i tražiti od njih odgovarajuće postupanje.
–Ministarstvo se potpuno oglušilo, iako je ono bilo pozvano prvo reagirati i izdati nalog za uklanjanje štandova sa zaštićenog kulturnog dobra.
Da, oni su šutke prešli preko svega, oglušili su se o naše dopise, i bilo im je u interesu da su svi na godišnjim odmorima i zato su ignorirali i zahtjev konzervatora. Ali, zanima me što će sada odgovoriti, post festum koncerta, jer korektno je i pristojno da odgovore. Možda će nas obavijestiti da su obavili nadzor i da je sve u redu…Jer, tako se to kod nas radi.
-Sad, zapravo, možemo slušati samo pohvale organizatorima da su posao obavili dobro, da nema tragova devastacije, da je bilo puno buke ni za što, iako znamo da nije riječ samo o fizičkoj devastaciji Parka, nego se radi i o pijetetu, odnosu prema žrtvama, prema vlastitoj povijesti, prema zaštićenom kulturnom dobru. Jasno je da prodaji alkohola pod šatorima usred Spomen parka ne može biti mjesta…Ali, sve će se vjerojatno svesti samo na tu dimenziju uništavanja parka, a kako ga, čini se, nije bilo, možemo i ubuduće očekivati ovakva događanja koja će besramno skrnaviti i zloupotrebljavati spomenička područja.
Tako je. Spomen park je definitivno oskrnavljen. Čak i da je samo jedno stablo posječeno, to je već šteta i to se ne smije dopustiti. Kakva je ovo država koja dopušta nešto takvo? Zar ćemo samo tako gaziti po zaštićenom području, po zakonima o posebnom odnosu prema memorijalnim centrima i spomenicima kulture? To je izvan pameti. Siguran sam da gradonačelniku nije lako kad ga odozgo pritisnu, a svima je jasno da je bio izložen strašnom pritisku. Ne bih volio biti u njegovoj koži, mada je prvi dan nešto i reagirao, ali onog trenutka kada im je izdao dozvolu, više nije ni imao što reći.
–Nije li apsurd, da je gradonačelnik, kako je sam izjavio, zatražio već na prvu informaciju da se kemijski WC-i odmah uklone iz prostora Spomen parka, štoviše navodno je upozorio organizatore da se moraju s posebnom pažnjom i senzibilitetom odnositi prema Parku, a poslije je Grad s organizatorima koncerta potpisao ugovor kojim im daje za ponižavajućih 30 centri po kvadratnom metru cijelo spomen područje da njime raspolažu za što god im treba?
Na Thompsonov koncert nije se smjelo ulaziti iz Spomen parka.To je čista provokacija!
Gradonačelnik je vrlo dobro reagirao dok je imao vremena za reakciju, jer kad su postavljeni Toi Toi zahodi ostalo je još dugo do koncerta i morao je nešto poduzeti, u protivnom se ne bi mogao opravdati. A sad je li on sam odobrio ili obećao organizatoru i štandove za piće u prostoru Spomen parka, to ne vjerujem. Prije bih rekao da mu je netko došao i tražio da dopusti ulaz na koncert sa strane Parka, a s kakvim obrazloženjem teško je reći, no, gradonačelnik je „pao” na to i dozvolio da se ulazi i iz Spomen parka.
–Znači, cijela ta masa ljudi je prolazila kroz Park?
Da, mada sumnjam da je Burić znao da će se to tako dogoditi. Pitanje je kako su mu to predočili, vjerojatno su tvrdili da će to biti nekakav sporedni ulaz-izlaz, da će se Park nastojati zaobići, ali eto, ispalo je da su namjerno u tu svoju priču uvukli ovo povijesno stratište. Imaš tri ulaza na stadion i baš ti treba ovaj kroz Spomen park!? Glupost! To uopće nije bilo nužno. Jasno je da je to provokacija. HDZ se vjerojatno našao pod pritiskom, jer mi smo dopise poslali svima, i konzervatorima, i Ministarstvu, i Državnom inspektoratu, i gradonačelniku, i županu, svaki dan smo nosili drugi papir samo da se nešto poduzme, da institucije spriječe takvu sramotnu devastaciju. Pisali smo osobno i ministrici, i njezinom suprugu Hrvoju Koržineku…
– Zašto njemu?
