Šibensko kazalište ( HNK Šibenik ) upravo je prošlo energetski učinkovitu obnovu koja je potrajala nešto duže negoli je planirano, a kako je u isto vrijeme sa zatvaranjem teatra, zatvorena i Gradska knjižnica Juraj Šižgorić, nastala je svojevrsna kulturna rupa u gradu koju, po svojim kapacitetima, unatoč širokom spektru aktivnosti, Tvrđava kulture i Kuća umjetnosti Arsen nisu mogli pokrpati. Možda njezine efekte ublažiti, ali ne i kompenzirati Kazalište i Knjižnicu, dva ključna toponima kulturnog života grada. Obnova Kazališta napokon je, makar izvani, završena, kazališna sezona je počela, doduše sa zakašnjenjem, i kao da se život pomalo vraća u svoj normalan tok…
Jakov Bilić/Foto:TRIS/J.Krnić
Dodatnih radova oko 600 tisuća eura
Energetska obnova je stajala, tvrdi ravnatelj Kazališta Jakov Bilić, oko 1,3 milijuna eura europskog novca. Do prekoračenja je došlo ali ne, kako se u nekim medijima pisalo, za 800 tisuća eura. To je, uvjerava nas ravnatelj, kriva interpretacija. Uz novac europskih fondova, namjenski samo za energetsku obnovu, u dogovoru s Gradom odlučili su da se financiraju i riješe i drugi zahvati, kako bi obnova bila cjelovita. Procjena je u startu bila da će tih radova biti oko 600 tisuća eura.
– Primjerice, riješili smo i fasadu zgrade sa svim konzervatorsko-restauratorskim radovima, a to se ne priznaje pod energetsku obnovu. Ili, rješavala se izolacija krovišta, ali čemu raditi izolaciju ako se neće riješiti crijep i grede, što Fond za energetsku učinkovitost ne pokriva. Također, fond ne financira hidroizolaciju sanitarnih čvorova, što je meni nelogično ali su takva pravila, i sl. I takvi dodatni zahvati su nas stajali dodatnih 300 tisuća eura- objašnjava Bilić, napominjući da on to ne bi nazvao obnovom, nego pokušajem spašavanja i saniranja onoga što je napravljeno obnovom u Kazalištu nakon rata, kada je zgrada bila pogođena neprijateljskom granatom. Stručnjaci su detaljnim pregledom utvrdili da krov prokišnjava na čak 72 mjesta, i da se to sada nije kvalitetno saniralo i izoliralo, freske na plafonu u glavnoj dvorani, uz one u atriju, potpuno bi propale, kaže Bilić.
To je, naravno, radove poskupjelo. A i produžilo planirani rok izvođenja. Postojala je čak u jednom trenutku mogućnost da obnova potraje dvije godine radi stanja krova. Samo na njega smo potrošili 300 tisuća. Srećom, to se nije dogodilo i umjesto da radovi budu završeni u srpnju, a sezona otvorena u rujnu, kako je planirano, Kazalište je publici otvoreno tri mjeseca kasnije. Kad se svi radovi zbroje, tvrdi Bilić, i oni koje pokriva europski novac, i oni dodatni koje će pokriti vlastitim i gradskim sredstvima, sve će stati u 1.8 milijuna eura plus PDV.
Poslijeratna obnova Kazališta koštala je 32 milijuna kuna, napominje, a sada se, u okviru energetske obnove saniralo manjkavosti i propuste s kraja 90-ih, a potrošeno je upola manje, 15-ak milijuna kuna. Čak ako se tomu pridoda uređenje „kuće Ušić” i upravne zgrade to neće doseći iznos od 32 milijuna kuna, unatoč drastičnom rastu cijena u građevinarstvu, tvrdi ravnatelj.
Uređenje “Kuće Ušić” i upravne zgrade
Samo „kuća Ušić” prema procjeni projektanata stajat će 365 tisuća eura, a s preuređenjem upravne zgrade Kazališta investicija neće preći 1,5 milijuna eura, odnosno, obnova i sanacija zgrade Kazališta, „kuća Ušić” i upravna zgrada, sve skupa stane u 3.5 do 4 milijuna eura, uvjerava nas Bilić. Samo usporedbe radi, kaže, kad je tek došao u Kazalište na mjesto ravnatelja dočekale su ga procjene o nužnom ulaganju čak 50-tak milijuna kuna u obnovu. Da se ušlo u radove po tim projektima, koštalo bi danas bar 10-12 milijuna eura, i to samo za građevinske radove na „kući Ušić” i upravnoj zgradi.
