Marijo Ćaćić, kninski gradonačelnik, uoči i na sam dan obilježavanja 30. godišnjice vojno-redarstvene operacije Oluja, najtraženija je i medijski najprisutnija osoba u Hrvatskoj. Grad kojim upravlja domaćin je brojnim sudionicima svečanosti, od vojske, policije, branitelja, do građana i državnog vrha koji na taj dan nezaobilazno dolaze ovdje. S Ćaćićem smo razgovarali jutro uoči svečanog obilježavanja 5. kolovoza 1995., kada je u velikoj vojnoj akciji nakon četverogodišnje okupacije oslobođen Knin, ali i gotovo petina hrvatskog državnog teritorija koju su kontrolirali „pobunjeni Srbi”. Mada je bio tek drugi sat radnog dana, Ćaćiću je to bio već četvrti intervju kojeg je spremno odradio. Jer, tako je to pred Oluju, navikao je već na medijsku pažnju u tim danima, kakvu bi ponekad poželio i tijekom godine kada Knin, daleko od svjetla reflektora i kamera uglavnom hibernira, pokušavajući uhvatiti korak i s vremenom i s obećanim napretkom. No, Ćaćić nije od ljudi koji se žale, zadovoljan je razvojem grada i životom u njemu, koji, čini se, ne bi mijenjao ni za jedan drugi.
Miran je, spokojan, nema nervoze, sve je spremno za najsvečaniji dan u Kninu, obavljena je i generalna proba, grad je uredan, a dobro mu je došla i jučerašnja kiša koja ga je dodatno oprala, kaže nam Ćaćić na početku intervjua, uvjeravajući nas da nema nikakve treme uoči velike svečanosti.
Za početak pitamo gradonačelnika Ćaćića koliko se procjenjuje da će ljudi sudjelovati u središnjem događaju obilježavanja 30. obljetnice Oluje.
Nije mimohod u Zagrebu ukrao “show” Kninu!
Samo na polaganju vijenaca, uz dužnosnike, bit će tri ešalona po 100-150 ljudi, veterani, specijalna policija, pripadnici Prvog hrvatskog redarstvenika, svi oni sudjeluju u središnjem događaju. Naravno, vjerujemo da će svečanost pratiti i velik broj građana, a više nema, kao nekad, ni posebnih propusnica, ni akreditacija, centralnoj manifestaciji može prisustvovati tko hoće, mjesta je dovoljno za svih. Imamo čak 1200 sjedalica na centralnom terenu, par stotina više nego lani, i još oko 700 mjesta na tribinama stadiona NK Dinare gdje se svečanost održava. Ove godine na ruku nam ide i ugodna temperatura, a prije tri godine 5. kolovoza je zabilježeno čak 43 stupnja u termometru, pa je nekim ljudima i pozlilo. Sa žaljenjem moram reći da smo tada imali i jedan smrtni slučaj, radilo se o mlađem čovjeku koji je umro u parku ispred gradske uprave. Srećom, ove godine nam je vrijeme sklono.
–Dok Thompson uoči Oluje, nakon zagrebačkog mega koncerta pjeva i u Sinju, Grad Knin je za večernji program 5. kolovoza odabrao izvođače koji ne izazivaju takvu pompu i masovke…
Da, navečer Grad na središnjem kninskkom trgu organizira koncert na kojem će nastupiti Hrvatske ruže i Miroslav Škoro. Koncert će trajati tri sata, a prva dva će prenositi i HRT.
– Jesu li vojni mimohod u Zagrebu, održan samo nekoliko dana prije 30. obljetnice Oluje, i Thompson u Sinju, ukrali Kninu „show”, jesu li zasjenili obilježavanje Oluje u Kninu?
Ne bih rekao. Kad se tek počelo govoriti o organiziranju mimohoda, ja sam snažno zagovarao ideju da se održi u Kninu. Međutim, shvatio sam da realno nemamo uvjete za to, Knin nema tako široke ulice i ne bi podnio takvu kolonu vojne mehanizacije i oklopnjaka. Bio sam u Zagrebu na mimohodu, i svi s kojima sam tamo razgovarao najavili su dolazak i u Knin, tako da ta dva događaja ne konkuriraju jedan drugome nego su, rekao bih, komplementarni. Kao i u Zagrebu, i u Kninu možemo očekivati spektakl. A što se tiče vojne parade, smatram da je to bila demonstracija hrvatske vojne snage i moći, bez ikakvih huškačkih intencija, tek s ciljem odvraćanja onih koji bi imali bilo kakve neprijateljske aspiracije prema nama.
I stranci kupuju kuće i doseljavaju se u Knin…
– Često se uoči i na sam dan obilježavanja Oluje govori kako se cijela država sjati u Knin, a da u ostatku godine taj grad malo kome padne i na pamet. Je li to istina?