Zato što on vodi taj dio posla u Ministarstvu. Voditelj je Službe za inspekcijske poslove zaštite kulturne baštine. Zaposlen je tamo prije nego je njegova supruga postala ministrica… Pisao sam mu i prvi dan kad su organizatori postavili kemijske WC-e u Park. Ni na to nije odgovorio. Dakle, nije radio svoj posao!
-Je li šibenski gradonačelnik anticipirao svojom odlukom stav premijera Plenkovića, jer znamo da je uoči koncerta na Hipodromu premijer osobno, s djecom, došao na generalku Thompsona, kao veliki fan?
Ne vjerujem da bi bio toliko nesmotren, jer ovdje se znalo, moralo se pretpostaviti da će izbiti skandal. To je bilo baš nepotrebno, jer svih smo upozorili, svima smo pisali…
Nijednog odgovora od nadležnih institucija…
–I nitko nije odgovorio, osim konzervatora?
Ni na današnji dan nemamo odgovora ni od jedne institucije kojoj smo se obratili, što jasno govori o sustavnom ignoriranju i selektivnom odnosu institucija prema prijaviteljima kršenja zakona. Mogli su nam barem načelno odgovoriti da su uputili inspekciju da obavi nadzor, ali nisu smatrali potrebnim čak ni to, ni toliko poštovanja nemaju prema Spomen parku Radi Končaru i antifašistima, ni prema nama koji čuvamo spomen na njih. Na kraju smo grupno reagirali zajedno s Možemo, SDP-om, pojedincima koji su na taj način osjećali potrebu izraziti revolt, poput vijećnika Ivana Slavice, i baš Hrvoju Koržineku smo se obratili s dopisom koji je imao oznaku „Žurno”, jer to se događalo uoči koncerta, zadnji dan. Ništa drugo osim požurnica i apela nismo mogli poduzeti. Nisu nam odgovorili ni da su zaprimili naše mejlove…
–Gradonačelnik Burić ističe da je osobno zaslužan za obnovu Spomen parka, a s druge strane dopušta devastaciju tog istog prostora u koji je ipak uložen i neki gradski novac. Kako to?
Mislim da su gradonačelniku „uvalili” ovu priču na brzinu. Postavljanje Toi Toi zahoda rezultiralo je i nekim kaznenim prijavama, vidjet ćemo što će od toga biti, s obzirom da su ponovili kršenje zakona sa štandovima u zaštićenom kulturnom dobru, Grad sigurno neće moći izbjeći kaznu. Mislim da je ovo neka vrsta njihovog inata, revolta zbog našeg i medijskog reagiranja na kemijske WC-e, zbog bure koja se u javnosti digla zbog toga. Jer mediji su pisali da ZUABA vodi 1: 0 u „ratu” s organizatorima, i to ih je valjda dodatno potaklo na još jednu psinu, jer što ima njima neki mali komunist, kako oni to kažu, govoriti što će raditi. Organizatori su se pokazali jako drskima i bezobraznima u ovom slučaju, a koliko sam čuo u drugim gradovima su se ponašali i još bahatije i bezobzirnije.
Nije nam u interesu da Grad bude kažnjen
– Spremate li tužbe zbog skrnavljenja Spomen parka?
Najprije ćemo sjesti i dobro razmisliti što da poduzmemo. Nama nije u interesu da Grad sad dobiva kazne, jer taj novac su mogli usmjeriti za obnovu Spomen parka koja je zaustavljena. Nažalost, dijelom i zbog smrti bivšeg predsjednika ZUABA županije Zorana Restovića, ali i zbog korone. Obnova je krenula prije 5- 6 godina, no sve je stalo.
