Neovisni novinarski portal
14.11.2024.
KOMENTARI
Kako je ministar demografije samog sebe “fekalizirao”: Ako je u ovoj priči netko “kanta”, to sigurno nije Ante Tomić…

Kako je ministar demografije samog sebe “fekalizirao”:
Ako je u ovoj priči netko “kanta”, to sigurno nije Ante Tomić…

Ivan Šipić, ministar demografije i useljeništva s demografskim mjerama i porastom nataliteta u Hrvatskoj se sigurno neće proslaviti, ali bi mogao sa svojim osebujnim javnim izričajem. Diplomirani teolog i bivši vjeroučitelj nije puno naučio školujući se, pa se čini da nema čemu podučiti ni djecu, osim pokazati im na djelu kako izgleda govor mržnje i licemjerno promicanje kršćanskog nauka ali kao mjere stvari za druge, ne i za njih koji se u njega kunu. Za njega ne vrijedi ona „tko tebe kamenom ti njega kruhom”, on odmah udara toljagom…

Naš ministar kritiku ne umije podnijeti kao zreo, odrastao čovjek, nego na nju, kako vidimo, odgovara poput prgavog klinca, salvom najprizemnijih pogrda i teških riječi. Šake su spremne, još samo da mu žrtva stane pred njih, taj se ne bi libio da ih itekako upotrijebi.

Kritike njegove javne prezentacije planova za pronatalitetnu i demografsku politiku za koju je angažirao čak četiri dobro plaćena savjetnika i za koju, nota bene, i sam prima plaću od nekoliko tisuća eura, dočekao je na nož. Što misli o svojim kritičarima napisao je na Facebooku, bogme, nebiranim riječima.

Naravno, po već poznatom modelu „ubij glasnika”, obrušio se na novinare, a napose na duhovitog Antu Tomića koji se s njegovim “postignućima” u svom stilu našalio. A ovaj smjerni katolik na to je odmah poskočio i osvetnički na Tomića izlio svoju kiblu verbalnih fekalija…

Pod egidom „Slomiti? Nećete!”, u srećom ne odveć dugoj objavi, ovaj Penavin „pokretaš”, za sve resore spreman, piše:

-Dajem od sebe koliko mogu. Što mogu. I u uvjetima kakvim mogu uopće išta dati. Okupim stručnjake. Mjesecima deseci razgovora sa stručnjacima, udrugama, načelnicima, gradonačelnicima, Crkvom, obiteljima i po cijeloj Hrvatskoj tako. Sazovem medije i javno kažem o svemu što mislim. I bez fige i uškoljanosti. I primam udarce polupismenih i plaćenih novinarčića, koji rade, ne da daju doprinos već da popljuju bilo kakav pokušaj koraka naprijed.

Posebno ističem komunističkog gojenca Antu Tomića, poznatog kao “kanta novinar”. Jer, dobio je upravo ono što mu njegov izričaj “slobodnog novinara” i medijski prostor zaslužuje. Kantu.

Da je ovo vrijeme njegovog “školovanog bravara”, odgovornog za pokolje stotina tisuća Hrvata, baš se pitam bi li tada imao prostora i “slobodnog novinarstva” pisati takve gadosti i pljuvati po komodu kako mu padne šeširu na pamet. Jer, ispod šešira osim jednog pokušaja omalovažavanja najvažnije teme u državi, nema ništa. Tako da, “kanta” novinaru poručujem da će doći dan kada će više vrijediti ono što je u kanti dobio od njegovih “slobodnih bravura”. Nećete slomiti”, poručio je Šipić kritičarima, i pogotovo kolegi Tomiću.

E, pa od ministra se tako niska razina javne komunikacije ne bi očekivala. Ni tako žalosna razina pismenosti. Ponajmanje da bi jedan teolog, jedan smjerni bogobojazni hrvatski muž, demonstrirao takav zloćudni osvetnički poriv prema onima koji mu nisu spremni pljeskati kad napokon izađe na javnu scenu. I to ničim, osim političkom podobnošću, oboružan…

Onaj koji djecu uspoređuje s boškarinima, konjima posavcima i štoviše s magarcima, pardom, puladi, zaslužio je kudikamo ubojitiju kritiku od one duhovite Tomićeve. Da ima kriterija i pameti u politici, bar upola koliko nemorala i pohlepe kojekakvog stranačkog polusvijeta koji je izbio u prvi plan iz prostih matematičkih, a ne sadržajnih razloga i javnog interesa, taj bi letio naglavce iz Vlade. I nikad više ne bi se usudio ni spomenuti da je u njoj bio. Dobio bi trajnu zabranu bavljenja politikom jer taj ne zna raditi za opće dobro nego samo za opće zlo. Ma koliko marljivo molio krunicu, bar desetak puta na dan, i kleo se bogu na vjernost i posluh,

Šipić je zasuo kamenjem novinare koji su kritizirali njegova dosadašanja „postignuća” generalno, nazvao ih „polupismenim i plaćenim novinarčićima”, jer on kaže o svemu što misli „bez fige i uškoljenosti”, Što bi to trebalo značiti, nije baš jasno, ministrove su formulacije i rječnik začudni, nerazumljivi, osim što su prizemni i natopljeni mržnjom. Što mu znači to da su novinari plaćeni? Zar bi trebali raditi bez plaće? Možda bi mogli očekivati da Šipić predloži premijeru novi zakon kojim bi novinari, ako pišu kritički, trebali za kaznu ostati bez plaće? Ionako im se već Lex AP-om prijeti policijom i DORH-om u slučaju curenja informacija iz izvoda i istraga za kriminal i korupciju osumnjičenih političkih reprezentativaca na vlasti. Što ne bi uzeli i plaću kao mjeru discipliniranja nepoćudnih „piskarala”?

Ergo, imamo ministra koji ne vidi razliku između boškarina i djeteta, između stočara i majki i očeva, i kako će primijetiti jedan kolega, nakon što je upozoren da je prevršio svaku mjeru dobrog ukusa, on se ispričava poljoprivrednicima, nije ih, veli, htio uvrijediti, ali roditeljima ni riječi isprike.

Ivan Šipić je potpuni promašaj na poziciji ministra demografije i useljeništva, no, i da je instaliran u bilo koji drugi resor, to ne bi bilo ništa manje promašeno. Jednostavno to nije posao za njega, taj čovjek nije sposoban za pristojnu javnu komunikaciju, o demografiji ne zna baš ništa, i ma koliko kontaminirao javni prostor svojim fekalnim izričajem kritičare neće ušutkati. Onu kantu na Tomićevoj glavi, nad kojom Šipić likuje, zapravo je izlio samom sebi na glavu i taj će ga smrad mržnje i osvetoljubivosti pratiti, a Tomića, bogme, prate samo uspjesi. Ako je u ovoj priči netko “kanta”, to sigurno nije Ante Tomić.

Ante Tomić na Zlarinu (Foto: H. Pavić)

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI