Samo dan uoči najavljenog novinarskog prosvjeda u Zagrebu i Splitu zbog “zakona opasnih namjera”, tzv. Lex AP-a kojim se u Kazneni zakon uvodi kao novo kazneno djelo “neovlašteno curenje informacija iz izvidnog ili dokaznog postupka”, Vlada šalje poruku novinarima da će u drugom čitanju zakona dodati odredbu po kojoj nema kaznenog djela ako je riječ o informaciji objavljenoj u “pretežitom javnom interesu”. Što ovom lažnom kamilicom vladajući žele postići? Neutralizirati novinarski revolt, nagnati novinare ovim “upljuvkom” da odustanu od prosvjeda, ili ih čak uvjeriti da ni zakon ni Vlada nemaju “opasne namjere”?
Što god su htjeli postići u odnosu na novinare i Hrvatsko novinarsko društvo kao organizatora prosvjeda, nije se primilo, bar što se tiče izlaska novinara na Markov trg u Zagrebu i ispred HNK u Splitu, u srijedu u 11 sati. Na vladinu, klasičnu perfidiju novinari tako lako ne nasjedaju, pogotovo kad je ovako tempirana. Da je postojala dobra namjera ona bi sasvim sigurno već bila komunicirana. No, čekalo se sve do dana prije prosvjeda ne bi ga se učinilo nepotrebnim, neopravdanim, jer, eto, vidite, Vlada ima sluha i spremna je na “ustupke”.
Ministar pravosuđa Ivan Malenica u utorak je najavio da će Vlada u drugo čitanje izmjena Kaznenog zakona u vezi s inkriminirajućim curenjem informacija iz istraga dodati još jedan stavak kojim se kaže da nema kaznenog djela ukoliko je objavljena informacija u “pretežitom javnom interesu”, odnosno ako su te informacije u interesu žrtve kaznenog djela i u interesu obrane u kaznenom postupku.
-Smatramo da sud u svakom konkretnom predmetu može procijeniti je li nešto od javnog interesa- izjavio je Malenica. I novinari bi se sada trebali smiriti, jer njihov posao i jest objavljivanje informacija u javnom interesu, a za to više nikome ne prijeti kazna. No, zašto se koristi formulacija “pretežitom javnom interesu”? Nešto ili jest ili nije javni interes. Što se želi postići s pridjevom “pretežiti”? Možda ostaviti manevarski prostor za slobodnu sudačku interpretaciju, ovisno o specifičnoj političkoj težini aktera koji se u spornoj informaciji spominje?
Uostalom, do jučer su autori ove ingeniozne izmjene KZ-a, novinare uvjeravali da su izričito stavkom 2. izuzeti od kaznenog progona zbog neovlaštenog curenja informacija iz istraga koje nisu javne, da oni ne mogu niti počiniti, ni poticati, ni pomagati u počinjenju toga kaznenog djela, pa dakle, ne mogu biti za njega ni sankcionirani. Sada ministar Malenica “dobrohotno” najavljuje i dodatni stavak da se kaznenim djelom neće smatrati nijedna informacija koja je vezana za žrtvu kaznenog djela i obranu, odnosno ako je u pretežitom javnom interesu. Javni interes, tvrde iz HDZ-a, nikad nije ni doveden u pitanje. Zar stvarno?
Nije li notorna činjenica da su izmjene Kaznenog zakona isprovocirane transkriptom razgovora između Josipe ex Rimac i Gabrijele Žalac a u kojem se spominje AP kod kojeg će njih dvije za “svoju stvar” intervenirati?I od tog trenutka krenula je AP-ova odmazda prema medijima. Jer, ne zanima AP-a što će odvjetnici obrane i optužbe nakon rasprave u predmetu koji tangira Vladu ili čak AP-a prepričavati u svojim internim krugovima, što će o svojim saznanjima s ročišta iznositi za obiteljskim stolom sudski zapisničari, pravosudni policajci i ini sudionici u nekom predmetu. AP-a zanima samo ono što će iscuriti u medije, i zato je trebalo poduzeti sve da se pipa preventivno zatvori. Izmjenama Kaznenog zakona i prijetnjom novinarskim izvorima da ili šute ili ih čeka kazna zatvora do tri godine!
Trebalo je ušutkati medije, utjerati strah u kosti i njima i njihovim potencijalnim informatorima, jer kad nešto nije objavljeno u medijima, to je kao da se nije ni dogodilo. Sve ostaje na razini spekulacija. Gurnuto pod tepih, zataškano, prikriveno. A ako javnost ne zna da se nešto inkriminirajuće povezuje s državnim dužnosnicima, neće znati ni da se po tome nije postupalo, odnosno, uz pravosuđe kakvo imamo, postoji ozbiljna opasnost da sve to završi duboko u ladicama DORH-a, baš kao što je svojedobno predmet Gabrijele Žalac skupljao prašinu na dnu pretinca u uredu Zlate Hrvoj Šipek, bivše glavne državne odvjetnice.
Nakon ovih izmjena Kaznenog zakona javnost više neće imati pravo znati. Kako upozorava HND, “svi koji bi potencijalno mogli upozoriti na nepravilnosti u istragama kaznenih djela, na primjer na pokušaj zataškavanja koruptivnih radnji vladajućih, bit će kažnjeni ako o tome obavijeste javnost, odnosno novinare.
Novinari koji objave takve informacije za to neće kazneno odgovarati, ali će se široko otvoriti vrata policiji ili DORH-u da im pretražuju mobitele, računala, e-mailove… ne bi li doznali otkud im informacija.
Donese li se ovakav zakon, građani neće godinama dobivati informacije o kaznenim postupcima od javnog interesa kao što su dokazi da su državni dužnosnici, osobe na visokim političkim dužnostima, primjerice ministri, počinili koruptivno kazneno djelo ili zloupotrebu položaja. Time će biti spriječena rasprava o ključnim pitanjima za predstojeće izbore i Hrvatska će postati deklaratorna demokracija“, zaključuju u HND-u.
Ukida se javnost kao kontrolni mehanizam rada policije, državnog odvjetništva i sudova, odzvonilo je i zviždačima, jer zviždanje postaje preopasno, neutraliziraju se mediji i pretvaraju u benigno, inferiorno štivo koje režimu više neće biti prijetnja.
I zato, unatoč dopunskom stavku članka 307.a Kaznenog zakona, novinari u srijedu prosvjeduju. Ne odustaju, neće šaptom pasti i neće tako lako umuknuti. Jer u pitanju je novinarska profesija, hrvatska demokracija, pravo javnosti da zna tko s kime tikve sadi i hoće li se ikad “njima” o glavu obiti.
Foto: HINA/Iva Anzulović, izvor: HND