-Da, bio je to dosta pretenciozan, moderan projekt, cjelovit i prilagođen novim tehnologijama. Grad se suglasio s njim, očekivalo se da će Park napokon dobiti pažnju koju zaslužuje, ali godinama sve stoji, nema nastavka obnove…
Korona je sve projekte zakočila, ne samo memorijalne, nego i ove što smo mi ateisti-agnostici imali, recimo, svaki prvi tjedan u mjesecu organizirali smo kavu s nevjernicima, i to je stalo, sve udruge su doslovce na koljenima. Okrenuli smo se drugim projektima, išli smo na uređenje Muzeja pobjede, na virtualne vodiče itd., a i to je zbog manjka novca stalo. Korona je bila prijelomni trenutak u kojem je sve sa Spomen parkom na Šubićevcu, nažalost, stalo. A onda i smrt predsjendika ZUABA Zorana Restovića… ne znam kako bi on u ovoj situaciji postupio, vjerujem, kao i ja. Imaš svoj pečat i šalji. Prvo jutro kad su postavljeni kemijski WC-e u Park, već u 9 sati ujutro, revoltiran onim što se dogodilo, osobno sam odnio dopis u pisarnicu Grada.
– Je li netko od vas izravno razgovarao s gradonačelnikom?
Ne, nismo imali priliku. Ni novinarima nije davao izjave, htio sam se naći s njim, cijenim što je napravio za otvaranje Muzeja pobjede i vidi se da želi pomoći.
-Je li točno da od Grada dobivate 2500 eura kvartalno?
Da, ukupno 10 tisuća eura godišnje.To je minimum, i to je jedan od razloga zbog kojeg sam namjeravao razgovarati s gradonačelnikom još prošli tjedan, prije nego je izbio ovaj skandal. Mi smo se nadali da će Thompsonov koncert proći mimo nas, ali eto, sve se zakompliciralo.
– Utoliko je sve ovo što se događalo oko Thompsona kontroverznije. Jer, s jedne strane Grad financijski pomaže Muzej antifašizma, bez pomoći Grada ne bi ni bio otvoren, a s druge strane neshvatljivi upad u spomenički kompleks. Šibenik se često, uz ostalo i zbog vašeg Muzeja, hvalio da je drugačiji od ostalih. No, je li?
Da, to je istina. To puno znači za grad, da ljudima malo približimo taj dio povijesti, da mogu sami doći ovdje i pogledati dokumente, fotografije, to je zbilja plus ovom gradu. Dođu nam posjetitelji iz Rijeke i kažu, čudo, samo vi u Hrvatskoj imate takav muzej, inače je to moguće vidjeti još jedino u Bosni…eventualno u Sloveniji. U Hrvatskoj ne. U Hrvatskoj nas pitaju imamo li problema…?
Vodim Muzej pobjede iako nisam član ZUABA-e
– Ima li hejterskih natpisa na vratima Muzeja?
Ima, ima. Petokraka na vratima je srušena, a na staklu se redovito pljuje na petokraku. A ova naša i nije tako upadna, super je, moderno dizajnirana. Ipak, moram iskreno reći da u ovom gradu osobno nisam imao nekih problema. Nešto su prijetila djeca koja i ne znaju što govore…
– Kako to da si preuzeo vodstvo nad Muzejom pobjede? Poznatiji si u javnost kao haker, naziva te se prvim hrvatskim kiborgom, „čipiranim Denisom” i sl., ali ne kao politički aktivist?
Mene je uvijek zanimala politika i odavno sam se indirektno miješao u politiku. Znao sam sjediti na rivi s Dobrom, Petrinom, Baranovićem, Karađolom, i kako sam nešto za njih radio, na kraju sam se zbližio s tim ljudima i malo po malo, htio ne htio, uvuku te u politiku. Uvijek netko treba neku uslugu, pomoć, nešto treba napraviti, servisirati. Ovdje sam došao tako da me nikad nitko nije pitao ni jesam li član ZUABA. Imam samo jednog rođaka koji je povezan s njima, a on se odavno preselio u Samobor. U Muzeju sam se samo jedan dan pojavio i nastavio dolaziti svaki dan. Vidio sam da su to normalni ljudi, od prvog dana imam ključ od Muzeja, ljudi imaju povjerenja u mene i tako, sve je…
– Sve je vodilo prema tebi…?