Ne! Istina je da Knin živi cijele godine, ali bez kamera, bez državnog vrha, bez gužve i pompe. A mi i ne bismo htjeli da su nam dužnosnici ovdje cijelu godinu. Ovo što se događa za Oluju je paradni dio od kojeg Kninjani i nemaju neke koristi, a radni traje cijelu godinu, dužnosnici često dolaze k nama, a i ja sam često u Zagrebu, trudimo se riješiti bitne razvojne probleme i omogućiti gradu brži napredak.
– Kako je danas živjeti u Kninu?
Jako ugodno, lijepo. Knin je mali grad koji ima svoju dinamiku, ima razvijene usluge koje ga i čine gradom, ali je miran, tih i iznad svega zelen. Knin leži na sedam rijeka, okružen je vrhovima devet planina, kroz povijest su se ovdje često vodili ratovi jer su svi željeli živjeti u Kninu.
– A danas? Nije li se iz Knina odselio velik broj autohtonog stanovništva, napose mladih koji su otišli trbuhom za kruhom…?
Istina je, ali danas i stranci u Kninu kupuju kuće, što je nekad bilo nezamislivo. Imamo primjer jednog Nijemca, čovjeka u 40-im godinama, koji je kupio kuću u Golubiću, kninskom predgrađu, ili Amerikance koji su odlučili živjeti u svojoj novokupljneoj nekretnini u Gornjem Žagroviću, ili još jednu njemačku obitelj s četvero djece koja je kupila kuću i doselila ovdje, imaju svoj građevinski obrt, žive i rade u Kninu…
Ima povrat(ni)ka
– Vraćaju li se Kninjani koji su svojedobno pod različitim okolnostima otišli?
Da, vraćaju se i naše obitelji. Ne može se, recimo, život u Njemačkoj usporediti s ovim ovdje. Tamo je nemoguće dijete pustiti da se igra u parku, a ja svog 12- godišnjeg sina pustim mirne savjesti, i znam da nema opasnosti ne samo u parku, nego on pređe cijeli grad i gdje god da je, siguran je.
– Koliko Knin danas ima stanovnika?
Prema zadnjem popisu stanovništva 2021. bilo je 11.633., od toga u samom gradu 8.262. Negdje 2020. – 2021. zaustavljen je odljev i pad broja stanovnika, i od tada se ljudi postupno vraćaju pa imamo ili stagnaciju ili rast stanovništva..Sve je više i novorođene djece. U 2022. smo zabilježili rekordnih 127 novorođenih, preko 30 posto više nego prethodne godine, i to je bila prijelomna godina. Od tada svake godine imamo više od stotinu novorođenih, otvorili smo u zandjih 5-6 godina čak tri dječja vrtića, a prije toga je zadnji bio otvore 60-ih godina prošlog stoljeća. Pripremamo izgradnju još jednog velikog vrtića, i vjerujte, vide se pomaci prema naprijed. Nismo zaboravili ni mlade kojima se trudimo osigurati brojne sadržaje da bi ih animirali i učiniti im život ovdje bogatim i zanimljivim, sadržaje sportske i kulturne infrastrukture, dajemo stipendije za učenike i studente, imamo i posebne sportske stipendije, stipendiramo liječnike specijaliste…
– Vraćaju li se i u Oluji izbjegli Srbi u Knin?
Nikada nismo vodili evidenciju po nacionalnosti povratnika. Ali, da, povratka ima. A treba imati u vidu i da su cijene nekretnina u Kninu značajno porasle, pa mnogi prodaju svoje kuće. Nekad su se u Kninu stanovi prodavali za 30-ak tisuća eura, danas pristojan stan ne možete ovdje kupiti za manje od 100.000 eura.
– Knin sve više koristi i svoje prirodne potencijale i razvija turizam…
Broj turističkih iznajmljivača u gradu povećao se za oko 60 posto, s 51 na 81 subjekt koji danas iznajmljuje. Lani smo prvi put prešli brojku od 10.000 noćenja, što je oko 400.000 eura prihoda samo za najam. A to je za grad izvanredno! Kada se tome pridodaju i usluge, računi u restoranima, kafićima, suvenirnicama itd., to je vrlo solidan priljev prihoda u gradsku blagajnu.
Kolaps Veleučilišta: Na tri studija upisano samo 10 studenata!
– Od čega se u Kninu živi, gdje ljudi rade, osim u DIV-TVIK-u? Naravno, ne računajući lokalnu samoupravu i javne službe.
Ubrzano se razvija malo i srednje poduzetništvo, pa za ilustraciju mogu reći da su nekad svi poslovni prostori u gradu zjapili prazni, a kad smo mi 2017. došli u gradsku upravu iznajmili smo sve do posljednjeg kvadrata. Uredili smo poduzetničku zonu u Preparandiji, uložili u nju oko 4 milijuna eura, napravili poduzetnički inkubator, samo dvije su nam hale još prazne. Ali, nažalost, imali smo vrlo ružno iskustvo s austrijskim investitorom, s kojim smo razvrgli ugovorne odnose, doslovce smo ih potjerali i sada imamo nove investitore od kojih puno očekujemo. Nema u Kninu jedne dominantne industrije, osim Tvornice vijaka. Ljudi se bave raznim djelatnostima, široko disperziranim…
– Postoji li u Kninu problem nezaposlenosti?