Posebno zaslužnim za sve što je učinjeno u obnovi i sanaciji Kazališta ravnatelj smatra Ured za gospodarstvo Grada Šibenika koji je, kako ističe, dao ogroman obol u obnovi i ostat će, naglašava, poimenice upisani u librima teatra, pa ako to nekome zvuči i patetično. Kada sve bude završeno, u Hrvatskoj neće biti puno teatara koji će imati dvorane i logistiku u centru grada kakvu će imati šibenski teatar.
– Mi smo sve to uspjeli dovesti kraju svim karakternim osobinama Šibenčana usprkos – pomalo u šali će Bilić.
Naglašava da mu je cilj bio što prije otvoriti kazalište, ne samo zbog prihoda, nego zbog mentalne higijene lokalne zajednice, jer su zbog obnove istovremeno bili zatvoreni i Kazalište i Gradska knjižnica, sad i Muzej grada ulazi u obnovu, a Arsen nema toliki kapacitet da sve to kompenzira, i zato se forsiralo da se Kazalište što prije otvori.
– Bez obzira što su instalateri sustava grijanja i hlađenja tražili još mjesec i pol dana testiranja, tj. balansiranja osjeta temperature. Nisam bio sklon daljnjem odugovlačenju toga kao i čekanju određenih estetskih stvari, pa zato recimo danas još uvijek sustav nije dobro izbalansiran ali je za očekivati da će se uskoro i osjet ugode sjedenja u kazalištu konačno posložiti. Na tome se javno ispričavam publici. Evo, otkako smo počeli sezonu do danas, već smo na preko 90 posto programa bili u potpunosti rasprodani– zadovoljno će Bilić, jer publika se brzo vratila.
– Rok je prekoračen za nekih tri- četiri mjeseca, ali to se dogodilo zbog privremenog zastoja u radovima na rekonstrukciji krova- kaže. – No, to je riješeno i sada preostaje– kako to veli ravnatelj- unutarnja estetika, konzervatorsko-restauratorski radovi, što u materijalnom smislu nije toliko izazovno, ali jest vremenski, a riješit će se i neka produkcijsko – operativna pitanja. Sve će se to obavljati u sezonskim pauzama, preko ljeta, kad završi Međunarodni dječji festival ( MDF ) a kulturna događanja preuzme Tvrđava kulture. Da se nastavilo s radovima bez prekida, dok se sve odradi, Kazalište se ne bi otvorilo bar još desetak mjeseci. Ovako, sezona ide, publika se vratila, a za rođendan Kazališta 29. siječnja ( osnovano je 1870. godine, op.a. ), dočekat će je, nadam se, i svježa boja u ložama i još neke novine…
Djeca MDF-a danas rade u kazalištu…
Prije zatvaranja, u zimskom periodu kroz Kazalište bi prošlo preko 34 tisuće ljudi, a Bilić se nada da će se ta brojka održati, ako ne i porasti. U HNK Šibenik dolazi povremeno i publika iz susjednih gradova, Zadra i Splita, a u više navrata na predstave u Šibenik dolazio je i bivši splitski gradonačelnik Ivica Puljak, bez najave i protokola, posve privatno kao zaljubljenik u teatar.
– Raduje me činjenica – veli Bilić – da bez obzira na zagađenost ljudi i okoliša novim tehnologijama ,kako je svojevremeno kazala zagrebačka dramaturginja Željka Udovičić, od svega što imamo u izvedbenim umjetnostima jedino čemu ne prijeti umjetna inteligencija i razvoj visokih tehnologija je teatar, jer će ljudi uvijek imati potrebu vidjeti živog čovjeka na sceni. Čovjek je prije svega humanističko biće…
HNK Šibenik svojoj će publici u ovoj sezoni ponuditi oko 130 programa, a tu su i vlastiti naslovi, predstave koje nisu stigli dovoljno izigrati ni u Šibeniku, kao što je slučaj s predstavom „Dođi gola na večeru” koja je do zatvaranja Kazališta igrana 5-6 puta. U Splitu su s tom predstavom prešli pet tisuća gledatelja, igrali su je 7-8 puta u Lori i računaju da će preći brojku od 10 tisuća gledatelja. U Zagrebu je predstavu gledalo 4-5 tisuća ljudi u samo par gostovanja, a jedino su gradsko kazalište koje je u Zagrebu prodalo 1036 ulaznica od ukupno 1100 koliki je kapacitet zagrebačkog Studentskog centra.
