Mirko Budiša, zamjenik predsjednika HSLS-a, reagirajući na sudjelovanje stranačke dužnosnice, državne tajnice u MUP-u Nevenke Lastrić Đurić u Zagreb prideu, demaskirao je potpuno liberalizam današnjeg HSLS-a kojem je važnije svidjeti se HDZ-u nego svome izvornom biračkom tijelu, ako je još nešto od njega ostalo. Liberalna ideja u HSLS-u definitivno više ne stanuje, jasno je dao do znanja svima jedan od vodećih članova stranke kada se ogradio od kolegice koja je bila u Povorci ponosa, ali i njezinih političkih poruka za koje Budiša tvrdi da ne predstavljaju službene stavove HSLS-a. Ima li HSLS uopće još svoje autentične stavove, i još važnije, je li više uopće riječ o liberalnoj stranci?
Nakon zagrebačke Povorke ponosa u kojoj je sudjelovala državna tajnica Ministarstva unutarnjih poslova, članica HSLS-a Nevenka Lastrić Đurić, priopćenjem se oglasio zamjenik predsjednika HSLS-a Mirko Budiša tonom i sadržajem imanentnim prije nekoj eklatantno desničarskoj stranci negoli liberalnoj. Budiša se u potpunosti, oštro ogradio od sudjelovanja kolegice u Zagreb prideu, ali i njezinih izjava tim povodom, koje su za Budišu, tzv. liberala, bile, gle vraga, previše liberalne. Točnije, Budiša je ustvrdio da je riječ o osobnim političkim stavovima kolegice koji nisu usklađeni s vrijednostima i političkim smjerom HSLS-a.
Koje su to vrijednosti i koji je to smjer HSLS-a? I ako je sudjelovanje u jednoj ljudskopravaškoj manifestaciji za socijalno-liberalnu stranku problem, zašto HSLS još u svom nazivu koristi pridjev liberalni? Jer, prema reagiranju zamjenika predsjednika stranke pomislili biste da pripada izrazito konzervativnoj, desnoj političkoj opciji. Je li Budiša zalutao u HSLS ili današnji HSLS luda političkim spektrom lijevo-desno, pragmatično se priklanjajući tamo gdje im se više isplati, a već duže vrijeme je to HDZ koji se deklarira kao desna centristička stranka ( ? )
Njemu su navodno sporna obilježja i poruke s Pridea, ali i simboli koje smatra totalitarnima, i čita kao poziv na društvene promjene neprimjerene liberalno-centrističkoj politici današnjeg HSLS-a.
Za njega je problem što kolegica Lastrić Đurić nije jedina članica stranke koja promovira teme bliže ljevici nego „tradicionalnom programu HSLS-a”, pa, takvima poručuje da „HSLS nikada neće postati politička preslika ljevičarskih liberalnih stranaka”, jer velika većina članova ne želi promjenu političkog identiteta stranke. A koji je to identitet HSLS-a danas? Identitet HDZ-ovog priljepka koji prigodno i pragmatično revidira svoja načela kako bi HDZ-u dokazivao lojalnost i kompatibilnost?
Zašto se Budiša tako patološki boji ljevice, kao da je riječ o kakvoj opakoj zarazi? Nije li i sam ( od 1992. je u HSLS-u ) svojevremeno bio dio Račanove koalicije kada je 2000. godine došla na vlast?
Od čega se „oštro” i „u potpunosti” ogradio Budiša, što mu je zasmetalo u izjavi kolegice koja se založila za poštovanje različitosti i slobodu izbora?
„Vjerujem da je Hrvatska najjača kada igra zajedno, kada snažniji štiti slabijega, kada većina štiti manjinu, i kada svi zajedno gradimo društvo međusobnog poštovanje i uvažavanja. Upravo takvo društvo u kojem svaki građanin može živjeti slobodno, sigurno i dostojanstveno, cilj je kojemu trebamo težiti i u budućnosti”, izjavila je državna tajnica s iskaznicom HSLS-a i time stala na žulj Budiši. Navodnom liberalu. Koji se užasava od političkog liberalizma ( prihvatio bi samo ekonomski ) i slobodnog izražavanja ideoloških, vjerskih, nacionalnih, a bogme i spolnih opredjeljenja.
No, unatoč tome, prkoseći logici vlastitog priopćenja i oštrog ograđivanja od kolegice, Budiša tvrdi da podržava društvo bez diskriminacije i poštovanje prava svih građana bez obzira na njihovu vjersku, nacionalnu, etničku ili drugu pripadnost!? Pa zašto se onda ogradio od Lastrić Đurić i osudio njezin istup?