Gotovo bih rekao da ne postoji, Na kraju lipnja ove godine imali smo evidentiranu 381 nezaposlenu osobu, rekordno malo. Lani je u isto vrijeme bilo 534 nezaposlena, što je čak 30 posto više.
– Ipak, ne ide sve naprijed, ponešto ide i natrag. Recimo, kninsko Veleučilište Marko Marulić. Očekivalo bi se da ta visokoobrazovna ustanova bude jezgra gradske pameti oko koje će se koncentrirati projektni razvoj grada. No, ove godine ustanova je doživjela neugodno iznenađenje…
Veleučilište je državna ustanova na koju Grad nema nikakvog utjecaja. Mi smo im nudili da će Grad platiti otvaranje novih studijskih programa, ali su nas glatko odbili. A učinili smo to upravo stoga što smo vidjeli da je u ovoj akademskoj godini na tri studija upisano samo 10 studenata! Kad to vidim duša me boli, jer i ja sam završio školovanje na tom Veleučilištu, ja sam sudjelovao u njegovom razvoju, a sada gledam kako se urušava…
– Što Knin planira od većih zahvata u skorije vrijeme?
Prije svega, planiramo izgradnju kninske zaobilaznice kojom ćemo dobiti drugu dimenziju jer će se otvoriti drugi ulaz u grad. Kad se usvoje izmjene i dopune županisjkog prostornog plana, onda i mi idemo u izmjene i dopune GUP-a i kad one stupe na snagu ide se u projektiranje. Riječ je o projektu koji je prije par godina procijenjen na oko 60 milijuna kuna. Alternativa tome je južna zaobilaznica koja košta čak 300 milijuna kuna!
Državne blokade
– Vi niste član nijedne stranke, izbore ste dobili po drugi pit kao nezavisni kandidat. Je li vam to hendikep u ostvarivanju gradskih projekata, opstruira li vas ili sabotira država?
Politički sam nezavisan i nikome ne dugujem ništa osim svojim sugrađanima koji su mi na izborima dali povjerenje. Je li mi to prednost ili hendikep? Kako u čemu. Ponekad se događa da se na neke gradske projekte ide džonom jer nismo dio istog „političkog bazena”. Ali, na lokalnoj razini nema politike, mi se bavimo komunalnim, a ne svjetonazorskim pitanjima. Osobno sam konzervativne orijentacije, ali bez problema surađujem s lijevima i desnima kad su u pitanju interesi grada. Nažalost, u odnosima s državnim institucijama zna biti problema, kao što je slučaj s odlukom Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije da se kninskom komunalnom poduzeću od rujna oduzima dozvola za rad i prisiljava ga se da se sa svom svojom imovinom pripoji Vodovodu i odvodnji Šibenik. Mi nemamo ništa protiv Šibenskog vodovoda, naprotiv, s njima vrlo dobro surađujemo, ali mi smo potpuno odvojeni od šibenskog sustava. Kad će se Šibenski vodovod uopće sjetiti Polače, a nitko od njih i ne zna gdje je Polača. To prisilno pripajanje nama ograničava razvoj mreže. Država to forsira pozivajući se na novi Zakon o vodnim uslugama, iako čak ni Vodovod Šibenik zbog toga nije sretan. To je protuustavno otimanje naše imovine, nezakonito, prisilno pripajanje koje je u koliziji sa strukom i drugim zakonima. Tu situaciju će morati raspetljati Ustavni sud.
– Knin ima još jedan veliki problem čije se rješavanje blokira u državnim institucijama. Riječ je o prečistaču otpadnih voda koji je doslovce potonuo u mulju i već dugo ta skupa investicija nije u funkciji. Što se s tim događa?
Hrvatske vode, navodno, nešto rade u dogovoru s izvođačem radova, ali Grad o tome ne informiraju. Uređaj za pročišćavanje otpadnih voda je pukao, potonuo, tone i dalje, nije u funkciji a u njega je uloženo 8 milijuna eura! To je jedna vrlo ružna priča koja nažalost nikako da se riješi u korist građana Knina. Hrvatske vode su se obvezale riješiti problem s izvođačima radova ( jedna austrijska tvrtka zajedno s domaćom GK Grupom -Varaždin ). Sve smo pokušali, imali smo bezbroj sastanaka još od vremena ministra Ćorića na čelu Ministarstva zaštite okoliša, ali nema pomaka. O tom projektu trenutno nemamo nikakvih informacija. Naši odvjetnici pripremaju tužbu protiv izvođača jer je Grad Knin investitor pročistača. Pokušali su nas prisiliti da status investitora prenesemo na naše Komunalno poduzeće, a to inzistiranje na promjeni investitora meni govori da su i Hrvatske vode, koje su u naše ime i za naš račun zadužene za provedbu projekta, umiješane u malverzacije s izvođačima.
