Zvuči nevjerojatno, jer ovo je 2023., a ne ni 1991., ni 1995., da je nekome palo na pamet s nadgrobne spomen-ploče na mjesnom groblju prebrisati ćirilićni natpis koji je obitelj dala ugravirati u spomen na svoga pokojnika. Koliko jadan i mržnjom zadojen mora biti taj čovjek koji je donio tako “veliku” odluku koja svakog normalnog građanina može samo posramiti. Nepodobna nadgrobna ćirilica u Poljicama, općina Vrsi kraj Zadra, tako je postala tema dana.
Hrvatska je, dakle 28 godina od završetka rata, država koja bi zabranjivala jedno pismo, pa makar i na groblju. I tko se toj genijalnoj ideji dosjetio? Direktor Komunalnog društva Vrsi infrastruktura, Zdenko Kojić, koji je čak imao drskosti od obitelji tražiti da prebriše “sporni” ćirilićni natpis, ili će, priprijetio je, biti prisiljeni na “daljnje pravno postupanje”. Koje to pravo, koji to zakon zabranjuje ćirilicu? Možda Kojić zna nešto što ostatak Hrvatske ( makar onaj njezin normalni, zdravi dio ) ne zna?
Kojić je svojim primitivnim, srećom više ne tako popularnim, hrvatovanjem, i isključivošću koja podrazumijeva samo latinicu na hrvatskom “latiničnom prostoru”, proizveo pravi skandal. Možda se htio dodvoriti lokalnim moćnicima koji su poput njega, možda i gori, i koji svoju poziciju u stranci i općini, crpe vjerojatno iz svog stranačkog i braniteljskog statusa?
Da stvar bude gora, pišu Novosti, Kojić se u dopisu obitelji poziva i na Ustav RH i Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, i na kraju na Zakon o grobljima, te ih podučava da je u Hrvatskoj u službenoj upotrebi hrvatski jezik i latinično pismo. Dakle, otkud im ideja da na nadgrobnu ploču ugraviraju ime i prezime preminulog člana ćirilicom. U Vrsima, podsjeća Kojić obitelj, jer je “sagriješila mišlju i djelom”, Srbi nisu trećina stanovništva pa stoga nemaju ni pravo na upotrebu svoga jezika i pisma. Jer tako uprava Komunalnog poduzeća interpretira zakon.
Pa i onaj o grobljima koji, kako je naveo u dopisu direktor, kaže da natpisi na grobovima i grobnicama ne smiju ni na koji način vrijeđati ničije nacionalne, vjerske ili moralne osjećaje, niti povrijediti na bilo koji način uspomenu na pokojnika. No, tko je ovdje koga uvrijedio? Grobnica je privatno vlasništvo, a ćirilićni natpis na njoj, ne vrijeđa nikoga, osim možda prerevnog “komunalca” Kojića za kojega rat nije završio, niti će u njegovoj glavi ikada završiti.
Kojića je razbjesnilo što je obitelj ovaj skandalozni dopis direktora proslijedila medijima. Pogotovo onima u Srbiji. Pa je skandal prešao hrvatske granice.
– Umjesto da su došli ovdje, u Komunalno društvo pa da sjednemo i vidimo zajedno kako riješiti problem, oni su se obratili srpskim medijima. Za mene je to dokaz da je ovo bila obična provokacija- nevjerojatnom vještinom logičnog razmišljanja zaključio je direktor Vrsi infrastrukture Zdenko Kojić.
– Zove potpredsjednica Vlade Šimpraga, pa o čemu mi pričamo… Rekao sam neka kaže gospodinu da ne pravi pizdariju i da to makne ća. I gotovi smo. Ljudi pravoslavne vjere u Poljicima prije Domovinskog rata imali su odvojeno groblje i nitko nikad nije ni pomislio staviti ćirilični natpis, a prije rata nitko im nije branio. Nego sad dođe jedan provokator, koji ovdje i ne živi. Mi smo mu poslali jedan kulturni dopis. Nisam mogao vjerovati da će to planuti u medijima. Ako mu se ne sviđa Hrvatska, što nije odnio kosti u božju mater. Da li on živi u Hrvatskoj, da li za njega vrijede hrvatski zakoni? Što se on ima obraćati Srbiji? Vjerojatno su i Vučić, Pupovac i Dačić dobili taj dopis. I mi svi postali ustaše na osnovu toga. Ustaše u životu nisam vidio. Imam prijatelje pravoslavce u Poljicima, ja s njima pijem na srpsku slavu Malu Gospojinu – posipa se pepelom Kojić nakon cirkusa koji je proizveo, pišu Novosti.
I ma koliko naknadno spominjao da je iz Poljica velik broj Srba bio u Hrvatskoj vojsci na kraju zaključuje izvorno po svome:
– Ćirilica vrijeđa osjećaje hrvatskih branitelja koji su se borili protiv ljudi koji su pod tim slovima pucali i rušili…
To je ta indoktrinacija koja se sustavno provodila gotovo 30 godina , na kojoj je odgajano tko zna koliko kojića koji bi danas zabranjivali jedno pismo iz čiste gluposti, neznanja i isključivosti kojoj su učeni godinama, neriejtko i od samog državnog vrha. Ali, oni koji su ih učili, ni sami nisu naučili da ćirilica u Hrvatskoj nije zabranjena. Ona je samo prognana i to – nasiljem. Čekićima po službenim pločama državnih institucija u Vukovaru.
Predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac, komentirajući ovaj bizaran slučaj konstatira da Kojić pokazuje manjak znanja i višak loših uvjerenja. A nije na njemu, kaže, da kao direktor komunalnog poduzeća tumači Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, pogotovo ako nema za to potrebna znanja. Nadgrobni spomenik je privatno vlansištvo i grobna mjesta nisu u poziciji službene upotrebe jezika i pisma nacionalnih manjina. Svako djelovanje u tom smislu može narušiti zakonom zajamčen mir pokojnika i može proizvesti skrnavljenje grobnog mjesta, što je sve protivno važećim zakonima – rekao je Pupovac.
