Hobotnica je u Jadranskom moru sve manje. Morsko biće koje odlikuje u visoka inteligencija mnogi poznaju uglavnom kuhano i potom izrezano na dijelove i servirano na tanjuru se konstantno izlovljava, a znanstvenici diljem svijeta upozoravaju kako bi zbog toga mogla nestati iz mora, uostalom kao i veliki broj životinjskih i biljnih vrsta koje su iščezle radi ljudske nezasitne gramzivosti i gluposti. U Hrvatskoj, državi u kojoj se zakoni malo poštuju, a uslijed tromosti i korupcije prekršitelji rijetko kažnjavaju, divljački prelov morskih organizama je svakodnevna pojava. Nema toga što ‘naš čovjek’ neće učiniti ne bi li ostvario neku korist, bez da se osvrne čini li time nepovratnu štetu.
I hobotnice su u Hrvatskoj žrtve niske svijesti o potrebi očuvanja mora i nezasitnih apetita: lovi ih svatko gdje god stigne. Hobotnica, koja je prije nekoliko desetljeća među priobalnim i otočnim stanovništvom bila prezrena i ne-cijenjena, te bi se slučajno ulovljena bacala u more, sada je postala vrlo cijenjen plijen. Kako je zbog manijakalnog i nekontroliranog izlova talijanskih i domaćih ribara u moru sve manje svega (osim plastike), tako je i hobotnica postala naglo cijenjena kao lovina. Nešto što ne tako davno nije niti imalo cijenu jer se smatralo bezvrijednim, danas doseže cijenu i do 25 i više eura po kilogramu, pa mnogi nemilice trijebe hobotnice, spremaju ih u zamrzivače i onda prodaju ugostiteljima i turistima za vrijeme turističke sezone.
Pritom malo tko razmišlja o tome hoće li hobotnicu za koju godinu moći vidjeti isključivo na televiziji ili pak smrznuti primjerak iz Indonezije u supermarketima. Lovi ih priobalno stanovništvo kako bi popravilo budžet, pogotovo umirovljenici, a love ih bez ikakve kontrole i turisti tijekom sezone, i to najčešće nedorasle i spolno nezrele primjerke. Sve to vodi nigdje, a jedini koji ozbiljnije razmišljaju o opasnosti da hobotnice nestanu iz mora su znanstvenici, primjerice oni s Instituta za oceanografiju i ribarstvo.
Puštanje mlađi hobotnice i more
-Puštanje paraličinki hobotnice u more, koje se provodilo proteklih godina, izazvalo je velik interes javnosti i otvorilo jedno važno pitanje: može li se more, uz to što ga koristimo, istodobno i obnavljati? Repopulacija i jačanje biozaliha podrazumijevaju programe u kojima se uzgojene jedinke puštaju u prirodno stanište s ciljem obnove ili povećanja populacija oslabljenih prelovom, degradacijom staništa ili drugim negativnim utjecajima. Takvi se programi u svijetu provode desetljećima, a brojna istraživanja pokazuju da, uz odgovarajuće planiranje i praćenje, mogu imati mjerljiv i pozitivan učinak – vele u Institiutu.
Naime, u more kod sjedišta Instituta na splitskom rtu Marjana su pustili veliki broj mlađi hobotnice, te se treba nadati kako će se u tom dijelu Jadrana populacija osnažiti i povećati.
-Uz financijsku podršku Hrvatskog saveza za sportski ribolov na moru, Laboratorij za akvakulturu Instituta za oceanografiju i ribarstvo po prvi je put sustavno istražio mogućnosti i ograničenja ovakvog pristupa u uvjetima Jadranskog mora. Važno je naglasiti da repopulacija ne predstavlja čarobno rješenje niti nužno novi smjer u upravljanju ribarstvom. Cilj istraživanja bio je prikupiti pouzdane znanstvene spoznaje koje mogu poslužiti kao temelj za odgovorno i dugoročno upravljanje morskim resursima. Istraživanje je započelo prikupljanjem živih jedinki hobotnice koje su potom održavane u kontroliranim uvjetima uzgojnih bazena eksperimentalnog mrijestilišta Instituta. -pojašnjavaju.