Da, baš tako. Sve je na kraju palo na mene. Zadnji projekt sam imao s Restovićem, projekt koji je upravo startao, a radi se o AI računalu…
-Da, to je svojevrsna revolucija u okoštaloj strukturi mahom starijih antifašista. Ali, prije detalja o tom projektu, samo da raščistimo ovu situaciju u ZUABA-i županije. Sada tu postoji neka vrsta „dvojne vlasti” : ti vodiš Muzej pobjede, a predsjednik s pravom potpisa je Željko Kuvač. Kako to?
Zato što ja nisam bio član, niti sam danas član ZUABA, a Muzej vodim kao administrativno-tehničko lice, voditelj bez stranačke legitimacije.
–Niste ni član Udruge antifašista?
Ne. Iako me svi tretiraju kao da jesam.
–Hoćeš li se učlaniti u ZUABA-u?
Neću. Mi smo htjeli obnoviti organizaciju koja je u Restovićevom mandatu ugašena, to je lokalna, gradska organizacija antifašista, a sad postoji samo županijska. Vjerojatno je gradska ugašena jer mu je bilo previše na dva fronta voditi organizacije. Imamo broje probleme kao gradski antifašisti koje treba riješiti. Recimo, nikakav suvenir u Muzeju ne bi smjeli imati jer nam u Statutu nije upisano da se možemo time baviti. To mi strašno smeta. Htio sam da za Muzej kupimo i frižider, ljudi ovdje dolaze, druže se, obilježavaju se povijesne obljetnice, dolaze nam ljudi iz cijele Dalmacije i Hrvatske, pa i stranci. Došli smo na ideju da kupimo specijalne pive koje je u Sloveniji svojevremeno Janez Janša zabranio, pa su ih morali ukloniti s polica, to je bio pravi skandal. Preko prijatelja sam došao do tih piva, bilo je pakiranje po tri komada, s nazivima Josip, Broz, Tito, i sl., smatrao sam to dobrim suvenirom. Ali to ne smijemo uvesti bez izmjene Statuta. A što se tiče izbora predsjednika ZUABA, problem je bio tko će biti novi predsjednik, a tko će voditi Muzej. Nitko neće, nema ljudi, a ja sam 15 godina vodio udrugu za bežično umrežavanje, znam kakvi su to problemi. I tako je Muzej „pao” na mene, ali predsjednik ZUABA nisam mogao biti i da sam htio, neki su me čak smatrali ultra radikalnim ljevičarom.
Neopravdanim uhićenjem u Zadru, dio mog života se nepovratno promijenio…
-Kako to?
Ma svašta se govorilo, pa i da sam proruski orijentiran. To mi nije bilo jasno, ali o.k,, došao je Kuvač na mjesto predsjednika, i sve što ja radim kao voditelj Muzeja, on potpisuje. Nikakvih problema u komunikaciji nemamo, odlično se slažemo, znamo se od prije, i drago mi je da je on preuzeo ZUABA-u.
– Upravo je startao vaš veliki projekt „AI protiv govora mržnje”. Što to podrazumijeva? Računalo koje DORH-u automatski prijavljuje govor mržnje? Kako će to funkcionirati?
