Usred Pariza izrasla nova šuma. U stvari, posadili su još jednu – šumu. Francuska se veseli ovoj vijesti, a Parižani su oduševljeni. Jedan pariški bračni par u starijoj dobi zaplakao je pred kamerama upitan što oni misle o otvaranju nove šume u središtu francuskog glavnog velegrada.
Anne Hidalgo, pariška gradonačelnica, tako je upravo svečano otvorila – šumu, i to bez presijecanja vrpci i janjetine.
Pa dobro, zapitat će se neki u nas, jesu li ti Francuzi uopće normalni? Svečano otvaraju šumu, umjesto neku zgradu i tvornicu… No, šuma je tamo, čini se, postala puno vreća vrijednost za život nego bilo koja zgradurina. Nova šuma je zapravo ‘stari’ dio Pariza. Na mjestu gdje je nikla Bois de Charonne, kako se zove, nekada je bila pruga i okolni prostor s velikom napuštenom željezničkom postajom. Lice tog dijela Pariza je sada u potpunosti izmjenjenjeno – umjesto neuglednog, prljavog i opasnog kvarata sada je to postao velika lijepa zelena oaza usred grada, odnonso “urbana šuma” u glavnom francuskom gradu.
Inače, to je drugi po redu sličan projekt kojega je pariška vlast pokrenula s namjerom efikasnog odgovora na izazove globalnog zatopljenja, kako se ističe.
-Stvaranje zelenih površina znači omogućiti budućim generacijama da žive u gradu kojemu su realnost klimatske promjene, ali ujedno uljepšati i poboljšati naš životni okoliš, čineći gradske predjele ljepšim i mirnijim – ustvrdila je Anne Hidalgo.
Nova gradska šuma se nalazi u 20. arondismanu (Pariz je podijeljen na dvadeset administrativno-upravnih jedinica koji se nazivaju arondismani), na rubu predjela koji se naziva Petite Ceinture, dijela bivše pariške željezničke pruge koja je spajala gradske četvrti.
-Ova šuma obuhvaća gotovo 3,5 hektara namijenjenih za šetnju. Bila je to investicija koja je Grad Pariz koštala oko 15 milijuna eura. S više od 7500 zasađenih stabala i malom vodenom površinom, Bois de Charonne jedan je od najvećih projekata obnove vegetacije i prilagodbe klimatskim promjenama u gradu Parizu. – objasnio je Christophe Najdovski, pariški dužnosnik zadužen za ozelenjavanje javnih površina.
Parižani su presretni zbog nove šume i ne kriju emocije…
-Divno. Ovo je dašak svježeg zraka koji je 20. arondisman stvarno trebao “, raduje se Catherine de Pontevès, umirovljenica i stanovnica četvrti.
– Ova je šuma divljija od Bois de Vincennesa – naglašava Etienne, njezin suprug i dodaje: Susjed iz parka mi je rekao da svako jutro vidi čaplju sa svog prozora. Prije to nismo mogli…
Pogodne za biološku raznolikost , urbane šume također služe kao otoci svježine tijekom toplinskih valova .
-Što se tiče temperatura, očekujemo smanjenje od oko četiri stupnja u usporedbi s umjetno uređenim područjima – objašnjava Christophe Najdovski.
To je nevjerojatno koristan učinak: četiri stupnja niža temperatura u uvjetima nedavnih nepodnošljivih vrućina znači spasonosno osvježenje za mnoge, a nekima može i doslovce spasiti život.
Bois de Charonne je druga urbana šuma koja se pojavila u glavnom gradu, a prva je svečano otvorena u lipnju na Place de Catalogne, u 14. arondismanu.
Planirana su još dva projekta obnove i ozelenjavanja, Place du Colonel-Fabien i na trgu ispred Gradske vijećnice, gdje bi radovi trebali započeti ove jeseni i biti gotovi krajem 2026. godine.
Inače, koliko je pariška vlast mudra govori podatak i kako je u svega nekoliko godina, primjerice od 2020. godine, zasađeno je ukupno 113.000 stabala u sklopu Plana stabala, koji postavlja cilj od 170.000 novozasađenih stabala i više od 30 hektara zelenih površina do 2026. godine.
A u nas? Možemo biti sretni jer negdje netko ima pametnije političare na vlasti. I tugovati ejr smo tisućama kilometara daleko od takve. Bi li vijest o nekoj novoj šumi bila vijest na dnevniku HTV-a, ili bilo koje TV postaje? Eventualno posljednja vijest prije sportske rubrike, a nakon pola sata izvještaja o izjavama Plenkovića i njegovih satelita. Prije bi vijest bila otvaranje novog betonskog megazdanja, trgovačkog malla i tome slično.
Bi li vijest o novoj šumi u gradu razgalila i gledatelje u Hrvatskoj? Možda tek manji broj njih, a jer je u nas i dalje tragično niska svijest o važnosti zelenih površina, zelenila, stabala, šuma , parkova, livada i šumaraka za kvalitetu života. Kao da smo tek sišli s grane, pa nam stabla više ne trebaju, pa značajan dio nas i dalje na stabla gleda kao na nepotrebnu smetnju jer im lišče pada po automobilima, a korijenje diže asfalt.
Kod nas se zdravo drveće i dalje pili nemilice i bez ikakve pameti, uglavnom jer nekome ‘smeta’ radi parkiranja, smole koja curi ili zbog toga što na njemu vrane i druge ptice prave gnijezda. Ništa čudno, i dalje je u Hrvatskoj prisutna tragična nekultura odnosa prema stablima, iako ona nedvojbeno postaju jedno od najbitnijih zaštitnika i faktora za preživljavanje čovjeka u vremenima klimatskih promjena i nesnosnih vrućina.
Umjesto da svako stablo ima svoj registracijski broj kao u državama s mudrijom upravom i savjesnijim ljudima, te da je potrebna posebna dozvola za sječu drveta, bez obzira je li je privatno ili ‘društveno’, u nas se šume i danas nemilice sijeku pod sumnjivim okolnostima i kad su pod ravnanjem državnog poduzeća kojemu je zadaća briga o šumama i šumskom blagu.
Čitavi dijelovi šume nestaju i u parkovima prirode i nacionalnim parkovima, a o drugim manje zaštićenim dijelovima države da i ne govorimo. Pozadina svega je nevjerojatna gramzljivost i iskorištavanje javnog blaga radi najprimijtivnije sječe i preprodaje sirovine.
Čestitamo Parižanima.