„Kao zamjenik predsjednika HSLS-a, ali prije svega kao čovjek koji politički pripada vrijednostima većeg dijela našeg članstva i stranačkih tijela, osjećam dužnost jasno i bez uvijanja poručiti kako se oštro i u potpunosti ograđujem od prisustva, istupa i izjava naše državne tajnice na jučerašnjem Prideu, koja se pritom predstavlja kao članica Predsjedništva HSLS-a, iako to nije”, naveo je na početku priopćenja Budiša, tvrdeći da je sudjelovanje kolegice na prosvjedu,”na kojem se ističu totalitarni simboli poput srpa i čekića i gdje se otvoreno poziva na revoluciju”, isključivo njezin osobni čin i privatni politički stav. Napominje i da je Lastrić Đurić već dulje vrijeme izrazito medijski prisutna i fokusirana na promociju tema i političkih poruka koje Budiša smatra primjerenijim ljevici nego HSLS-u, a ime i poziciju HSLS-a koristi, kaže, kao paravan za vlastiti aktivizam i interes, odnosno samopromociju, ne poštujući stranačku hijerarhiju.
Budiša se, izgleda, osjeća i ugroženo, jer, kako veli, ima dojam da se javni prostor za političke stavove koje zastupa sve više sužava, „dok se pojedinim drugim smjerovima unutar stranke daje znatno veća javna vidljivost. Štoviše, svoje trenutno djelovanje u takvim okolnostima vidi kao potencijalnu „borbu Davida protiv Golijata sa svim posljedicama, ali kao član HSLS-a od 1992. godine smatram svojom obvezom braniti vrijednosti zbog kojih sam u ovu stranku i ušao. Od toga neću odustati”, poručuje, kao da je zaboravio da je HSLS bio i dio lijeve koalicije ( 2000. ) koja je svojevremeno bila na vlasti, pa je doista dvojbeno što to jest tradicija HSLS-a.
Što se Budiše tiče, HSLS je „stranka razumnog, umjerenog, građanskog i ekonomskog liberalizma, a ne odskočna daska za ljevičarske eksperimente niti platforma za radikalni aktivizam”, što očito implicira državnoj tajnici Lastrić Đurić.
„Dok naši građani svakodnevno vode borbu s rastućim troškovima života, inflacijom i nesigurnošću, medijski prostor okupiraju marginalne provokacije i propale ideologije čiji su promotori često pripadnici privilegirane „zlatne mladeži“.
Time se”, nastavlja Budiša, „stvaraju duboke ideološke i ekonomske podjele koje troše društvenu energiju i usporavaju razvoj Hrvatske. Dok naslovnice pune ideološki performansi i njihovi promotori, ključne teme poput poreznog rasterećenja, gospodarskog rasta, borbe protiv korupcije i nepotizma, jačanja životnog standarda te stvaranja uvjeta za ostanak mladih u Hrvatskoj guraju se u drugi plan.”
Tko ih gura u drugi plan? Zar to ne čini vladajuća većina čiji je HSLS dio? Kad je HSLS istupio javno s tim temama i jasno se odredio protiv korupcije, nepotizma, kriminala u vrhu vlasti, pogodovanja interesnim lobijima, bankama i trgovačkim lancima na štetu hrvatskih građana?
A prijeti se HSLS-ovim dužnosnicima, na svim razinama „da naglasak stave na ono zbog čega su izabrani, na odgovoran i konstruktivan rad za boljitak svih građana, a ne na osobnu promociju i nametanje tema koje nemaju nikakve veze sa stvarnim interesima Hrvatske niti HSLS-a”.
Na kraju, pozivajući se na „svoju dužnost”, upozorava „ da Zagreb kao glavni grad Hrvatske sve više postaje prostor selektivne demokracije, u kojem se pojedinim društvenim i ideološkim skupinama daje veći javni prostor i institucionalna vidljivost, dok se druge stavove često marginalizira ili unaprijed diskvalificira. Je li u pitanju Budišina frustracija vlastitom nedovoljnom političkom vidljivošću? Ili strah za vlastitu poziciju zamjenika direktora Fonda za zaštitu okoliša, koju bez suradnje s HDZ-om ne bi imao, pa nije mudro ići kontra “glavne struje”, niti sudjelovati u Povorci ponosa ako u njoj i HDZ ne sudjeluje?
“Liberalizam nije jednoumlje. Liberalizam znači slobodu, odgovornost i jednaka pravila za sve”, kontradiktorno završava svoju „poslanicu” Mirko Budiša koji je sve više nego izvorni HSLS-ovac, i kojeg bi, zapravo, trebalo i formalno prevesti u HDZ. Ili, još bolje, u DP, jer, ako uđe u HDZ tamo će ga dočekati ministar Damir Habijan, a s tim se, kako vidimo, teško može nositi…