Imao sam i sam par neugodnih slučajeva govora mržnje, a svojevremeno me uhitilo u Zadru tijekom prosvjeda „Ujedinjeni protiv fašizma”. Optužili su me da sam razbio spomen-ploču „ustaškom sinu”. Policija me uhitila, a na internetu je krenula lavina uvreda, pogrda i objeda na moj račun, i tu se jedan dio mog života nepovratno promijenio. Bio sam bajker, išao sam na sve moto susrete i na jednom takvom bio sam zamoljen da odem. Na drugom druženju, nakon moto susreta smo svi otišli u jedan bajkerski kafić u Zadru, i čovjek, koji mi je prethodno nazdravljao, ali što se više pije to više tenzije rastu, došao je do toga da baci čašu u mene, da prijateljice koje su bile samnom naziva četnikušama, i tada sam rekao: zaboravljam čak i tu moto- scenu, vidim što se dešava, ne treba mi to.
– Zbog čega takav odnos prema tebi? Zbog uhićenja u Zadru?
Da, zbog nečeg što nisam napravio. Policija me i službeno obavijestila da je taj postupak završen i da se ne vodi protiv mene. Inače, odveli su me nakon uhićenja na poligraf i pokazalo se da nisam znao ni gdje se ta razbijena ploča nalazi. Užasavam se kad i jedni i drugi šaraju po spomenicima, to mi je izvan pameti. Prije sam bio u hip-hopu i imali smo tu podkulturu grafitera koji su imali svoj kodeks, kao i bajkeri, znalo se da se ne može šarati po kamenu, to se ne radi, po spomenicima i kulturnom dobru se ne šara…A to je bio okidač mojim bivšim kolegama bajkerima da me stigmatiziraju… Nažalost, svi gradovi su danas taoci uglavnom navijačkih skupina.
-Koje naručuju i potpisuju murale gdje god žele i kakve god, kome god, žele…
Da sad nasred Poljane počnu raditi grafit, nitko ne bi intervenirao, pa ni policija…
-No vratimo se projektu AI računala. Kako ide za početak?
Htio sam ga promovirati prije neki dan, ali je po društvenim mrežama bilo previše komentara na račun Thompsona i njegovog koncerta u Šibeniku, pa sam odlučio da početak primjene malo odgodim. Od danas je i službeno u funkciji. Ovo je jedan od najjačih projekata, i interesantno je da ga naša SABA nije podržala, sugerirali su nam da novac koji smo trebali dobiti za taj projekt preusmjerimo u obnovu Muzeja. Ne znam zašto im ne odgovara AI računalo koje registrira govor mržnje i odmah ga prijavljuje DORH-u. Ali, to je pitanje za njih. Mada, bio sam na Godišnjoj skupštini SABA-e u Zagrebu, gdje se govorilo kako u današnje doba nemamo odgovor na online mržnju, ja sam se javio za riječ i objasnio što donosi naš projekt. Doživio sam ovacije. Svi su me tamo podržali, ali novac nam nisu odobrili.Tražili smo samo 5000 eura od SABA za ovaj projekt, i mada imaju na računu trenutno 80 tisuća eura plusa, nama ne daju 5000 eura za AI računalo. Morat ćemo malo pričekati smjenu generacija, ako toga uopće bude…
– Imate li još projekata u pripremi?
Imam tisuću projekta, tako da mi je naš novi predsjednik rekao da se malo smirim…hahaha. Za koji dan, 12. kolovoza obilježavamo 10 godina Muzeja pobjede i godišnjicu osnivanja Prvog šibenskog partizanskog odreda. Odat ćemo počast i našim nedavno preminulim antifašistima Ivanu Niniću i Zoranu Restoviću. Ideja je bila da uz 31 balon koji ćemo pustiti u zrak pokušamo naći eko balone. Moja je intencija da se što više prilagodim novim generacijama i novim trendovima. Želimo privući i zadržati mlade ljude. U tom smislu htjeli smo ići s eko balonima, ali njih ne možete naći u slobodnoj prodaji. A stvar je u tome kad baloni odu u zrak oni puknu na određenoj visini pod atmosferskim pritiskom i najčešće se dogodi da ih ptice grabežljivice u letu uhvate i udave se njima. Ljudi to ne znaju. I kornjače ugibaju od tih balona…To izgleda lijepo, ali posljedice nisu nimalo lijepe.
– Koja je razlika između običnih i eko balona?