-Tu je i naša intrigantna predstava „Uza skale, niza skale”, a u idućoj godini očekuje nas i 50 godina od snimanja filma „Vlak u snijegu”, u kojem je dosta Šibenčana bilo na ovaj ili onaj način involvirano i red je da mi nekako to obilježimo. Imamo dobru suradnju s Centrom Mato Lovrak u Velikom Grđevcu, a izdana je i slikovnica u Japanu. MDF ima kontakte s nakladnikom za japansko tržište, i time se zatvara krug, nije više riječ samo o izvedbenoj djelatnosti nego i edukativnoj. Sve je to pred nama u idućoj godini, kao i jedan holivudski dramski hit Closer ( Bliski odnosi ) čiji su glavni glumci Jude Low i Julia Roberts bili nominirani za Oscara, i to nas očekuje iduće godine kao naš vlastiti naslov, te 15 godina otkako je krenula profesionalizacija teatra, zatvorit ćemo i Mužićevu trilogiju pučkih komedija po kojima je šibensko kazalište nekad bilo poznato, još od Branka Matića pa nadalje. Imali smo Škrtičinu, pa Lažljivca i sad nas čeka Grintalo po jednom Goldonijevom tekstu i time bi zatvorili krug pučkih komedija u našem teatru, gdje će se spojiti umjetnička stara garda šibenskog kazališta s novom generacijom koja nadire. Pomalo naša djeca koja su bila u Dramskom studiju, nakon Akademije, dolaze kući… – kazuje nam ravnatelj šibenskog HNK.
Spominje ih i poimenice, Lucija Alfier, Kristijan Šupe, pa Janja, Donatela, Petra, Maro, Lovre, Filip itd., a uskočio im je i mladi splitski glumac Zdravko Vukelić, kojeg publika najviše prepoznaje po seriji Kumovi.
MDF kao samostalna institucija
– Kad sam ja nakon Akademije došao u šibensko Kazalište, bilo nas je svega troje glumaca, sada ih je devet, a naš je plan 11- 12 ljudi u ansamblu, kao naš optimum. Osobno sam najzadovoljniji time što smo našli model da naša mladost koja je izašla iz kruga teatra, prije svega MDF-a, pomalo dolazi raditi u Kazalište. Čak 90-ak posto trenutno zaposlenih u Šibenskom kazalištu su zapravo djeca Festivala djeteta, neovisno o tome rade li u administraciji ili u umjetničkom dijelu. Mada, znate onu našu grezu šibensku uzrečicu- „da je to išta vridilo ne bi se vratilo”. Možda smo za percepciju Festivala djeteta najgori mi sami u Šibeniku. Mi se u materijalnom smislu naravno ne možemo nositi s velikim igračima, ali imamo te svoje osobitosti koje nam uvijek dovode publiku, ali i izuzetno skupe produkcije koje žele sudjelovati na MDF-u. Već dugo pregovaramo s kolegama iz Francuske, i ako uspijemo u tome, suočit ćemo se s produkcijom s kojom nemamo gdje nego na stadion. Trebalo nam je vremena da počnemo vjerovati da tih 65 godina Festivala imaju ono nešto, jer nije bilo lako opstati i rasti 65 godina- pomalo će emotivno Bilić.
