Kad god program na televizoru okrenete na HTV, s ekrana vas gleda Andrej Plenković, gospodar života i smrti u današnjoj Hrvatskoj, nekmoli javne televizije, čovjek koji toliko voli sebe da objektivno nema kapaciteta za ljubav prema bilo kome drugome. Narod mu ide na živce. Neznatno manje od medija. Koji su svi protiv njega. Što njegov „uspjeh” čini još genijalnijim, još većim. Njemu nitko ništa ne može, jači je i od sudbine. Osim što njegovu sudbinu definira onaj isti narod koji ništa ne razumije, kojem stalno govori što mora znati, za kojeg nema ni živaca ni osjetljivosti. Ali, kad narodu voda zbilja dođe do grla, začas će ga sunovratiti od zvijezda do ponora. Kod ovoliko kriminala i korupcije na visokoj razini, pitanje je kako se to već nije dogodilo. Ni dobar dio naroda više nema živaca gledati i slušati tog besprizornog narcisa koji mu uporno prodaje rog za svijeću i na tim lažima gradi spomenike svome “grandioznom djelu” kojim je narod zadužio. Svojim postignućima, ili svojim žetoniziranim vlastohlepljem koje prisilno financiramo?

Još nedavno slušali smo prepotentnog AP-a kako se hvali da su ga u Bruxellesu vukli za rukav i tražili da im otkrije kako je tako brzo izašao s paketom mjera za zaštitu građana od eskalirajuće energetske krize. Šepurio se poput pauna, dok je inflacija galopirala. U travnju je, kako vidimo, dosegla nevjerojatnih 5,8 posto. U Europskoj uniji samo je Bugarska gora od Hrvatske po stopi inflacije. Ovu katastrofu, za razliku od većine drugih, ne može negirati, pa za nju krivce nalazi svugdje osim u strukturi hrvatskog gospodarstva koju je HDZ godinama marljivo restrukturirao, uništavajući jednu po jednu gospodarsku granu dok Hrvatska nije postala ledina na kojoj kojekakvi strani investitori žele graditi što u svojoj i drugim razvijenim zemljama ne mogu.

Inflacija je, kaže Plenković, izravna posljedica rasta cijena energenata, posebno naftnih derivata, zbog krize na Bliskom istoku. A da nije bilo američko-izraelskog napada na Iran, koji je, nota bene, Plenkovićeva vlada podržala, inflacija bi, veli mudro AP, bila svega 3,2 posto. Što bi tek bilo da AP nije premijer nego neki XY koji bi bio koncentriran na stanje u svojoj državi i standard građana koji u njoj žive, a ne na percepciju domaće i strane javnosti o njegovoj ezoteričnoj ingenioznosti? Naposljetku, i druge članice EU izložene su istim vanjskim faktorima, rastu cijena energenata, sukobu na Bliskom istoku, blokadi Hormuškog tjesnaca…, pa ipak imaju znatno manju stopu inflacije od Hrvatske. Kako to, premijeru?

Možda i zbog toga što druge članice EU ne vode stranke pravomoćno osuđene za kriminal i korupciju, tzv. zločinačka organizacija koja je u minulih 35 godina isplela takvu klijentelističko-nepotističku koruptivnu mrežu da je 30 posto birača, mahom uhljeba, ni za živu glavu ne bi zamijenili nekom drugom političkom opcijom. Ostalo se namiri žetonima… A to za posljedicu ima sustavnu, kontinuiranu pljačku javnog novca koja je stil života HDZ-ove nomenklature. Bezmalo tko god je instaliran na kakvu dužnosničku ili lukrativnu poziciju omastio se javnim novcem do lakata. Grabi se i otima od države kao da je sutra sudnji dan. Malo tko se danas pita koji još sportski savez sudjeluje u ovom neviđenom financijskom i moralnom urušavanju sporta i njegova ugleda, nego je pitanje koji je savez čist.

Vedran Pavlek, bivši dugogodišnji čelnik hrvatskog skijanja, samo je jedan od mnogih koji su besramno otimali novac od sportaša na čijim su rezultatima živjeli, za osobni luksuz i rastrošnost. Pavleku su i milijuni bili malo, i da nije razotkriven, tko zna kad bi i da li bi uopće znao stati. Ali, razmjerno novcu s kojim su raspolagali i koji im je redovito distribuiran, čini se bez ikakve kontrole, i drugi su savezi, navodno, podlegli strasti za pljačkom javnog novca. Hrvatski olimpijski odbor kao krovna organizacija hrvatskog sporta potpuno se distancirao od onoga to se u savezima događalo. A za čiji je nadzor HOO bio zadužen.

Vječiti šef HOO-a, koji 23 godine drži šape na toj organizaciji, bivši HDZ-ov premijer Zlatko Mateša, unatoč svim informacijama i transkriptima Pavlekovih razgovora s predsjednikom Hrvatskog skijaškog saveza Mihom Glavićem, koji su procurili u javnost, tvrdi da su analizirali golemu dokumentaciju saveza unatrag deset godina i da su utvrdili da je novac trošen transparentno i namjenski (?! ) Kakav čovjek moraš biti da nakon svega izjaviš tako nešto?

