Umro je Renato Baretić. Novinar, književnik, scenarist, glumac. Otišao je u 63. godini, preminuo je u splitskoj bolnici, piše Index.hr, navodeći da je vijest potvrdila obitelj. Roman „Osmi povjerenik” koji je dobio brojne književne nagrade, a po njemu je snimljen i film koji je bio hrvatski kandidat za Oscara, na neki način je obilježio njegovo stvaralaštvo. S jedne strane mu je donio veliki uspjeh, a s druge postao teret prevelikih očekivanja njegove publike .Bio je to autor iznimnog humora, ironičan a istodobno nježan, duboko zainteresiran za svijet oko sebe i duboko nesretan slikama koje su se u njemu o tom svijetu slagale. Baretić je bio kroničar i kritičar društva, vrsni novinar koji je surađivao u gotovo svim većim hrvatskim redakcijama, od Slobodne Dalmacije i Večernjeg lista do Nacionala, Globusa i Ferala. Zadovoljstvo nam je napomenuti da je jedno vrijeme pisao kolumnu i za TRIS.
Napisao je devet knjiga, romana, zbirki priča i poezije, a njegova posljednja knjiga simboličnog naslova „Zadnja ruka” napisao je pod velikim pritiskom kao neku vrst svoga zadnjeg susreta s likovima koje je u svojim djelima stvorio, a kroz koje je propitivao ključne teme i dileme književnosti, pisanja uopće, moralne dvojbe i strahove.
O „zadnjoj šansi” Kruno Lokotar je, uz ostalo napisao: “Baretićeva već legendarna vještina jednostavnog pripovijedanja zahtjevnih tema, gradnja čitatelju bliskih i psihološki složenih likova, briljantnih dijaloga i jezičnih proigravanja te kratkih pasova ovim je romanom otvorila nove beskonačnosti”.
Baretić je bio rođeni Zagrepčanin koji se 1996. doselio trajno u Split i vrlo dobro uklopio u tu sredinu čijem je specifičnom kulturnom identitetu u značajnoj mjeri pridonio. Od 2007. je bio umjetnički direktor popularnog „Pričigina”, splitskog festivala pripovijedanja, u kojem su rado sudjelovali pisci iz cijele regije. Studirao je fonetiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, predavao je kreativno pisanje, povremeno se bavio i politologijom, sastavljanjem pitanja za kvizove, no pisanje je bilo njegova duhovna hrana, poput zraka bez kojeg nije mogao disati. A bilo je faza kada je i doslovce ostajao bez zraka…
Novinarstvom se počeo baviti još 1983. godine i u njemu na svoj način ostao do kraja. Bio je komentator, kolumnist, TV kritičar, s Antom Tomićem, Ivicom Ivaniševiće, Juricom Pavičićem i Alemom Ćurinom svojevremeno je pokrenuo kulturni časopis Torpedo , kasnije FAK. No, ponajviše je ostao autor kultnog Osmog povjerenika za kojeg je dobio najprestižnije književne nagrade Vladimir Nazor, Ksaver Šandor Gjalski, Kiklop, August Šenoa, Ivan Goran Kovačić.
Nosio je u sebi cijeli tom nikad napisanih romana, poput golemog tereta, koji je s njim, nažalost i nestao…