Tema odvajanja MDF-a od Kazališta, u samostalnu instituciju, i dalje je aktualna, „to je njegova sudbina, i tako će biti jednom”, kaže ravnatelj šibenskog HNK, upozoravajući na činjenicu da na MDF-u svake godine bude oko 3000 sudionika u različitim aspektima programa. Netko pametan je, smatra, prije dosta godina u Dubrovniku odvojio kazalište Marina Držića od Ljetnih igara i napravio samostalne institucije što im je omogućilo da djeluju operativnije i budu ono što jesu. Filozofija poslovanja se promijenila i na MDF-u, pa danas čak 60 posto budžeta ide na programski sadržaj, deset posto za najmove, opremu i sl., 30-ak posto turističkom sektoru za smještaj i prehranu izvođača. Nekad je, ističe Bilić, i do 80 posto novca odlazilo na logistiku, za umjetnost je ostajalo minimalno…
Treći mandat
Jakov Bilić je pri kraju svog drugog ravnateljskog mandata. Oko Božića bit će raspisan natječaj za novog ravnatelja, koji se po Zakonu o kazalištu oglašava godinu dana prije isteka mandata aktualnog ravnatelja. Potvrdio nam je da će se na natječaj javiti i da je spreman izgurati i treći mandat, pogotovo jer ima još nedovršenih poslova…
Dužnost ravnatelja Bilić je preuzeo prvi put na Badnjak 2018. . Ovih dana bit će raspisan novi natječaj za ravnatelja, o čemu Bilić kaže:
– Osobno sam zainteresiran za treći mandat. Javit ću se iz nekoliko razloga: glavni razlog je to što smo ušli u infrastrukturna rješenja koja želim dovesti do kraja; krenula je i „kuća Ušić”, ima još i restauratorskih radova, čeka nas upravna zgrada i želio bih nekako taj strukturni dio dovesti do kraja. Volio bih da iza moga mandata na čelu Kazališta ostane nešto opipljivo, da to baštine oni koji će doći nakon nas- govori.
Kazalište i demografija
Problem je, ne možemo ne primijetiti, što je onih koji bi to trebali baštiniti, sve manje, što grad kontinuirano gubi stanovništvo i pomalo odumire …
No, Bilić na to odgovara anegdotom, kako kaže „ u brešanovskoj maniri”, ali sve je, tvrdi, dokumentirano. Dakle, u 65 godina Festivala djeteta u Šibeniku, prema pisanim procjenama, za vrijeme Festivala napravljeno je 382 djece u prostoru šibenskog teatra!
– I danas imate ljudi u Šibeniku koji žele, kao pretplatnici, baš određenu ložu, jer su svoje potomke u njoj napravili. Naravno, to je inkognito statistika koju je vodio potajno jedan naš zaposlenik. Ali, kako vidite, Kazalište je svoj doprinos demografiji dalo – kroz smijeh, će ravnatelj šibenskog Kazališta Jakov Bilić.
„Kuća Ušić” i „Brešanova kavana”
Zamišljeno je da se ured MDF-a i ured ravnatelja prebace u prostor „kuće Ušić” u kojem bi bila i dva mala studio-apartmana, što bi značajno rasteretilo potrebe za smještajem gostujućih redatelja ili dramaturga i smanjilo troškove koje sada Kazalište ima za skupe najmove.
– Uređenjem „kuće Ušić” oslobodili bi upravnu zgradu i to je ono što nas intrigira. Imamo listu čekanja od oko 100-tinjak djece, što zbora „Zdravo maleni”, što Dramske radionice, što Dramskog studija. U prostoru sadašnjeg ureda ravnatelja i MDF-a, na zadnjem katu zgrade iznad bivše kazališne kavane, uredila bi se dvorana od 100-tinjak kvadrata gdje bi prebacili sve ono što ne pripada Brešanovoj sobi koja bi konačno, zajedno sa svojim šankom, trebala zaživjeti, jer je esencijalno taj prostor zamišljen kao živi prostor komunikacije glumaca i publike, građana. Da bude de facto Brešanova kavana.
S „kućom Ušić” i upravnom zgradom dobivamo i nekakav back up Festivala, za radionice, izvedbe manjih predstava itd. Lijepo je sve ovo što se obnovom riješilo, krov, grijanje-hlađenje, topla voda, stolarija, restauracija, ali u operativnom smislu nama je prostor upravne zgrade najbitnija stvar- kaže Bilić. Uzgred priznaje da bi smatrao svojim dubokim porazom da to ne završi. Cilj mu je, veli, da nakon trećeg mandata iza njega ostane jedan infrastrukturni prostor koji se stvarao i gradio paralelno s odgajanjem jedne nove generacije u teatru koja pomalo stasa.