Ne brani Mateša odbjeglog Pavleka, brani poziciju HOO-a i svoju osobnu. I ne pada mu na pamet, kao ni cijeloj toj vojsci uhljeba u sportu raspoređenih po 88 sportskih saveza, posegnuti za ostavkom, iz moralnih razloga, iz pristojnosti, osjećaja odgovornosti zbog kriminalnog tzunamija koji je poharao domaći sport. Koji nadzire, formalno, HOO. Stvarno, nitko…

Naravno, ne radi se samo o Mateši, ta načelna, zapovjedna odgovornost, ostavka iz etičkih razloga, implicira i ministra turizma i sporta Tončija Glavinu. Ali, budimo razumni, to u Plenkovićevoj Hrvatskoj nema nikakve šanse. Nacional objavljuje da je ministar Glavina iz proračuna njegovog ministarstva potrošio 100 tisuća eura za već plaćene i neopravdane troškove judo saveza temeljem lažiranog dokumenta jednog njegovog obiteljskog prijatelja. Glavina se na to ne osvrće, njega smeta što hrvatski mediji pišu o kriminalnom izvlačenju novca iz sporta za osobne potrebe sportskih dužnosnika, jer to ruši ugled hrvatskog sporta. Kakav vražji ugled uz toliko suspektnih tipova koji ga vode, koji od sportaša bezočno uzimaju, nerijetko ih dovode u asketske uvjete rada, kako bi za njih ostalo više nezakonito prisvojenog novca. A ministar, u čijem se resoru sve to događa, zaustavio bi Reuters!

Preuzeo je zapravo Plenkovićev narativ. Jer, premijer je početnu suzdržanost zamijenio osionom opaskom kako je sve ono što sada čitamo o hrvatskom sportu koji je njegova vlada zdušno financirala, a tako će nastaviti i dalje, krajnje neprimjereno, a istovremeno i veliki iskaz nepovjerenja prema onima koji su svim srcem podržavali sport i sportaše, a njegova je vlada to činila deset proteklih godina.

Ali, Plenkovićeva ekipa nije samo financirala sport javnim novcem, dakle, ne svojim osobnim, nego našim, svih nas poreznih obveznika u ovoj državi, Plenkovićeva vlada je i instalirala svoje ljude u vodstva saveza, napose u krovnu organizaciju HOO, gdje su redom raspoređeni HDZ-ovi kapitalci. Časno, počasno, nečasno…

I u tome je problem za AP-a i njegove ministre koji hine da se u sportu ne događa ništa nezakonito, ništa nemoralno, koruptivno. Jer, to je HDZ-ova struktura i hijerarhija, to su njihovi ljudi, to je HDZ na djelu. Od Mateše do Primorca, od Ćorića do Čuljka i Kustića…

Baš kao jučer u zdravstvu, u regionalnom razvoju i fondovima EU, u prostornom uređenju i gradnji, zaštiti okoliša, gospodarstvu, tako je danas i u sportu. Naravno, ne od danas. Zato izostaju osude čelnih ljudi koji i ako nisu sami nezakonito izvlačili novac iz saveza za osobne užitke i luksuzan život, morali su nadzirati i spriječiti nenamjensko trošenje novca i nezakonito financijsko poslovanje saveza. Nitko ih ne poziva na ostavke, čak ni iz moralnih razloga, to u HDZ-ovoj teoriji i praksi naprosto ne postoji. Nitko ne odstupa dobrovoljno, to nije stil HDZ-ovih moćnika, sve se pokušava relativizirati i odgovornost prebaciti na medije koji sve to pišu zato što ne vole ni Hrvatsku ni hrvatski sport.

Jedini kojemu više nitko ne staje u obranu je Vedran Pavlek, nekoć alfa i omega hrvatskog skijanja, danas potencijalni kriminalac od formata kojemu se na teret stavlja preko 30 milijuna eura, navodno, otuđenih s računa saveza. Pavlek je samog sebe osudio bijegom pred hrvatskim tijelima progona. A što se ostalih tiče, Plenković će sasvim načelno reći:

-Što se tiče poslovanja saveza poslali smo ključnu poruku – financirali smo sport u prošlosti, financirat ćemo ga i u budućnosti, no mehanizme kontrole trošenja sredstava treba očito dignuti na višu razinu jer želimo da na temelju dodijeljenih sredstava Hrvatska ima još bolje rezultate– kazao je Plenković, napominjući da sve eventualne i moguće nepravilnosti osuđuju i traže da nadležna tijela do kraja raščiste i ispitaju. Svaki savez mora osigurati zakonito i transparentno poslovanje- poručio je. Predmnijevajući, valjda, onako kako to rade u HOO-u pod paskom Mateše…

Nema tu ništa neočekivano. HDZ je stranka pravomoćno osuđena za kriminal i korupciju i pitanje je samo tko će biti sljedeći, pojedinac ili cijeli sektor, koji će se naći pod istragom. Oni drugačije ne znaju, čine to, očito, nagonski, bez svijesti da time krše zakon.

Njihovom šefu to ne smeta, on takvima daruje svo svoje povjerenje i s njima bez straha upravlja zemljom. Kod kuće manirom autokrata koji drugačije mišljenje ne priznaje, kamoli poštuje, koji dogovor ( primjerice oko ustavnih sudaca) razumije kao bespogovornu potvrdu vlastitog stava ( tako ili nikako ! ), a vani poput slugana koji je spreman vlastitu zemlju i njezine najvrijednije resurse rasprodati za sitniš ne bi li se dodvorio „velikima i moćnima”.