Napravljeni su od bio razgradivog materijala, nažalost, i oni štete pticama, ali su bar razgradivi.Razmišljali smo što napraviti, kako supstituirati te balone, i došao sam na ideju da koristimo tzv. eko bombe. U svijetu je poznato pošumljavanje dronovima iz kojih su se bacale male eko bombe, a nama je naum bacati veće, da baš simbolično odgovara pojmu bombe…
“Partizani opet bacaju bombe”
–Malo militantno zvuči?
Nema veze, ali moraš nekako ljude privući makar i naslovima „partizani opet bacaju bombe”. Išli smo provjeriti je li prohodan put do spomenika na Pisku, zadnjih godina nije bio, ali sada jest. Nisam baš pobornik toga da se pošumljava šumski prostor, a s druge strane imamo cijelo brdo koje je pretvoreno u zgarište. Ali, vidjet ćemo …
– Znači, padat će „bombe” u spomen na pale partizane?
Kupili smo, uz veliku muku, glinu u prahu preko prijatelja, jer količine koje nama trebaju ne možete naći u slobodnoj prodaji. Dao nam je prijetelj 12, 5 kg. Glina se miješa s vodom, stavi se humus i pomiješa sa sjemenkama, oblikuje kugla i ostavi da se osuši. Kad ih se baci, čeka se prva velika kiša da se te naše famozne glinene eko bombe rastope i da krene proces pošumljavanja.
– Imaš li još neki novi čip u nekom drugom dijelu tijela?
Nemam ali planiram.
-Funkcionira li onaj stari?
Da, da.
-Za otvaranje stana?
Ne, trenutno nije u toj funkciji. Kako sam prilikom kupanja ostao bez mobitela, morao sam neke šifre i neke ogromne kodove prebaciti na taj čip i sad se to čuva na njemu, da mi je blizu, a nabavio sam neki eksperimentalni mobitel. Imam drugi čip koji će mi služiti samo za otvaranje vrata stana, za paljenje motora, a mislio sam i dio funkcija u Muzeju pobjede automatizirati jer nemamo zaposlenog. Mislio sam staviti i senzore pokreta unutra i da se pale automatska svjetla. Na neki način da možeš otići do dućana ili popiti kavu, a da je Muzej siguran i da ga posjetitelji mogu slobodno obići.
-Nemaš nikakvih nuspojava od ugrađenog čipa u ruci?
Ne, nikakvih . Osim što se pomakao, pa svako malo provjeravam je li još tu.
– Muzej pobjede vodiš volonterski. A čime se baviš profesionalno, što bi se reklo – za plaću? Hakiranjem, i dalje?
Radim za Grad Šibenik koji mi kvartalno plaća neki minimalac za održavanje dviju mreža – gradsku bežičnu mrežu i pametnu mrežu Grada Šibenika. To mi je primarni posao, a volonterski, hobistički radim svoje uređaje, programerske ploče dobivam iz Kine i onda od njih radim nove uređaje, kao što su senzori pokreta koje ćemo koristiti u Muzeju, oni su jako mali, čak detektiraju osobu koja je jako mirna, pa i otkucaje srca. U svom stanu imam uređaj za mjerenje svjetla, senzore temperature i vlage, uređaj za mjerenje plinova, jer i meni se zna dogoditi ponekad da vjetar ugasi plamen, ali prekidač za plin ostane otvoren. Mjeri čak i samu kvalitetu zraka u stanu.
– Primarno si poznat kao haker. Je li te hakiranje skupo koštalo s obzirom da si zbog toga bio i uhićen?
Pa je i nije.Što se tiče posla sigurno je, jer u početku nitko nije htio zaposliti hakera, nema šanse,…
-Ali, ti se i sam deklariraš kao haker…
Tako je, kad me već oskvrnulo idemo dalje, i radim na tome da se za to zna, i imam puno poslova. Svi ljudi iz politike prije ili kasnije dođu k meni radi neke usluge.
-Kakve, zbog čega?
