Nakon predsjendičkih izbora u kojima je HDZ sa svojim kandidatom Draganom Primorcem doživio potop, fokus javnosti premješta se na lokalne izbore koji bi se trebali održati u siječnju. S obzirom da je to za menje od četiri mjeseca, itekako su važni trendovi koje pokazuje najnoviji Crobarometar za siječanj, istraživanje koje je objavila Nova TV, a koje govori o političkim preferencijama građana ususret lokalnim izborima. Malo koga je iznenadilo da je SDP-ov rejting porastao na valu pobjede Zorana Milanovića na predsjendičkim izborima, pa sada ova stranka uživa 24,3 posto potpore anketiranih građana, i zaostaje samo za 3 postotna poena za vladajućim HDZ-om koji i dalje dobiva 27,3 posto. I to je iznenađenje, jer, pokazuje se da nema tog izbornog debakla, nema te afere, nema tog kriminala u vrhu stranke koji bi „zajedničarima” naškodio!. Njihovo biračko tijelo je stabilno, pouzdano i na korupciju i kriminal potpuno imuno...
Treća politička opcija po izboru građana koji su sudjelovali u ovom istraživanju je platforma Možemo! koja bi da su sutra parlamentarni izbori osvojila 10,6 posto glasova, a slijedi ih Most s podrškom od 6,3 posto. I tu je kraj priče što se prolaznih rezultata stranaka tiče. U Sabor bi po tome ušle tek četiri spomenute stranke, što bez ikakve sumnje nije dobra vijest za HDZ. Jer, nema tu više ni Domovinskog pokreta ni njihove amputirane frakcije organizirane u DOMINO. Oba krila dobivaju jednako, mizernih 1,5 posto i ako bi tako ostalo, nestaju s hrvatske političke karte. Pravedno! Jer, tko je Domovinski pokret, koja je to politika koju zastupaju, tko su ti ljudi na koje se oslanjaju i koji ih reprezentiraju?
Ivan Penava i društvo koje se okupilo oko njega izašlo je iz HDZ-ovog gnijezda u kojemu su se osjećali kao gladni, zanemareni ptići, pa su iz njega odlepršali uvjereni u moć svoje lokalpatriotske „pravednosti”. Penava, Ćipe i ostali odmaknuli su se svojedobno od matičnog HDZ-a čiju su poliitku, navodno, doživljavali kao izdajničku da bi svojim pristašama, primarno Slavoncima, pokazali da su oni ta snaga koja brine o njihovim ( regionalnim ) interesima, da su drugačiji, vjerodostojniji i pravedniji od HDZ-a kojemu su, stoga, i okrenuli leđa.
Uoči parlamentarnih izbora nastupali su kao najžešći oponenti HDZ-a, gotovo se sljubili s ljevicom ( ne zna se je li to gore po ljevicu ili po desničarski DP ), vabili birače na antihadezeizmu, na pokretu otpora Plenkovićevoj svevlasti i autokraciji koju je inaugurirao kao model upravljanja ne samo HDZ-om nego i državom, da bi se post festum izbora posuli pepelom, zaboravili na sve što su u kampanji govorili, ugurali se pod dojučer mrski Plenkovićev kaban. Za one koji su vjerovali da je DP društvo domoljubnih pravednika otrežnjavajuće je djelovalo to pragmatsko, besramno konvertitstvo Penave i društva, koje je u međuvremenu pokazalo da zapravo osim zloćudne nacionalističke isključivosti i antisrpske, antimanjinske politike, nema što građanima ponuditi. A ni koga!
Sav se njihov program sveo na izbacivanje SDSS-a i Milorada Pupovca iz vladajuće koalicije, na ukidanje subvencioniranja SNV-ovih Novosti i širenje govora mržnje prema „drugačijima”, a privrženost vladajućoj većini ne demonstriraju suglasjem oko zajedničkih politika nego inzistiranjem na kadrovskim ultimatumima. DP je za potporu većini, bez koje Plenković ne bi imao treći premijerski mandat, tražio i dobio tri ministarska mjesta– sektor gospodarstva ( Ante Šušnjar ), demografije ( Ivan Šipić ) i poljoprivrede ( danas bivši ministar Josip Dabro ). Ako je to najbolje što je DP mogao dati kao svoje akvizicije u Vladu, onda je to doista žalosno.