A sve je počelo lovom hobotnica u bračkom akvatoriju: dvojica su panulom lovili hobotnice, te ih po ulovu očuvali na životu mijenjajući im more u brodskom spremniku svakih sat vremena, pa ih po dolasku u Institut premjestili u posebne bazene.
Ličinke hobotnice
– Tijekom boravka u kontroliranim uvjetima pratila se njihova prilagodba, rast, prehrana i reprodukcija. Nakon uspješnog razmnožavanja ženke su u zaštićenim uvjetima položile jaja iz kojih su se izvalile paraličinke. U najosjetljivijoj fazi razvoja paraličinke su uzgajane i hranjene živom hranom kako bi im se povećale šanse preživljavanja. Nakon toga paraličinke su puštene u more u blizini Instituta. Njihova sudbina praćena je terenskim uzorkovanjem i genetskim analizama s roditeljskim testiranjem kako bi se utvrdilo mogu li se jedinke uzgojene u kontroliranim uvjetima pouzdano identificirati u prirodi te procijeniti njihov potencijal opstanka. Istraživanje je, osim same repopulacije, bilo usmjereno i na ključno znanstveno pitanje: može li se životni ciklus hobotnice u potpunosti zatvoriti u kontroliranim uvjetima. – opisuju svoje postupke iz Instituta.
Dobiveni rezultati, kažu, pokazuju da repopulacija ovakvog tipa može doprinijeti poboljšanju stanja lokalnih populacija hobotnica koje su pod pritiskom izlova.
-Istodobno, riječ je o prvim znanstveno utemeljenim spoznajama ovakve vrste u Jadranu, koje predstavljaju polazište za daljnja istraživanja i razvoj proaktivnih mjera obnove morskih resursa. Izvještaj o provedenom istraživanju i njegovim rezultatima dostupan je na mrežnim stranicama Hrvatskog saveza za sportski ribolov na moru. – kažu iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo.
Inače, Tunis je prva država u svijetu koja je lani od 1. travnja zabranila lov na hobotnicebolova hobotnice. Zašto, jer su shvatili da će ih u potpunosti istrijebiti: populacija hobotnica u Sredozemnom moru je pretrpjela drastičan pad jjedinki zbog prekomjernog ribolova, klimatskih promjena i degradacije staništa. To je bilo osobito vidljivo kada se umejsto oko 35 tisuća tona hovbtnice, tuniski tibari ulovili sveha 3500 tona – deset puta manje.
Hobotnica
A u Hrvatskoj? Vlasti koje ignoriraju mišljenje struke neće poduzeti nijedan ozbiljniji korak kako bi zaštitili hobotnice, kao ni bilo koje druge prirodne vrijednosti i bogatstva. Jedina ‘strategija’ im je sveopća eksploatacija radi bogaćenja podobnih. A evo sad i podsjetnik na neka opravila oko lova hobotnica koja su na snazi u Hrvatskoj, ali se njih malo tko pridržava, niti se kažnjavaju oni koji krše zakon.
Ribolovci uz propisanu dozvolu smiju koristiti određene količine ribolovnih alata, uključujući do dva komada povraza s kukom za lov glavonožaca, među kojima je hobotnica. Lov hobotnica u podvodnom ribolovu kukom nije dozvoljen jer kuka nije propisana kao ribolovni alat u sportskom i rekreacijskom ribolovu nego je dopuštena samo uporaba podvodne puške. Nadalje, zabrana lova glavonožaca povrazom s kukom uz umjetnu rasvjetu vrijedi od 1. ožujka do 30. rujna, bez obzira na posjedovanje posebne dozvole za umjetnu rasvjetu. I na koncu, Pravilnik o zaštiti riba i drugih morskih organizama iz 2023. propisuje da primjerci hobotnice manji od 800 g ne smiju biti zadržani u ulovu, a do 20% mase zadržanog ulova smiju činiti primjerci teški između 800 g i 1 kg, čime se štiti populacija od prekomjernog izlova malih jedinki.
Postojali su i prijedlozi za uvođenje lovostaja (zabrane lova) u vrijeme mrijesta hobotnice, no koliko je poznato takvo što nije zaživjelo.
A bilo bi bolje da zaživi – prije nego li u Jadranskom moru nestane živih hobotnica.
Hobotnica koja je odrasla