Zbog mobitela, varanja žene, svi do jednog su bili kod mene, sjedili smo za stolom i raspravljali o tome što im treba. Neće baš nitko olako pljuvati po meni…
– Prije uhićenja i zabrane korištenja računala i interneta radio si za policiju?
I sad sam dobar s njima i surađujemo koliko god je to moguće. Oni koji su me uhitili, kasnije su mi postali prijatelji.
Thompson je zaslužan što se antifašizam pokušava tretirati kao terorizam
-Kažu ljudi, koji se nešto kao razumiju u nove tehnologije, da su mobiteli najbolji prislušni uređaji. Je li to mit ili…?
Ma kakvi! Nisu. To su one bajke koje dolaze iz Amerike, svi svih prate, a kod nas mediji često samo kopiraju tekstove iz stranih medija pa ispada da se svih prati i prisluškuje. Istina, najbolji uređaj za praćenje je u džepu svakog od nas. Ali prisluškivanje putem mobitela, ne!
– SMS poruke?
To da. To je zastarjela tehnologija koja nema enkripciju, nema kod koji garantira privatnost između pošiljatelja i primatelja, nego idu otvoreno u zrak.
-Znači, WhatsApp je najsigurniji?
Pa otprilike. To su te mreže koje emitiraju razgovor između dviju strana bez prisutnosti treće strane, mada opet, kad policija radi istraživanje i forenziku, svi padnu na istoj stvari, jer bez obzira što je između nas enkriptirana komunikacija i nitko ne može stati u sredinu i pogledati je, nego poruku može vidjeti samo na mom ili onom drugom uređaju, padnu tamo kad su sve poruke zajedno, kad se napravi sigurnosni back up na cloud.
-Imaš li namjeru sad s pozicije voditelja Muzeja tražiti razgovor s gradonačelnikom Burićem?
Svakako. Dok se sve ovo oko Thompsonovog koncerta i Spomen parka nije zakompliciralo, namjeravao sam se dogovoriti s gradonačelnikom za razgovor, dok smo još bili u dobrim odnosima. Nismo mi u lošim odnosima ni sada, ali moja dužnost je da ga prozovem ako se pod patronatom Grada devastira Spomen-park.
– U krajnjoj liniji, dobro je da se to raščisti kako se više nikad ne bi ponovilo. Da napokon svi iz jednog skandala nešto nauče…
Jasno je da se nalazim u nezahvalnoj ulozi, moram tražiti novac od Grada za obnovu Muzeja, a de facto sam kriv ako Grad bude kažnjen jer sam zloupotrebu i skrnavljenje Parka prijavio nadležnim institucijama. Godišnje dobivamo 10 tisuća eura za rad Muzeja, s tim je nemoguće preživjeti, ne možemo od toga platiti ni vijence u prigodi godišnjica i sahrana naših članova. S obzirom na inflaciju, bilo bi normalno da nam se dotacija poveća na 15 tisuća eura, ili neka nam plaćaju Biro stan i struju.To bi ih koštalo manje, a mi bi se riješili HEP-ovih prijetnji iskapčanjem struje. Zalažemo se za dobar odnos s Gradom, da ne zapinjemo na svakom koraku. Da Grad bude jamac naše stabilnosti i kontinuiteta.
– Kako komentiraš činjenicu da neki ljudi na svaki način pokušavaju antifašizam prikazati kao nešto krajnje radikalno i negativno? Zar to nije civilizacijska stečevina?
To je Thompson. I sva ta ideologija koja pokušava revidirati povijest nije tako davnog datuma. Imali smo mi ovdje godinama Fališ, 10 godina imamo Muzej pobjede i nije bilo problema. Tek zadnjih par godina počinje se kotrljati ta lavina u negativnom smjeru i sve što dolazi iz Drugog svjetskog rata, sve što je pod petokrakom, pokušava se tretirati kao terorizam, protiv interesa Hrvatske. Neki se u Zagrebu trude antifašizam i formalno proglasiti terorizmom.