Dabro je već „otpao” nakon što je javno prokazan video snimkom na kojoj ga gledamo kako prazni šaržer pištolja kroz prozor jurećeg automobila, i ne misleći o tome da bi koji njegov zalutali metak mogao pokositi nedužnu žrtvu. Podnio je ostavku po nalogu šefa, premijera Plenkovića, a teško da bi izdržao i pritisak javnosti. Ali, onda se pokazalo da to nije sve, da je ovaj DP-ov prvotimac, iznikao iz HDZ-ove mladeži, veliki ljubitelj vatrenog oružja, koji je čak i maloljetnika podučavao rukovanju dugim cijevima ( kalašnjikovom kojega zakonito ne može ni posjedovati ) i to ponosno snimao a potom i dijelio prijateljima. Umjesto da zbog takvog postupanja bude predmet sudskog postupka, Dabro se voljom beskrupulozne Plenkovićeve većine udobno smjestio u Saboru kao zastupnik, kad već ne može biti ministar, kako bi narednih tri i pol godine zastupao sebe i svoje interese za koje se s DP-om borio.
Umjesto Dabre, DP za novog ministra poljoprivrede predlaže Vukovarca Davida Vlajčića, trenutno državnog tajnika u Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. Baš kao što je svojedobro šef DP-a glorificirao Dabru, tako sada i Vlajčića predstavlja kao „hrabrog, sposobnog, moralnog”, kao, „mladi stručni kadar koji ima petlje i znanja prihvatiti se izazova”. Vidjet ćemo…
Plenkovićeva vlada, kao što znamo trpi sve i svašta, ali Dabru nije otrpjela, no zato Sabor može podnijeti svaki trash, od Beroša preko Banožića do Dabre. Kako netko reče, Sabor se pretvorio u popravni dom za posrnule političare. Jadna zemljo tko ti zakone donosi, tko te vodi!
Drugi DP-ov ministar Ante Šušnjar, koji je u Vladi zadužen za gospodarstvo, javno podupire bojkot trgovina, potiče građane da sabotiraju trgovačke lance i ne kupuju kako bi se, zamislite, tržište reguliralo?! Apsurdno, izvan svake pameti, ministar koji navija da u proračunu bude što manji priliv novca, da proračunski korisnici ostanu bez sredstava koji će im omogućiti funkcioniranje, da umirovljenici ostanu i bez one crkavice koju primaju, da građani o pristojnijem standardu samo sanjaju…
Treći iz „paketa” DP-ovih uzdanica, ministar demografije Ivan Šipić, mjesecima je izazivao sablazan u većem dijelu javnosti zbog onoga što je i kako govorio o demografskoj politici koju se obvezao artikulirati i njezino provođenje osigurati. Njegove su riječi, njegove jezične konstrukcije, izjave bez smisla i sadržaja, izazivale podsmijeh, nitko ga nije doživljavao ozbiljno, no naposljetku se izborio za cijeli set mjera koje su u primjeni od 1. siječnja 2025. a koje su građani, napose mlade obitelji i majke s više djece itekako pozdravile kao osjetnu pomoć. Ako sam nije znao, Šipić je bio dovoljno pametan da sluša one koji znaju. Eto, tamo gdje se najmanje nadate, ponekad najviše dobijete…
DP ne samo da nema politike ( osim zadrtog antisrpstva na razini 1991. ), nema ni ljudi koji bi ovoj državi i njezinim građanima znali i umjeli ponuditi prosperitetne politike i za njih se dosljedno izboriti. Ivan Penava nije više od lokalnog, vukovarskog političara, koji cijelu Hrvatsku promatra kroz vukovarsku optiku, i dobro je da nije toliko samouvjeren i narcisoidan pa nije prihvatio ponuđenu priliku da se i sam okuša kao ministar. Od te se ponude branio tezom da ima u DP-u puno onih koji bi bolje od njega taj posao radili. A ako su to kadrovi poput aktualnih ministarskih DP-pojačanja u Plenkovićevom timu, jasno nam je što možemo očekivati. Penava je čak i za posrnulog, kompromitiranog Dabru izjavio da je njihova uzdanica za lokalne izbore?! Bilo bi baš zanimljivi vidjeti koliko bi s takvom uzdanicom na izborima postigao…
DP je ulaksom u savez s HDZ-om iz kojega su njegove perjanice svojevremeno demonstrativno, s golemim nezadovoljstvom „izbjegle”, potpisao „smrtnu presudu”. Kao i svi prije njih koji su to učinili. A danas su politički pokojnici. I to se već nakon predsjendičkih izbora pokazalo. Birači, koji su sudjelovali u istraživanju, DP-u trenutno daju mizernih 1,5 posto, koliko dobiva i njihova disidentska družba okupljena u DOMINO, “strančicu”, kako ih naziva penava izbjegavajući im spomenuti i ime, Penava i njegov „rasuti teret” idu prema svome političkom kraju. Dvije su im mogućnosti: ili će se malo pomalo vratiti u HDZ-ovo gnijezdo iz kojeg su ispali, i biti to što uistinu jesu, ili će ih većina pasti u zaborav, a rijetki među njima postati nove AP-ove inačice Hrvoja Zekanovića.
Ilustracija: objava Domovinskog pokreta o HDZ-u netom prije izbora
